IZ ULICE MUSTAFE BUSULADŽIĆA : Načelnik Sarajeva Avdić, Jacob Finci i mnogi slični ‘dežurni stražari’ u bošnjačkim medijima ‘otresli su’, ‘zaledili’ Dodika ili mu ‘začepili usta’ u vezi sarajevske ‘Hagade’ samo zato jer u bh vicu ‘mi uvijek pobjeđujemo’. ‘Najslađi’ je bio ipak Denis Zvizdić …
Republika Sarajevo ima svoje propise, svoje zakone i svoje medije. Ima svoje kanone o svojim i tuđim žrtvama, svoje heroje i onu ‘historijsku’ : ‘u svojoj vjeri na svojoj zemlji’. Ima i glavnog ‘šejtana’ hoću reći đavola koji se uselio u njedra Reisa ‘Ajatolaha’ Kavazovića i odkada ga je Reis političar otkrio, još se smuca i poprilično uživa u društvu ‘osviještenih Bošnjaka’. ‘Šejtan’ se zove ‘isključivost’ a Reis ga je obznanio u svom prvom intervjuu ‘Oslobođenju’ nakon što se uvukao u stolicu ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića. I, naredio da se klonimo njega, tj.’isključivosti’ jer je to ‘šejtan’ koji nam ‘razara dušu i stvara neprijatelje’. Ima od toga ihahaha kako je ‘naš Ajatolah’ otkrio ‘šejtana’ koji se u blagom prijevodu na naš jezik zove ‘biće kako ja kažem, ima da bude kako ja hoću, boli me kurac za druge’, i sam je odmah u slijedećoj rečenici dočakao ‘šejtana’ raširenih ruku, koji od tada nesmetano hara i državom, i vjerom i medijima. Samo sad se to zove malo sofisticiranije : ‘patriotsko i vjersko naprđivanje’. Mi smo pošteni, mi smo jedine žrtve bh rata, naša vjera je ‘najčistija’, mi jedino volimo državu i sve narode Svijeta, mi smo pobijedili, država je pobijedila, svi drugi su niko i ništa i moraju se dokazivati, izvinjavati, klečati nam.
Može neko drugačije misliti, reći ili pomisliti, ali nema šanse da uspije, ima da ga nestane, da ga proguta ‘šejtan’, jer mi uvijek pobjeđujemo, tako nam pišu već tri decenije. Republika Sarajevo kreira tačan i objektivan medijski diskurs, odatle se vijesti prenose na druge medije. Milorad Dodik, bivši predjednik entiteta Republika Srpska čini 99 posto medijskih ekskluziva ‘naše Republike’. Šta god da izjavi, kuda god da krene, on je ‘ličnost dana’. Gluho bilo, da ga nije, i novine i televizije bi otišle u ‘helać’, ovako se svi hvale ‘brojem pregleda’ i praše sa Dodikom. ‘Dodik kakio’, pa onda tek ‘piškio’. ‘Dodik je politički leš’, ‘Dodik reterirao”, ‘Država pobijedila’…
Da li vi gospodo znate koliko ste dosadni, koliko ništa ne znate i da ste providni kao i Dodik koji, iako bez funkcija i mrtav, proizvodi vijesti za vas? On ‘tvitne’ ili prdne a vi navalite sa ekspertizama i analizama. I nenadjebivim naslovima. I tako iz dana dana već godinama.
Evo, sad je aktualna sarajevska ‘Hagada’ i izjava Dodika iz Izraela kako ovaj Jevrejski rukopis spomenik ‘treba vratiti Izraelu’ jer ga Sarajevo iskorištava u političke svrhe. Uz to ide i ‘skandal’ jer na slikama iz Izraela nema bh zastave, samo zastava entiteta. Dodik je fulao sam u jednom : Hagada se ne može vratiti jer nije nikad bila u Izraelu, sve ostalo oko Hagade je sarajevski poznati patetični domoljubni prdež. Iza čega se sakriva bošnjački nacionalizam, vjera i politika. Isto je i sa zastavom : da je stavljena bh zavanična zastava, opet bi bilo isto, ko mu je dozvolio, koga on predstavlja i tako listom. Priča o ‘Hagadi’ kao o ‘dostojanstvu Bošnjaka i Sarajeva’ koji su je spasili a onda nastavak o ‘džamijama i katedralama’, pa brže dopuna žrtvam genocida i Srebrenicu što ima ‘prednost’ čak i u odnosu na Holocaust, tu se završava ali nije uopšte kompletna. Prošle godine augusta mjeseca, Sarajevo je na ‘Hagadu’ bacilo veliku mrlju antisemitizma tako što je istu politički komercijaliziralo i time uzburkalo ne samo Kotlinu već i EU i Ameriku. Zemaljski Muzej koji nema para za plate i doprinose već godinama odlučio prodavati kopije ‘Hagade’ i ulaznice a prihod dati ‘narodu Gaze i Palestine’. I šta se desilo? Ništa, ko vas jebe, poručio je ‘šejtan’ zvani isključivost, iako su reagovali i Jevreji Sarajeva i Jevreji Mostara, pa jevrejska udruženja EU i Amerike, šta nas briga. Mi znamo kako će mo i šta ćemo, Palestina nam je sada kao nekad ‘Potočari’ – ‘crvena linija’.
Plus, direktor Muzeja Sijarić kaže fino da su mogli ‘neki prihod nakupiti na bilo koji drugi način, ali izabrali smo namjerno ovaj, da se čuje za nas’. I čulo se. Da li ponosni direktor zna uopšte koji su to oni naši ‘što uvijek pobjeđuju u vicu’? Oni ‘što lažu ili oni što su glupi’? Prepoznao se, proradio ‘šejtan’ u ponosim bošnjačkim grudima, pa je dodao.’Znam da su to neznatna sredstava ali nebitno, važno je da nas ima u medijima’. Dodik je reagovao tada kao sada iz Izraela, međutim priča o ‘Hagadi’ nije bila snažna kao sada. Tada je naime, Jacob Finci, umalo podržao izjavu Dodika rekavši stidljivo da je to ‘sramota za Sarajevo’ i da se time ‘neće puno pomoći Palestini a BiH će se nanijeti velika šteta’. No, nije bilo ‘otresanja’ i ‘začepljanja’ kao sada, Finci je za Sarajevo već decenijama preko svog udruženja Jevreja dokaz bratstva i jedinstva i suvenir multietničnosti Sarajeva i koristi se po ‘potrebi’. Priča o ‘dostojanstvu Sarajeva’ i Bošnjaka bi bila puno gorča kada u glavnom bh Gradu ne bi ulice i škole nosile face koje su poprilično ‘zaslužne’ za ovako mali broj Jevreja u BiH, ovako je zaslađena baš po receptu Bakira Izetbegovića. Saharinom, tako da ne sladi već gorča a zdravo je. Još su Jevreji Sarajeva dobro prošli. Zamislite da se aukcija ‘Hagade’ održavala u Ulici Mustafe Busuladžića, Huseina ef. Đoze ili neke slične face ‘naših gazija’ u Sarajevu.
Šalu na stranu, sakupljati prodajom ‘Hagade’ i ulaznica prihod za Gazu i Plestinu, više je od teške zajebancije ali Sarajevo nije samo tu počelo. Prije nego će ‘otresti Dodika’ sadašnji načelnik Avdić pričom o katedralama, Sefardima i dostojanstvu Sarajeva, nije pomenuo nemali dio ‘dostojanstva’ unatrag godinu dana. Djelovanjem opasno i bolesno nasmijane načelnice Benjamine Karić te njenim populističkim potezima protiv izraelskog naroda, smo se utabala staza prodaje Hagade za pomoć Gazi i Palestini. Ova načelnica je toliko otvoreno startala u demonstracijama po Sarajevu za Palestinu da bi nakon toga ušla u svađe sa izraelskim ambasadorom, na kraju je podnijela prijavu jer je dobila u paketu izraelsku zastavu na adresu ureda što je za nju ‘provokacija’ i ‘zastrašivanje’. Korak po korak, sarajevska Kotlina je uspjela i ono malo Jevreja u BiH podijeliti. Na ‘one koji vole državu BiH i Sarajevo’ i na ‘one koji su cionisti i teroristi’. Jacob Finci je ‘good boy’, Amir Kabiri je ‘bad boy’. A kako je ‘dostojanstveno Sarajevo’ prošle godine odbilo i zabranilo dogovorenu Konferenciju Rabina iz EU u Sarajevu pa kako su nestali pasoši Izarealaca njih pedesetak u jednom sandžačkom hotelu u Sarajevu i završili u kanti za smeće, to je više od ljubavi a manje od para prodajom ‘Hagade’.
Kažem, svi navalili na Dodika, u redu je ‘jebati mu mater’ kad je to sada ‘farz’ iliti naredba i obaveza, međutim on je to već sve rekao još augusta prošle godine, zašto se čekalo, gdje je čučao ‘šejtan’ do sada?
Čekao se Denis Zvizdić, Bakirov i naš hadžija mili i dragi ‘lider’ rekorder po platama i Komisijama, sada ‘lider’ kolege hadžije Konakovića. Ako ste mislili da je on ‘došao tobe’, tj. izišao na pravi put pa odlučio da vrati državi one silne stanove sina, supruge i familije, svih pet u Sarajevu, u krivu ste. On bi da ‘vrati originalnu Povelju Kulina Bana ‘iz Rusije u BiH. Tamo se naime čuva dokaz bh državnosti pa bi Zvizdić to ‘popravljao sa Rusima’. Koji jedva čekaju za bilateralu sa Bošnjacima. Lakše bi dobio kopiju te Povelje iz Dubrovnika, kao što znamo naša državnost leži u Dubrovniku i u St. Petersburgu. Zvizdić se iako zna da laprda u prazno javio i ‘začepio usta’. Dodiku i ‘dodikovcima’. Kad bi bar hadžija uspio pronaći original ili ‘natjerati nekoga da nam vrati’ Daytonski Sporazum koji je nestao iz kase bh Predsjedništva a na njemu se temelji čitava država BiH, tek onda bih mu povjerovao. Ovako : klasično otresanje. Medijskih slina.
photo : sarajevska Hagada u Muzeju BiH, arhiv
