OD ALIJE DO RAME ISAKA : borba za državu podrazumijeva sve, od zlatnih kašika do računa u švicarskoj banci, zna to odlično bh vlast na koju je njena raja ponosna
– Da je kojim slučajem Ramo Isak ministar, prvi i najmlitaviji pendrek federalac jedini vlastodržac u zemljici Bosni koji se ponaša kao da je u Švicarskoj, ni po jada. No, ali, međutim, ipak i ‘haman ha’ – puna je takvih bh vlast. Pametni a bez diplome ili sa diplomom kupljenom na nekom od silnih ‘buvljaka’, doktori i magistri a nikad nisu pojeli niti izasrali studentski sendwich, naučnici koji se ne mogu sjetiti nijednog kolege sa ‘faxa’ niti znaju svoje mentore, drogeraši i ovisnici o drogama, presuđeni kriminalci ali bez sumnje listom ‘za našu stvar’ što ih abolira i za buduće ‘nestašluke’, ne znaju ni tačnu adresu fakulteta kojeg su navodno teškom mukom završili, diplomanti od kojih mnogi jedva sriču svoje ime i prezime… Hoćete još? Ne treba! Znao sam. Niko istinu ne voli.
– Takav nam je ministar federalne policije a takvih ima na ‘pasja preskakala’. Od Rame do Benjamine (Karić), od Irfana Čengića do Zukan Heleza, od Denisa Bećirovića doktora za islam pa preko silnih doktora i akademika u stotinama političkih partija, u klupama bh Parlamenta, u Rijasetu ili vladi. Sve ‘go gradski seljak do seljaka’, punoglavci partijski poslušnici i svi stoposto vjernici. Utegnuti u najnovija i najskuplja odijela (u kojima dozlaboga izgledaju karikaturalno), sa bijesnim autima i tamnim, mračnim naočarima, imovinom koja se mjeri u desetinama miliona KMa a za javnost u hipotekarnim kreditima ili nasljedstvu od rodbine, ova elita javnih pljačkaša državnog budžeta i svih mogućih privilegija je kasta za svjetski primjer i države i naroda. Što ih više kritikuješ oni sve osioniji i bahatiji, što ih više ima po socijalnim mrežama to su više živi i dugovječni. Što više krivičnih prijava protiv njih oni sve pošteniji. Što više para to veći prohtjevi i zahtjevi. Što veća javna blamaža to veći uspjeh na izborima i povjerenje vickastog naroda.
– Nisu oni krivi ama ni za miligram ili milimetar, raja je najveći njihov zaštitnik i kisik, njihov eliksir života. I sistem, naravno, u kojem narod da hoće može sve, pošto neće-onda sistem razmnožava i uzgaja takve primjerke i postaje sve moćniji. Ako se pitate zašto narod nešto ne učini, evo odgovora. Oni su, ovi u vlasti, kao oni u Americi što drže Ameriku u šaci, onih jedan posto jer su ‘too big to fail’ (preveliki da bi mogli pasti) koji vladaju nad onima od 99 posto, koji su mali i lako i brzo padnu. Veliki su postali, valjda to znate jer im je sistem sa kreiranim propisima dao mogućnost da rade šta hoće bez odgvoornosti, svaka nasilna promjena je po takvom sitemu ‘napad na državu’ ili terorizam. S druge starne, imaju narod sa koim se još i hvale. Koji neće protiv njih nasilno, već sa ‘šetnjama’ i kukumavčenjem po medijima. I nema tu neke velike razlike među njima, svi su oni, bili tobože ‘nalijevo’ ili ‘udesno’, na pravoj strani i u ‘pet deka’. Da nisu, ne bi neki decenijama vladali ruljom i beskorisnim takozvanim narodnim masama, bili bi mali kao što i jesu. Ko je zato kriv? Opet narod, nema drugog, narod je veća štetočina po sebe i državu nego što su oni.
– Zašto je to tako? Narod je zakasnio za promjene i pretvorio se u sevis vječitih političara i u njihovu promociju. Umjesto da bude obratno, jer vlast je servis građana. Narod nije htio smijeniti vlast pa je dočekao da vlast smjenjuje narod. Tako smo doživjeli da vlast sa klerom islama, par stotina ‘delegata’ u podrumu dok se još pucalo, bez pitanja naroda promijeni naciju. I nikom ništa. Kaže vlast od sutra ćeš se narode zvati ovako ili nikako drugačije i raja klikne : tako je. Narod sve prihvati jer je bezličan, hlopav, sa pilećim mozgom i bez ćelija za pamćenje, i sitnošićarski a zadojen politikom i vjerom. Takav narod osim bolesne djece ne zaslužuju ni emocije ni empatiju. Već samo Ramu.
– Narod je stvorio Ramu Isaka i ostale ‘isake’. I ostale koji su ‘tu negdje’. Živio narod! Neka crkne takav narod! I neka ‘pjeva borbene’, taj benasti narod kojeg Isak zajebava pjesmicom, kad narod ne zna, zna Ramo šta treba pjevati. ‘Moj je život Švicarska’, pjevuši Ramo pendrek a raja ‘klika’ i plaća Ramu. Onu od onog kokuza sarajevskog, onog čarobnjaka i milijardera Dine Merlina (‘Moj je zivot Švicarska, skoro pa savršen, k’o blistavi brilijant vještom rukom izbrušen, imam sve što poželim, samo jedno ne-da me neko bar na tren voli zbog mene..’). Koji toliko voli Sarajevo da od njega mlatne pola miliona KMa kad god hoće za koncert ili proslavu. A za to vrijeme narod mu plaća penziono osiguranje i zdravstveno, jer je Dino ‘Švicarac’ umjetnik države i ima na to pravo.
Isak je kao Merlin, umalo. Od njega zavisi i država i narod, sve ih drži u šaci, kompletnu demokratsku jebenu većinu koja zavisi od toga hoće li Ramo doći na posao ili završiti u WCu pa da ‘sve propadne’ jer fali glas viška. On se vozi helikopterom u Potočare, dodjeljuje sinovima plakete a hapa milione sa nelegalnih tendera od naroda i šeta po crvenim tepisima sve pjevušeći. Zna da je ‘snaga u narodu’ kako je slično po uzoru na mafiju SDA izabrao ime svoje stranke. Ko ne bi volio takvoga, svi smo mi Ramo. Čak nam je Merlinova pjesmica kao i njegova ‘himna’ ucrtala i državu i sistem po uzoru na Švicarsku. Tako nam još od Alije Izetbegovića obećavaju. Zlatne kašike a jedemo još uvijek drvenima. Međutim živimo kao Švicarci u kantonima. Njih deset u FBiH, plus Republika Srpska, plus District Brčko, ‘mashanllah’. Imamo kantona više nego u Švicarskoj a svaki kanton je mala država a veliki Isaci u njima.
– Alija je za života demantirao da je borcima obećavao zlatne kašike u Olovu krajem rata 1995, no znamo mi Aliju, samo još da ga narod upozna. Ali zato, ostavio nam je Daytonske Kantone u ‘amanet’, sve drugo je dao Erdoganu i Turskoj. Čak i narod, koji to još nije skontao. Dakle, mi smo kantonizirana Švicarska. Još da dočekamo švicarsku platu ili penziju, a šta kažete? E, taj film nećete gledati. Gledajte Isaka i pjevušite. Umjesto kuknjave, prijavite se za ‘Zvezde Granda’ ili u ‘Pink’, dok još nije kasno. Eno, ministar nenadjebive vojske Zukan Helez se već priprema, vidjeli smo ga kako se popeo na kafanski sto pa zapijeva onu našu Thomposnovu ‘Moj Ivane’, sa Kupresa junački Sine Zukane.
*Jedino, što moram reći nevoljko ali kao pojedinac a ne narod, to je ovo. Žao mi Rame Isaka. Ima on sve što poželi ali pameti nema, niti obraza. Da ima, ne bi ovu pjesmu zapijevao zagrljen sa svojom ženkom, jer pjesma govori nešto što njoj neće biti milo. Po toj pjesmi, ‘ispada’ da Ramu ne voli rođena supruga a sva nacija poludila za njim.
Šta ako žena popizdi zbog toga? Ha, sa ženama nikad ne znaš!
photo : Ramo Isak se zajebava sa rajom, na web stranici pjeva ‘Moj život je Švicarska’, arhiv
