IFTAR MIJENJA NASTAVNE SADRŽAJE : Sarajevo je već tri godine provodi šerijatske islamske propise u školstvu, ove godine mu se priključio i Konjic, a koliko su zastupljeni u ostalim školama?
Prije tri godine ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota Muminović iz stranke Dine Konakovića NiP, ‘historijki prva ministrica pod hidžabom’ kako je proslavljeno njeno imenovanje na ovu funkciju u medijima, predložila je a vlast Kantona Sarajevo uvela u praksu i život đaka posebnu vjersku ‘reformu’ ali i skraćenje škole zbog Ramazana, muslimanskog vjeskog praznika. Obrazloženje je glasilo da to ‘traže djeca i roditelji’ pa se izašlo u susret ‘postačima’ (djeci koja poste, gladuju, u ovom mjesecu), zbog čega je vlast donijela propis da se djeca pustaju sa nastave kući da bi mogla večerati-‘iftariti. Totalno vjerski propis u ‘multietničkom Sarajevu’ je zapravo želja vlasti a ne djece niti roditelja, koja korak po korak u sistem obrazovanja uvodi šerijatske propise, ne obazirući se na to da u Sarajevu ima još koliko-toliko djece koja ne poste i koja nisu muslimani, te posebno zanemarujući činjenicu da je ‘iftar’- večera poslije dnevnog gladovanja tek uveče i da se zna da većina djece oduvijek ne upražnjava gladovanje. Bilo je prve godine malo medijske izokola larme od strane par političkih partija ali propis je ostao i ove godine se po njemu postupa, posstao je ‘naša tradicija’ i zakon.
Sarajevu se u ovoj bespotrebnoj budalaštini uvlačenja djece u vjeru, posebno u multietničkim sredinama na ovaj način pridružio i Konjic, gdje je odlukom direktora škole naređeno skraćivanje školskih časova u vrijeme Ramazana. I, kao i u Sarajevu, nakon što je vijest procurila iz ‘hrvatskih medija’ jer za bošnjačke to i nije za priču i vjesti jer se to podrazumijeva, umjesto kritičke ocjene neopravdanosti ovakvog poteza lokalne školske vlasti, krivica i pljuvanje je usmjereno na ‘hrvatske medije’ koji siju mržnju i razdor bez potrebe, uz obavezno pozivanje na vjerska osjećanja i ljudska prava i slične licemjerne doskočice. Kao da ‘nečija druga’ djeca nemaju ni osjećanja i prava, i kao da po Ustavu nismo građanska država i skularno društvo.
U Konjicu imamo i novinu. Pored vlasti uz vjerske muslimanske praznike propise mogu donositi i direktori škola, još malo i matičari i gradske ili seoske hodže, i za povjerovati je da Sarajevo i Konjic nisu jedini primjeri budući da ovo neko novo ‘ramazansko ludilo’ i vjerska euforija u javnosti poprima šizofrenične razmjere, međutim o takvim slučajevima mediji ne izvještavaju. ‘Slobodna Bosna’ je pravdajući poteze škole u Konjicu otišla korak dalje pa je ovu odluku direktora nazvala ‘tehničkom’ optužujući ‘medije pod kotrolom Hrvata’ za objavljivanje te vijesti.
Djeca u BiH ‘građanskoj’ i ‘sekualrnoj’ državi imaju vjeronuku ali Rijasetu koji u sprezi sa vlašću hoće kontrolisati i vjerom zauzeti svaku poru države, djecu ne ispušta i hoće još više, bez obzira na štetne posljedice koje mogu uslijediti. Često se djeca koriste i u drugim prilikama od strane političara i vjerskih službenika, pa kad je već tako, zašto se stalno vlast sakriva iza građanštine, prava i demokratije optužbama ‘onih drugih’? Neka jednom kaže šta radi i planira, ionako se sve vidi.
Ovaj ‘ramazanski curiculum’ Sarajeva i Konjica je tek početak.
photo : Konjic, dio grada, arhiv
