FATALNE CUBA CIGARE I ‘BIJELO’ : Slika sa Neserom Orićem je dobra reklama ako je u pitanju selfie sa Ramom Isakom, ali ‘mrka kapa’ ako je tu vuk sa Drine’ Šerif Konjević

 

Slika sa ratnim zločincem ‘koji to nije ako se dogovorimo’ Naserom Orićem koštala je srbijanskog folkera Acu Lukasa i živaca i para. I, koštaće ga i buduće karijere, zakazani koncerti mu se otkazuju, džaba on svaki dan snima filmiće k’o žestoki kriminalac ‘Faćo’ kojem ‘Avaz’ tepa ‘žestoki momak’ i priprema ga za SDA/SBB izborne liste za slijedeće izbore, dok on ‘guli’ pritvor i piše svoj PR kao i svaki bh vlastodržac.
Džaba Aco snima, prijeti ‘novim dokazima’, ‘pičkara’ i sa zvukom i bez zvuka, napadajući Dodika tobože otkrivajući nam već poznate mračne tajne nekadašnjeg jarana i političke barabe, džaba ga snimaju i Radončić i Hadžifejzović na svojim televizijama vodajući ga k’o mečku po vašarima, džaba se umiljava i Vučiću jer to ne ide uz napade na Dodika, Acu su pogrešno obavijestili, ma eto, džaba mu čak i što se nudi dva puta da pjeva u Sarajevu besplatno kad sarajevski načelnici više vole potrošiti nego uštediti 700.000 KMa – jer ne vjeruju Aci.
Na kraju svih krajeva, čim se estrada stopila sa politikom, i čim se mediji pitaju ‘ko je navuk’o Acu a znaju da je navučen godinama jer je to sam priznao, jer se to vidi iz njegovih ‘tikova’ sa ramenima i po češkanju nosa, Aca je morao znati da su i balkanski političari kao i pjevači odavno ‘na bijelom’. Pa ko sa njima kuha hranu kao on sa Vučićem, ruča ili im pjeva uz izbore kao što je Aca zapijevao Aleksandru i Dodiku, taj je ‘obro bostan’. Sve sa špicama.

Da je u Lukasa pameti ko što nije i da je imalo ‘zapratio’ Karleušu, vidio bi da mu valja samo pjevati a ne političariti jer on zaista pjevati zna i tada i ne izgleda kao da je ‘navučen’. Slijedom toga, najbolji i najveći je kad pjeva ili šuti. Da je prespavao prvi ‘udar’ u medijima, više ga niko ne bi ni spomenuo, međutim neda popularnost mira. Iskreno, budalasto je postupio, znao je on Orića odlično iako se nisu družili. Zbog slikanja sa ovim ratnim zločincem ‘koji to nije’ jer je Haag istog oslobodio tek da mu pokrije vrijeme u haaškom zatvoru (oko dvije godine po prvoj presudi gdje je proglašen ratnim zločincem) dok je bio u žiriju ‘Granda’ odakle je izbačen iz takmičenja jedan pjevac iz BiH iz okolice Kalesije – Aca je bio u žiriju. Međutim ponijelo ga. Pojeo ćevape, naruč’o se sarajevskih sudžuka i pituljica pa zaboravio istančani okus Sarajeva i zabranu koju je dobio tu prije Dodikove, prije par godina.

Naknadno društvo Orića kojeg sjecka po internetu je preslikao Lukas su stara priča ali iskreno, to nije ‘pola Srbije i čitava Republika Srpska‘ kako je uzviknuo, to je album Orića. Sa cigarom marke ‘cuba’ i u društvu ‘žestokih momaka‘ hoću reći lopova i kriminalaca kakav je i sam Naser. Tipa donedavnog robijaša Đorđa Ždrala, Arnautovića ‘Šmrka’ ili Miće Davidovića, stare i nove narko dilerske bande.

To što su sarajevski mediji dali Aci prostora da se ‘izvuče’ nakon ‘navlačenja’, ništa ne znači, i to je poznata bh priča. Ako imaš šta fino reći o Dodiku, ‘bujrim smo’, izvoli pred kamere. Jebi mater i njemu i njegovim najbližima. No, sva priča je naopačke. Aca ‘na prvu’ kaže ‘da ne poznaje Orića‘, da se ovaj mračni ratni profiter i ‘pobegulja’ iz Srebrenice prišuljao kao njegov ‘fan’, što je opet rezultat ‘bijelog’ u nosu, glavni i jedini majstor ‘navlakuše’ je ipak njegov kolega Šerif Konjević. Koji bi, da ima carstvo u Beogradu također izjavio kako ‘ne poznaje Orića’ ili da je slučajno tu sa njim, kao što zna reći u Beogradu da je ratnu doskočicu ‘Vukovi sa Drine’ snimio samo za sebe i da je niko ne sluša već samo on. Dok sa mlađom drugom ženkom sjedi u svojoj vili na Ilidži. A ploča se još i danas vrti i čujemo kako je Šerif ratovao sa mikrofonom (‘kud si pošo babo sa puškom u ruci, idem sine branit Bosnu napali je vuci…’). On je, Šerif, pjevao kod jednog sandžaklije u kafani, on je i pozvao Orića i tako usrećio Acu. Zamislite, i Konjević ‘na prvu’ nije Orića prepoznao.
‘Ja ne poznajem toliko likove kada nekome pjevam, odkud ja znam’. A onda u slijedećoj rečenici potvrđuje svoj dar pričanja ovako.‘Nasera poznajem lično, zašto ne? Znate da ja puno ne razmišljam kome pjevam, ko god voli da me sluša ja mu pjevam. Svim dobronamjernim ljudima. Ja sam imao fokus na Acu, njega poštujem i cijenim’. Ja kad pjevam ne gledam kome pjevam..’

Šerif je, što bi se ono reklo po Fadilu Novaliću kad je hvalio kineske respiratore – ‘dupljak’ i lažov sa pedigreom. Aco mu je bio u fokusu’, njegov cilj je bio kompromitovati Acu i razgaliti bošnjačke duše a sebe pohvaliti sa Naserom. U coroni uprkos zabrani je isto tako pjevao u Sarajevu ali za medije je rekao da nije već ‘da je samo navratio u dobro društvo‘ a video grmi, posebno je negirao žderačinu koju smo vidjeli ‘jer mu njegova vjera to nedozvoljava uz Ramazan’. Kad je trebalo da pomogne u predmetu ubijenog Džanana Memića jer se to desilo u blizini njegove vile, dao je snimak kamere ali ‘on ne zna ništa’. ‘Ja sam dobar sa svakim’– pravdao je svoju licemjernu facu pred sudijom.

Njegovo maslo nije nikad bilo ‘za Ramazana’, niti su kuba cigare Orića za Lukasa, bez obzira ne Haag. Ako je Lukas pomislio da će kao Ramo Isak sa slikom Orića u kabinetu postati patriotskiji i jači, grdno se prevario.
Makar ga zvali imenom Mustafa. Kako gasad zovu.

photo : Aca Lukas i Šerif Konjević, arhiv