PROPAST POLITIKE I DRŽAVE – Donald Trump je bizarnim i pogrešnim primjerima ukazao na sasvim otvoren i daleko veći problem UNa : ovu međunarodnu ustanovu niko ne pita ni za što niti poštuje njene odluke, čak više, pretvorila se u balkansku kafanu primitivizma, sile i seljakluka u kojoj bi svi da glume američkog predsjednika
* UN na East River-u je odavno izgubila i kredibilitet i snagu međunarodnog karaktera i pretvorila se u ispovijedaonicu i balkanski primitivizam gdje se sliva najveći ološ i banditizam predstavnika i članica ove organizacije sa prostora Ex Yugoslavije. Njene deklaracije, rezolucije ili zaključke niko na žalost ‘ne banda’ više ni zašto pa se s pravom postavlja pitanje njenog međunarodnog kredibiliteta i postojanja na nekadašnjim osnovama.
Nije to samo razlog što tu odlučuju o svemu velike sile i stalne članice, i samo vodstvo i administracija UNa koje čak i javno lobitra za odabrane predstavnike i države snose dobar dio odgovornosti za takvo stanje. Donald Trump je na zadnjem zasjedanju u pravu što kritikuje ovu instituciju, međutim kao i uvijek on je to učinio na bizaran i trivijalan način samo njemu svojstven jer mu se može i jer tako hoće. Naime, njegovo nezadovoljstvo je uzrokovano činjenicom da su njegovim ulaskom u zgrdu otpočele ‘namjerne sabotaže’ protiv njega jer su stale pokretne stepenice pa je morao koračati uzastranu na sprat, što je prije početka govora stao sa radom telepromter ‘idiot’ sa kojeg je trebao čitati svoj govor i što je okolo zgrade ‘terasa’ umjesto skupog mermera. Čak prijeti da će tužbom tražiti nadokandu valjda svoje nematerijalne štete u čmu se izverzirao iz Bijele Kuće odakle njegovi advokati samo ‘štancaju’ slične tužbe a tuženi uplašeni daju milione dolara samo da se ne spore sa predsjednikom. Protiv svakog ko razmišlja ili šta poduzme mimo njegovih nazora i želja. Izružio je tako UN namjerno zaobilazeći da je on među prvima koji srozava ili ne priznaje odluke i pretvara ih u izvor želja za jake i stalne članice, dok ostale služe samo kao paravan u imidžu međunarodnog značaja.
* No, nisu svi moćni i jaki kao Trump ali se tako tamo i ponašaju. Trump nastupa sa pozicije sile i onog njegovog najvažnijeg faktora a to je lova. Ja te plaćam i dajem najviše, zato ima da bude kako ja kažem. Ovjenčani mandatima i članskom karticom država iz koje dolaze, tako se ponašaju i članovi stalnih misija ili ambasadori balkanskih državica glumeći Trump-a. Ne zna se ni ko ulazi niti ko izlazi iz ove zgrade i ko su i čije delegacije te da li svi oni koji ulaze imaju dozvolu i zadatak države koju predstavljaju, niti ko kontroliše šta i kako svaki od njih izvodi u svom performansu (šta će, primjera radi i otkud u bošnjačkoj ‘delegaciji’ mnogi predstavnici islamskih udruženja i džemata Amerike, pa čak i sandžaklija Krcić koji uneređuje web sraonu portal ‘Bošnjaci.net’ leglo islamizma i fašizma?), tako da se UN naročito njegove sjednice van Vijeća sigurnosti polako ali sigurno pretvaraju u pravi balkanski primitivizam. ‘Delegacije’ se isjedavaju u skupim hotelima New York-a, dovoze se tu u skupim limuzinama svako dva mjeseca a onda se kao kod kuće u svojim državama seljački nadmeću, bahato prijete i svađaju kao u kakvoj kafani. I zastavama se omotavaju u salama Skupštine UNa, vidjeli smo i takvu patetičnu sliku Aleksandra Vučića kad se onomad donosila Rezolucija o Srebrenici. Kad smo već kod Srebrenice, po kom osnovu i zašto je UN dozvolio u svom dvorištu postavljenje spomenika u vidu cvijeta Srebrenice? Jeste bio je genocid ali da li to znači da se u dvorištu UNa može posaditi svaki spomenik od svake članice UNa i ako se to dozvoli, da li će dvorište UNa ličit na parkove Sarajeva? Perući svoju savjest UN ovim ostavlja prostora za daljnju balkanizaciju i ustanove i svojih načela.
Primitviluk ‘delegacija’ sa Balkana se ne zaustavlja samo na tome. U medijima se broje redovi pa se natače ko je imao više slušalaca a ko je napusti salu, čiji govor je bio ‘historijski i za pamćenje’, ko je uz koga a ko protiv koga, ko je koga ‘primio’ a koga je odbio primiti, ko je večerao sa Trumpom a ko ostao gladan… Nema veze koliko lica ih je slušalo, oni će od toga napraviti kod kuće medijsku galamu (Aleksandar Vučić, presjednik Srbije posebno, stari majstor laži i pretumbavanja) i ekskluzivu (bošnjački i vjerski mediji o nastupu Komšića ili Lagumdžije ili ‘majke’ Munire Subašić), sa ciljem da bi postali nacionalni heroji koji ginu za svoju državu. A niko su i ništa, banditi koji bi, da ima zakona, bili u zatvoru umjesto u diplomatski misijama.
* UN je dozvolio bez ikakve provjere o temama i licima koji tu učestvuju, nekakve kružoke i savjetovanja po sesijama pa se tako iz njihovih kancelarija ambasadora ili iznajmljenih sala šalje slika o pravim lobističkim sijelima i kružocima, dbijamo prave male oaze nacionalizma i bijede (Srbi uz Izrael ili Rusiju a Bošnjaci uz Turke i Arape) odakle izlaze vijesti kako su se sastali sa važnim šefovima država i bistrili mudre odluke, sve to je popraćeno sa slikom uhvaćenom ‘na marginama susreta’, negdje na putu prema WCu ili restoranu. Ili iz bratske kancelarije. Kao što je ona ‘ekskluziva’ kako je ‘naša’ bošnjačka delegacija imala sadržajan sastanak i razgovor u nekakvom Persijskom udruženju iz Azerbejdžana ‘Nizam Ganjavi’. A po važnosti je takav susret sastanku sa, recimo, Reufom Bajrovićem nacionalistom i bojovnikom Bošnjaka i njegovim udruženjem zvanim ‘USA-Europe Alliance’. Međutim, to je stara ‘baza’ bošnjačkog predstavnika Lagumdžije osvjedočenog kriminalca i tajkuna, kojeg je s razlogom i povodim tu postavio Denis Bećirović skupa sa Komšićem, da bi svoju istu percepciju vođenja SDA države internacionalizirao u UNu.
* Posebno se po medijima nakon svake takve ili slične sjednice razvaljuje od bombastičnih naslova, prema kojima proizilazi da je najvažnije ne diplomatski predstavljati svoju državu već po onom ‘našem’ : ko je kome hukn’o, ko je kome ‘odgovorio’ ili ‘začepio’ usta pa ga još i ‘ohladio’. Ma, ‘spustio’ mu, ima i takvih naslova. Tako već zadnjih para godina sa dolaskom Lagumdžije iz penzije u ambasadore i inicijativama bošnjačkih članova Predsjedništva na koje reaguju srpski ili hrvatski predstavnici ovdje u UNu gledamo kako se odvija javna svađa, pljuvačina i unosi razdor između sva tri naroda, nastupima ‘delegacija’ i gostiju, isto i u ‘bobu’ kao i ‘rad’ ministara kod kuće ili predsjednika, kao da gledamo njihove zvanične stranice uživo, dok mediji plaćeni od svojih država žare i pale blesavu raju koja od ‘drveća ne vidi šumu’.
Glavna im je ‘caka’ sa ove zadnje ‘balkanijade UNa ‘miješanje u unutrašnje poslove’ domicilnih država, a svi jednaki kao jaje jajetu i svi se miješaju svakom i svuda samo ne u svoj posao.
Željko Komšić poznata prznica i štetočina bh politike je tako glumeći Trump-a napao UN i viskog bh predstavnika te Hrvate koje bi valjda trebao predstavljati. UN je prozvao da su dozvolili ukidanje Bošnjacima ‘demokratije i slobode’ i sa obaveznim pozivom na bh rat i embargo oružja, ‘Švabu Šmita’ da pogoduje Hrvatima i Čoviću. Zna da će Hrvati ‘uzvratiti’ i zato tako ‘historijski’ i baljezga. Zlatko Lagumdžija je na primjedbu Željke Cvijanović i ministra Staše Košarca da on nema ovlaštenje Predsjedništva da govori u ime države BiH već da nastupa samostalno (što je djelimično tačno, jer on sa Bećirovićem nastupa zajedno po pobjedničkoj SDA formuli ‘dva jedan za nas’) te da se odmetnuo od vlasti i zakona, odmah iste sekunde sa cvijetićem Srebrenice na njegovom reveru sakoa i sa ‘ljigom’ u očima odgovorio im je (odmah, kad je stigao ne pitaj) i to ne diplomatski već na naš poznati način ‘naš ambasador’. Podjebljivim tonom primitivca : ‘jesam, odmetnik od odmetnika’ a onda odmah prešao na genocid i Srebrenicu što raja jedva čeka. ‘Zlaja’ tako postade umjesto ‘slučajnog prolaznika’, heroj i ‘gazija’ i ‘vrhunski diplomata’. Poslije se uključi Aleksandar Vučić koji je u govoru, naravno miješajući se u bh unutrašnje stvari, opravdavao Milorada Dodika sa pozivom na nekakva prava Srba ‘ma gdje bili’ i eto šanse za ministra hadžiju Dinu Konakovića. Koji je u stilu Lagumdžije istu iskoristio pa preko ‘fejsbuka uzvratio’ a onda njemu srbijanski ministar Đurić. Eto balkanske krčme i sapunice bez kraja a pod krovom UNa.
* Joj, raja, miline, ja pizdarija od državnika i političara i bruke sa East River-a, odakle puhne počesto i novinar Ivica Puljlić, stari penzioner i majstor palikuća. Velim vam, sve šljam do šljama, bez stida i blama, ali najvažnije je da je svako d njih ‘pobijedio’ onog ‘njihovog’. Idemo dalje, do nove Skupštine. Kakva diplomacija kakve trice i ku*čine, snaga države je u tome da se nenadjebivo i što kafanskije ponizi i ismije ‘onaj drugi’. I to ne bilo gdje već u zgradi UNa. I uz dobru platu i veliki broj ‘lajkova’. I svi ‘pobjednici”.
photo : dio bošnjačke delegacije u UN, s lijeva, Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić i Denis Bećirović, sa jedne od ranijih sesija pri UNu, arhiv
