I TO JE MOGUĆE : Sporazumom za okončanje rata u Gazi sačinjenim u odsutnosti vlasti Palestine između izraelskog premijera i američkog predsjednika, pod imenom ‘vječni mir na Bliskom Istoku’ Donald Trump bi trebao biti na čelu ‘prijelazne vlade u Gazi’ – nazvane Odbor za mir
‘Istorijski i sveobuhvatan plan za okončanje rata u Gazi’ sročen je u Washington DCu a potpisali su ga američki predsjednik Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Iz Bijele Kuće javljaju da je ovo ‘veliki dan u historiji civilizacije’ koji, ako se potpiše, donosi ‘vječni mir na Bliskom Istoku’. Mirovni Plan sadrži 21 tačku od kojih se izdvajaju najvažnije. Mir i zaustavljanje rata odmah, razmjena živih zarobljenika i tijela poginulih, puštanje iz zatvora zarobljenih, uspostava ‘prijelazne vlade’ Odbora kojeg će voditi američki predsjednik Trump (sa liderima još nekih drugih zemalja, Trump je odmah imenovao bivšeg premijera Bitanije -Tony Blair), amnestija, uspostavljanje koridora humanitarne pomoći, obabavezno polaganje oružja Hamasa i njegovo odsustvo u vlasti, početak oporavka srušenih gradova, povlačenje Izraela i njegovo obećanje da neće okupirati Gazu, postavljanje vojnika iz sastava arapskih zemalja na liniji sukoba i razgraničenja, obećanje da niko neće morat napustiti Gazu ako želi tu ostati, onima koji žele otići će se omogućiti odlazak u druge države …
Svaki mirovni sporazum zaslužuje pažnju i za pozdraviti je takve napore, tim prije jer je u ovom ratu do sada u Gazi oko 60.000 stradalih od čega najviše ima djece i žena, razumljiva je i želja Trump-a da se zalaže za mir, međutim Sporazum nosi u sebi neke nedoumice i nelogičnosti koje su vidljive i koje u startu bacaju sjenke sumnje u njegovu prijeko potrebnu implementaciju u stvarnosti. Čak i bez obzira na okolnost što su ovakav prijedlog prema navodima Bijele Kuće podržale države i lideri kao što su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan, Turska, Indonezija, Pakistan i Egipat. Prvo. Sprazum je sačinjen i potpisan bez predstavnika vlasti Palestine što je nonsens, budući da se rješava sudbina države u čijem sastavu je i Gaza, ili bi bar trebala biti, čak više, iz Amerike je predsjedniku Palestine Abassu uskraćena i viza za ulazak u USA, slijedom čega je svoj govor pri UNu gdje se raspravljalo o priznavanju Palestine prije par dana održao putem linka, dakle online. Istovremeno se sporazumom implicira da je Gaza neka zasebna teritorija, nešto kao država u državi. Drugo. Imenovanje američkog predsjednika i predsjednikom ‘prijelazne vlade’ – Odbora je zapravo imenovanje Trumpa predsjednikom Gaze, dijela Palestine, što je samo po sebi rogobatno jer Palestina već ima predsjednika kojeg Hamas u Gazi ne priznaje, čime dobijamo dva predsjednika sa istim ovlašćenjima. S tim što je Amerika i sam Trump od samih poečataka sukoba uvijek i obavezno uz Izrael i njegov najveći prijatelj. Treće. Kao najpovjerljivijeg čovjeka Trump je u startu odabrao bivšeg premijera Velike Britanije a ova država osim što je bila kolonizator tih teritorija, tek je nedavno priznala Palestinu.
Četvrto. Logično je što je Sporazum izbacio kao ‘stranu u pregovorima’ Hamas terorističku organizaciju koja drži Gazu pod kontrolom, međutim nije logično što Sporazum, nije pravljen dogovoru sa predsjednikom Palestine Abassom, koji ih također naziva teroristima. U Sporazumu postoji i jedan ultimativni zahtjev koji kaže da ‘ukoliko Hamas ne pristane, Izrael će imati punu podršku SAD da uradi ono što mora’, što je već unaprijed abolicija za neuspjeh Sporazuma i nastavak akcije Izraela.
Naime, već su iz Hamasa reagovali negativno na dio sporazuma o polaganju oružja bez ispunjenja njihovih uslova, što upućuje na zaključak da će se ovakav sporazum teško realizovati.
photo : Američki predsjednik Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, Sporazum o miru u Gazi, arhiv
