SELEKTIVNA nePRAVDA NIJE PRAVDA : Dodika treba procesuirati zbog krivičnog djela nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti međutim Tužilaštvo u BiH i Sudovi su poprilično nemoćni na tom prostoru djelovanja iz više razloga
* Nema dileme, Milorad Dodik je jasno i glasno počinio krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti prije par dana u svom predizbornom govoru u Istočnom Sarajevu. Kada je izjavio, parafriziramo, kako se ‘muslimani šire kao amebe’, kako je to narod ‘smrad koji se širi iz Sarajeva i vjekovima ne dozvoljava normalan život’, zatim je popločao mržnju izjavom kako ‘niko ne laže više od Turčina’ a onda dodao kako ‘nismo ista vjera’ te da mu u Sarajevu ‘smrdi na burek i zeljanicu’.
Javnost u FBiH i opozicija u Republici Srpskoj osudili su ovaj govor i zatražili procesuiranje, osuda je stigla iz mnogih stranka, političara u Sarajevu te od Islamske Zajednice BiH. Jelena Trivić, opozicionarka iz entiteta je govor nazvala ‘napadom na ustavni poredak države’, već je nekoliko krivičnih prijava podnešenoTužilaštvu, oglasile su se i neke ‘nevladine udruge’ iz dijaspore sa istim zahtjevom, snimak ovog govora Dodik je povukao i izbrisao sa svog profila socijalne mreže.
* Da nije u BiH onako kako jeste, nema ništa lakše i jednostavnije i istražiti i procesuirati ovo opasno političko sranje koje je sastavni dio obilježja pomenutog krivičnog djela. Ovo postojeće krivično djelo je, podsjećamo, ‘podebljano’ i dopunom nametnutim odredbama visokog predstavnika za BiH u koje su dodate i one o negiranju genocida, veličanja ratnih zločina i zločinaca. Podnosioci krivičnih prijava navode kako je istovremeno Dodik ‘vrijeđao’ jedan narod i time što ih je nazivao ‘muslimanima’. Međutim, iako jasno i čisto, unaprijed se može posumnjati u efikasan i pravno čist postupak iz više razloga.
Prvo, ovo krivično djelo postoji i prije visokog bh predstavnika i poslije njega ali u sudskoj praksi i radnjama tužilaca i Sudova nije zastupljeno dovoljno. Do sada svega desetak prijava i nekih pet-šest presuda koje su uglavnom uslovne osude ili novčane kazne. Sa takvim odlukama i ‘sudskom praksom’, svrha kažnjavanja nije uopšte pisutna. Naprotiv, stmulativno djeluje, optuženi se nagode sa sudom, imaju pare da plate kaznu, priča dakle, ostaje neispričana. Drugo, tužilaštvu su poprilično ‘svezane ruke’ u ovakvim krivičnim djelima i teško zbog upliva politike u pravosuđe može ostati dosljedno, samim tim selektivnim optužnicama i ‘slabim’ presudama, tupi se oštrica pravde. Naime, nije jedini Dodik sijač mržnje i netrpeljivosti, što ga nikako ne oslobađa od odgovornosti, prepuna je BiH sličnih ili istih ‘sijača’ a niko se ne optužuje. Ni među političarima niti između vjerskih službenika, ni u ‘nevladinim udruženjima’ ili čak i medijima koji također u svom svakodnevnom ‘obraćanju’ ili ‘reakcijama’ čine slično ili isto krivično djelo bez ikakve larme ili procesuiranja. Po istom Krivičnom Zakonu BiH, kada bi ostalo pravično i legalistično, tužilaštvo bi moglo a nije – procesuirati zbog ‘uvreda naroda’ ili ‘širenja mržnje i netrpeljivosti’ mnoge bošnjačke vedete u vjeri i vlasti. Od Bakira Izebegovića pa preko Bećirovića ili Komšića, pijanog Zukan Heleza ili karikaturalnog Rame Isaka i bolesno nasmijane Benjamine Karić sa njenim spomenicima nekulture, od Reisa Kavazovića pa do mnogih hodža i hodžica ili udruga u dijaspori. Za procesuiranje su i jihad bojovnika Reuf Bajrović pa Emir Suljagić, pa šta znam, silni ‘analitičari’ iz silnih ‘instituta’ dijaspore, zaista je teško pobrojati sve ‘sijače ljubavi i trpeljivosti’ između našeg naroda, ima ih na pretek. Tužilaštvo bi komotno moglo procesuirati po istom Zakonu i mnoge u opoziciji Republike Srpske, ali neće i ta selektivnost je u startu znak nemoći bh pravne države. Evo, recimo samo ovo, bez (opet ponavljam) bilo kakve milosti ili odbrane raspamećenog Dodika i njegovih sramnih kriminogenih izjava, evo izjave Nebojše Vukanovića, zvijezde bošnjačkih medija i raje, koja je podosta slična Dodikovoj od jučer. Nije uporedio muslimane Bošnjake sa ‘amebama’ ili rekao da ‘smrde’ ali jasno je dao do znanja da se ‘šire po entitetu’. Govoreći o kupovini stanova Bošnjaka u Istočnom Sarajevu. Citiramo.
‘Postaju li polako Srbi manjina u Istočnom Sarajevu’ (20.10.24) : ‘Po podacima do kojih sam došao, u Istočnom Sarajevu danas ima najmanje 700 stambenih jedinica u vlasništvu ljudi iz Federacije. Mi smo željeli da napravimo novi grad, na našoj zemlji i da njime upravljamo. To sto su nam zabranili da se grad zove Srpsko već Istočno Sarajevo ne znači da ono to više nije. Ako ovako nastavimo ono neće još dugo biti naše!’
* Ovdje ni svekolika bošnjačka javnost niti političari nisu baš vidjeli nikakve rasne ili druge mržnje a Nebojša se kasnije pravdao malkice kako je govorio ‘sa ekonomskog aspekta kojeg uništava Dodik’ pa raspalio o Dodiku.. A jasno je rekao da se ‘muslimani šire’, i to bez ‘ameba’, međutim nema ni progona ni rasne netrpljivosti. Kad smo kod ‘naše zemlje i naše čiste vjere’, od Reisa Kavazovića koji se proslavio ljubavlju prema Srbima onom izjavom kako ‘neće halaliti Bošnjacima koji budu glasali za Vlaha u Srebrenici’ pa do svakodnevnih tlapnji sa rasnom mržnjom prema Srbima ili Hrvatima raspojasanog radikala i kriminalca ispod ahmedije sadašnjeg savjetnika Reisa ‘Hižaslava’ Cerić Mustafe slušamo iste i slatke priče o ‘genocidnom narodu’ o ‘našoj čistoj vjeri i čistoj zemlji’ pa opet muk iz Tužilaštva i bošnjačke elite. Da i ne spominjem mnoge ‘hutbe’ uz džemate i džamije po Republici Srpskoj, od hodža koji su direktno nazivale Srbe genocidnim narodom a Pravoslavnu crkvu častili sličnim epitetima. Bilo je toga i u Bihaću, ali opet ne bude previše ni komentara ni rasprava. Postoje izjave i Bakira Izetbegovića o mržnji prema narodu u Republici Srpskoj, neda mi se rovariti po arhivama koje zauvijek čuvaju tajnu te ljubavi i rasne trpeljivosti i sve su to materijali za tužilašvo ali bez bez odjeka. Raspirivanje i mržnja su veličanje ratnih zločina i zločinaca čega ima previše u bh entitetu ali toga isto tako ima i u FBiH koliko hoćeš samo se tako ne zove, zove se : ‘nedamo naše heroje i gazije’.
* Pod ovo krivčno djelo Dodika, svakako i sa razlogom podpada i ono o veličanju ratnih zločina i negiranje genocida. Tu bi bez izuzetka mogao tužilac tragom nametnutog propisa optužiti svakog političara u Republici Srpskoj, nijedan od njih ne priznaje genocid, čak i pomenuti Nebojša Vukanović. Ali kako, kad su u Sarajevu ratni presuđeni ratni zločinci Mahmuljin ili general Delić ‘heroji’, takav je i nepresuđeni ratni zločinac Atif Dudaković. Paragrafima tog zakona bi mogla biti procesuirana i Jelena Trivić jer i ona veliča i ne smetaju joj ratni zločinci Srbi dok joj je Draža Mihailović ‘idol’, međutim ona nam se nudi kao ‘uspješna alternativa’, koja u svakoj radnji Dodika sada vidi čak i rušenje ustavnog poretka a mi joj kličemo. Sad joj je dobro došlo dopisivanje sa Dodikom kao i Stanivukoviću, razmaženom tajkunu i načelniku Banja Luke koji ‘brani Bošnjake’ od Dodika a prije par godina ih je vrijeđao i izvinjavao se. Mržnja i rasna i vjerska netrpeljivost je prisutna i po medijama svaki dan i uperena je iz Sarajeva prema Banja Luci, istom žestinom odašilje se i iz Banja Luke Sarajevu, zato je to više ljubav i trpeljivost a ne ono propisano Zakonom, tužilaštvu će biti teško, skoro nemoguće ostati dosljedan.
Najzad, optužiti Dodika da vrijeđa jedan narod i time što ga naziva muslimanima je smiješno i vickasto. Ne znaju muslimani da su istovremeno i Bošnjaci pa se ‘krste’ sa oba imena, važno je samo da nisu Bosanci. Naravno da su muslimani, tako ih nazivaju i prvaci bošnjačke politike uz dodatak Bošnjaci, tako ih naziva i Reis. Nisu Kinezi Ujguri, pobogu ‘braćo’ muslimani/Bošnjaci. Ili je to nekom dozvoljeno a nekom zabranjeno?
P.S.
Kad smo kod ove ljubavi i bratske trpeljivosti bh naroda, mora se reći da ona nije od jučer. Zgodno se prisjetiti Safvet – bega Bašagića iz 1891. godine i njegove pjesme ‘Bošnjak’, koja je svojevrsna himna muslimana Bošnjaka. Bašagić nacionalni junak ima u Sarajevu i ulicu i ime škole, a dio teksta ove pjesme je sa stanovišta Zakona pomalo diskutabilan i provokativan. Čak i tragom nametnutog propisa Visokog bh predstavnika, međutim, ne možeš mrtvog nacionalnog junaka optužiti, zar ne? Nikako. Govori kao i Dodik o ‘širenju naroda’, o ‘svojoj vjeri i zemlji’, zavijeno pjeva o ‘sukobu vjerske i nacionalne civilizacije’. Da nisu možda Dodik pa i Vukanović i mnogi drugi od njega šta prepisivali?
‘Znaš, Bošnjače, nije davno bilo//Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta//Kad u našoj Bosni ponositoj//I junačkoj zemlji Hercegovoj//Od Trebinja do Brodskijeh vrata//Nije bilo Srba ni Hrvata//A danas se kroz svoje hire// Oba stranca ko u svome šire// Oba su nas gosta saletila//Da nam otmu najsvjetlije blago…
photo Nebojša Vukanović i Milorad Dodik, dvije ‘amebe’ bh politike, arhiv
