KONJSKA PRIČA U ČAST KONJA: Kao Ramo Isak, i Milorad Dodik je ‘dobio’ svoga umjetničkog konja kojeg mamuza i jaše, ali nacijo, da li ste se zapitali kako je tim plemenitim konjima ispod takvih jahača?
Postoji ona narodna koja kaže za nekoga kad uspije ili kad osvoji poziciju ili titulu, ili kad završi svoje obaveze tako da riješi svoje probleme i postigne cilj, koja glasi : ‘on je na konju’. Konjski prijestol je simbol moći kao i što je i sama po rođenju i sposobnostima upravo ta životinja. Biti ‘na konju’ znači ostvariti svoje snove i uspjeh, po konjima se mjeri i snaga motora u autima, bilo je vremena kad se zbog krađe konja išlo pod vješala, kad se bez njih nije moglo preživjeti, i danas su zadržali taj simbol snage i služe istoj svrsi. Dok ne ostare, kad nažalost završe u konzervama ili na kuhinjskim trepezama. Iako manje, još i danas služe da ih jašemo, da nam tegle teret ili da nas zabavljaju u kakvim farmama ili na utrkama. Imamo slučaj kad je ova plemenita a iskorištavan do bola životinja upoređena čak sa nepostojećo nacijom ‘Bosanci’. Koju je lansirao bh ‘Ajatolah’ Reis Kavazović kada je negirao bosansku naciju glorofikujući novoskovanu ratnu ‘Bošnjaci’ kao jedinu naciju muslimana. ‘Bosanac je jedino autentični konj, nikako nacija‘ – živopisno je hodža nespretno citirao jednog pjesnika i naravno uvrijedio sve Bosance kojih, iako ih nema u Ustavu BiH, ima još na teritoriji BiH.
Ima još tih narodnih uz konja i konjske poslove. Kao ona ‘ide u jednom smjeru kao konj’, za nekoga ko gleda samo pravo, ili kad se hoće nekoga uvrijediti pa mu se kaže ‘marš, konju jedan’, što više govori o onom koji to izgovara nego o konju. Čak se i seksulana snaga nekad pretvori u kompliment : ‘on je kao konj u krevetu’. Iako slovi kao plemenita životinja, život i smt ove životinje nam dokazuju da ova životinja živi najmanje plemenito, osim ljepote, mirnoće i snage, sve ostalo je klasično iskorištavanje a konj rob svoje ‘plemenitosti’. Nahrani ga i goni, dok ne crkne. Na kraju svih krajeva, jedno ružno poglavlje ljudi koje nema veze sa konjima, obilježava se upravo sa njima. Mafija tako odsiječe konjsku glavu pa je postavi u postelju svoje buduće neposlušne žrtve kao poruku šta ga čeka, kao da konj ima bilo šta sa tim. Osim u mafijaški filmovima, vidjeli smo to i u SDA realnosti u BiH, kada je nekadašnjem rekretaru ove partije Amiru Zukiću, na farmi ubijen konj kao ‘opomena na neposlušnost’ i zavjet šutnje. Što je opet riješeno na štetu konja. Naime, tužilaštvo u Zenici je nakon istrage utvrdilo da se konj Zukića ‘sam ubio’.
Konje su jahali i u bh ratu komandanti i komandantčići ko što je to rado činio’naš gazija’ i pobegulja iz Srebrenice ratni profiter Naser Orić vlasnik ergele u ratnoj Srebrenici, ponekad i drugi ratnici u drugim brigadama, dok je sadašnja ‘majka’ Munira Subašić a ondašnja ratna logističarka u Srebrenici častila Naserovog konja šećerom posebnom porcijom zakidajući porcije građana u redovima ispred skladišta. Naser i danas njeguje svoju farmu konja i uz ‘Ajvatovicu’ sa krunom na glavi defiluje u Pruscu i dovi ‘Ajvaz Dedi’ turskom izmišljenom komunalcu koji tamo po pričama doveo vodu učeći Svetu Knjigu. Nije zapisano da je Alija Izetbegović jahao konja po Sarajevu ali je već ‘tradicija’ da s održavaju konjički turniri i utrke u njegovu čast dok Sin Bakir kači medalje sa likom Ćaće na pobjednička grla, uz ček jahaču i vlasniku.
Međutim, od svih metafora uz konje i njihove osobine, najtačnija je i najprisutnija kod nas ona ‘on je na konju‘, za nekoga ko uspije i ostvari svoj cilj. Kako je politika i zvanična državna funkcija najprofitabilniji posao u BiH, najbolji način da se to pokaže javnosti je zajahati konja ili imati umjetničku sliku na kojoj jašeš konja. Ostaješ u istoriji i umjetnosti. To je prvi ‘šmeknuo’ naš vajni ministar Policije Ramo Isak, multimilioner od čijeg glasa i ruku njegovih sinova zavisi sva vlast ‘trojke’, pa je ‘Ramo, Ramo drži svoj’ osvanuo u video zapisu na konju, sa zastavom, štitom i ljiljanom te mačem uz ‘prelijepu junačku i borbenu ilahiju’. Ovaj karikaturalni a moćni ministar tajkun voli umjetnost, slikanje i ‘lajkove’, i sve je popularniji što ga više kritikuješ jer propala raja voli humor i zajebanciju, također, sve je deblji njegov bankovni račun do sada zabilježen kao težina od najmanje 18 miliona KMa.
Ubrzo, ovih dana, i Milorad Dodik je osvano na umjetničkom platnu umjetnika u jahaćoj pozi, ispod zastave entiteta, na snažnom konju i sa pesnicomu zraku. Ko je slijedeći koji će za života osim što će postati prebogat dobiti i umjetničku sliku sa konjem, ne zna se, ali se zna da kandidata ima koliko hoćeš. Sad je stvar do umjetnika. Imovina Dodika je daleko veća od imovine Rame Isaka i ova slik aje više od umjetnosti, to je klasična simbolika. Mogu se u Sarajevu hvaliti svaki dan kako je ‘Dodik gotovo’, kako je ‘pobijedila država’, ali realnost govori drugačije. On je ostvario svoje zacrtane planove i uspjeh, nije u zatvoru, ukinute mu američke sankcije, niko ne ‘barkće’ u njegovu nezakonito stečenu imovinu i za njega kao i za Ramu ne možeš drugačije reći nego da su ‘na konju’.
Sve je to u redu nacijo, ali da li se iko zapitao kako je konjima dok ih ovakvi ‘kraljevi’ jašu?
photo : Ramo Isak i Milorad Dodik ‘na konju, arhiv
