Ma ne ‘prećeruje se’, tursko-bošnjački list ‘Stav’ i stručnjak Dr.sc. Alen Kalajdžija su se ‘pomatušili’ u oslikavanju bogatstva bh jezika, tako da je baš ‘džaiz’ okuisati’ u njihovoj umjetnosti …
# Znam da kad već imamo ‘svoju’ državu, moramo po svaku cijenu imati i ‘svoj’ jezik, moramo ga voliti i njegovati, ali je to teško čak i za etimologe i lingviste te ostale mnogobrojne ‘stručnjake’ za jezik, kamo li za djecu u školama. U više navrata smo pisali o budaleštinama ‘stručnjaka’, o bh rječnicima i pravopisu, međutim ni u snu nismo slutili mi koji smo nekada imali odlične ocjene iz svog jezika, da sada padamo na prvom času, nepismeni smo.
# Navikli smo već odavno na famozno ‘H’ u našoj bh komunikaciji u svakoj govornoj prilici i neprilici ali se odsada moramo navikavati i na činjenicu da je nekadašnji nepismeni iz(govor) postao zvanični bh jezik i da će za mnoge dobre đake to postati teška ali obavezna nauka. I kad čujemo da neko u dijaspori govori i piše ‘njekav’ ili ‘njakav’ a može i ‘nakav’, ili kad ti pošalje poruku telefonom ‘je si li koće’ pitajući da li si kod kuće, nema druge nego ponovo u školske klupe. Ne vrijedi mu reći bolje ti je da govoriš na engleskom. Polako ali sigurno postajemo kao ‘njiha’ da ne kažemo kao ‘oni’ i prestajemo se tome smijati jer je vraHg odnio šHalu, ovaj moderni originalnii bh jezik je ušao osim u bh rječnike i u medijske vijesti, izjave političara i vjerskih glavara da više ne znamo ‘šta bi bilo s nas’ a ne sa nama, da nije tako kako jeste.
# Poslije udovice koja je odavno postala ‘hudovica’ ili nakon loptanja kad se moramo ‘hloptati’ pa poslije ispijati ‘kahvu’, počeli smo ‘maHmuzati’ sopstveni jezik ‘naučnim’ tumačenjima arabike i turskih izraza kao sopstvenog jezika, da ti mozak zastane a jezik utrne.
Tursko-bošnjački a zapravo SDA sedmični list ‘Stav’ je u tu svrhu bitke za ‘naš identitet’ i ‘naš jezik’ otvorio seriju tekstova Dr. sc Alena Kalajdžije pa tako iz sedmice u ‘heftu’ postajemo sve bogatiji. Posebno je ovaj nauči savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i njegov direktor u dva mandata te autor na desetine naučnih radova obratio pažnju na naše ‘hripanje’ uz obavezno dodavanje slova ‘H’ u svakoj riječi, kako bi se razlikovali od ‘onih drugih’. Čini se da je u ovome nadmašio i najvećeg bh lingvistu ‘Hižaslava’ Mustafu Cerića, s tom razlikom što u svoje novokovanice ‘Hižaslav’ unosi više slovenački a Kalajdžija arapski i turski, pa i persijski.
Ima tu i nekih zaista teško probavljivih nepoznanica čak i u naslovu, tipa ”Miriši nanu (biljku, a ne baku na srpskom jeziku, o. Cross) da ne bi pomatušio‘ ili ‘Baš je džaiz okuisati sa munare‘ gdje ostaješ uskraćen i za govorno i etimološko značenje, kada ne pomaže ni Vujaklija, ni Alexa ili Google.
Evo samo nekih ‘natuknica’ ovog bošnjačkog stranačkog bošnjačkog biltena kojeg u(ne)ređuje Mursel Filip Begović, znakoviti Bošnjak iz Hrvatske, ko hoće da se više obrazuje i educira svom jeziku, neka poprati ovo naučno seciranje i jezika i naroda i neka se uvjeri da ‘ne prećerujemo‘ kako naše namjere preuveličavanja gluposti na bosanskom pravilno izgovara i piše Bošnjak iz Zagreba kroz usta Kalajdžije, čak i u naslovu.
# Tako se kod nas kažu ovu stručnjaci sve radi ‘nateHnane’, dakle polako i smisaono a ‘bosnistika’ to prihvata. Kad se čudimo, sada kao nekad uzvikujući ne kažemo ‘avaj’ već govorimo ‘aHvaj, baš golemo‘, brave nam ‘ne rđaju’ već ‘Hrđaju’, noseća i pred porodom krava je ‘stevena’, riđast konj je recimo ‘risast’ ili je krava iste boje ‘risulja‘, ako je noseća ovca u pitanju ona nije ‘stevena‘ već ‘sjajna‘, mačke i keruše su ‘skotne‘, dok je trudna koza vjerovali ili ne ‘skozna’. Mogla bi, kaže stručnjak koza biti i ‘sjarna’ jer nosi jare a ne kozu ili jagnje, odnosno kako se kod na pravilno kaže ‘janje’, dok su sve skupa i koze i ovce i ženke psa ‘skotne’. Žena je naravno trudna, noseća ili bremenita, ali može da bude i ‘zdjetna’, ‘žđetna’ ili čak ‘zditna‘. Tako je trudnu ženu opisao ‘naš stručnjak’ prije Kalajdžića zvani Muhamed Hevaije Iskufije!?
Ima toga još, ako se kome da čitati. Kao recimo dilema da li se, ‘kad se valovi talasaju’ onda ‘talasi valasaju‘ ili se samo valovi valjaju. Zatim, pravilno se kaže ‘hajdemo’ umjesto ‘haj’dmo’ ili ‘ajmo’, pa stim u vezi je logično da se kaže ‘hajte vamo’ umjesto ‘dođite ovamo’ ili se kaže ‘hajdekati’ kad hoćemo reći da nekom stalno govorimo da nešto učini. ‘Mamuze’ na konjskoj opremi/čizmama su ‘maHmuze‘ jer to dolazi od našeg a turskog jezika ‘miHmaz’, ali su u ovom prijevodu ‘mamuze’ postale ženski rod jer u turskom je ‘maHmuz’ – muški rod. Uz ‘maHmuze‘ smo dobili i bošnjačko prezime MaHmuzić, što je dokaz da se pravilno kaže ‘maHmuze‘, zaključuje stručnjak Kalajdžić dodajući da se ne bavi samo konjima već i ljudima pa se mogu ‘maHmuzati’ i čovjek i društvo a ne samo konji. Jasno, može se ‘MaHmuzati’ i ‘maHmuza se’ i bosanski jezik, ma šta god to značilo u ovakvim stavovima jezikoslovca.
# Iako poslije svega toga ostaješ po ‘Stavu’ – ‘sumaHnut’ i ne nikako ‘sumanut’ kako nam serviraju ‘stavovci’ i njihov jezikoslovac, ti to ne uzimaj kao ‘maHanu‘, kako se kaže za manu, ne budi ‘Havetinja svog doba’, tj. avet, strašilo ili sablast, budi prosvijetitelj svoga jezika. Konkretnije, ‘ne budi Havetinja isHaviješćena’. Budi snažan kao ‘buzdoHan’ a ne slabić kao ‘buzdovan’, dosta je bilo ‘zamaHavanja‘ jer smo se do sada ‘zamajavali’.
Kaže na kraju ‘stavovski’ Kalajdžija da smo bezrazložno kod našeg bh jezika i poznati roman Bate (a poslije osamostaljenja Bahrudin, kao što je Mak Dizdar postao Mehmedalija) Čengića po kojem je i film sa istim nazivom snimljen, upoznali kao ‘Gluvi barut’, iako je riječ o ‘GluHom’ barutu, barut je zna se, takav ili nikakav. Jer je ‘čaura’ naravno ‘čaHura‘, to je valjda jasno.
Ima u narodu specifična riječ za čuđenje i glasi ‘ibretiti se’, čuđenjem će mo i zaključit ovaj kratki zapis o bh jeziku ali malo drugačije. Leleknuti će mo, Kalajdžić bi ‘leleHnuo’. Veli da u Pljevljima Bošnjaci ne koriste uzvik ‘lele’ već nariču ‘LeH, leH’.
Kako i ne bi kad se blamiramo pored ovolikog bogatstva našeg jezika pa nam je do sada ‘snaHa‘ bila kao ‘proja’. Zvali smo je ‘snaja’, a oduvijek jeli ‘proHu’.
E, nećemo više, idemo naprijed ‘nateHnane‘, korak po korak.
photo : ilustracija bosanskog jezika, bošnjačko-turski list ‘Stav’, arhiv
