NISI SIGURAN NI KAD UMREŠ AKO SI ‘PRESELIO’ NA ‘VLAKOVE’ : Tačna je ona ‘sa Bara se niko ne vraća’, još ako padne kiša jer groblje nema drenažu, može se desiti da tvoji najmiliji ‘odplivaju’ iako si papreno platio njhov počinak. Osim ako nisu u haremu.
Prošle godine direktor JP pogrebog poduzeća ‘Pokop’ koji tehnički opslužuje sarajevska groblja, izjavio je kako je groblje ‘Vlakovo’, nekadašnje ‘Bare’, ‘jedino perspektivno groblje, koje postojećom infrastrukturom ali i raspoloživošću zemljišta zadovoljava neophodne preduvjete za pružanje kvalitetnih pogrebnih usluga’. ‘Moderno ‘gradsko groblje’ za sve konfesije’. Ove godine, tačnije jučer, u medijima vapaji rodbine nedavno sahranjenih: ‘voda mi potopila babu’ (tatu), moja majka leži a voda šiba..’ Slike grobova su teške i bolne. Grobovi na ‘Vlakovu’ su poderani vodom i zjape rupe i gomile blata, ni traga od ‘kvalieta’ direktora. Rodbina zove ili obilazi JP ‘Pokop’ i šefova groblja, stižu ohrabrujuće vijesti. ‘Ne znamo otkud voda, drenaža je izgrađena’, poslaćemo inspektora’. Dotle, neka rođaci budu sretni ako im najmiliji ne ‘odplivaju’ negdje sa vodom i blatom, sa ove visoravni gdje je kako su javili mediji ‘sve uređeno po propisima za svakoga’.
Žalbe rodbine umrlih nisu bezazlene. Osim emocija i žalosti, ukopi, dženaze i sahrane, preskupi su za narod a umirati se mora. Svi imaju svoje ‘tarife’, IZ ima i ‘tarife’, članske karte i ‘Pravilnike’, sve je proračunato i podvedeno pod lovu. Dok ne udari voda. Onda se zna kako to ide : idite u ‘Pokop’, odatle poručuju – ‘nije naša nadležnosti’. Sahrane su skupe i preskupe i bez obzira na vjerske trice i ku*čine, lakše je umrijeti nego platiti sahranu, pa i dženazu. Kod nas se, to je jasno, jedni sahranjuju adrugima je dženaza.
JP ‘Pokop’ obavlja tehničke poslove i naplate svojh usluga, ostalo ‘otpada’ na vjersku dio pogreba, na vjerske zajednice. Najjeftinija dženaza na ‘Vlakovu’ se ‘kreće’ oko 351,80 maraka dok pazi sad ovo – najjeftinija sahrana košta 637,90 KM. Razlika je vele nastala u ‘robama i uslugama koje se ne prakticiraju na dženazama’. Onda se na to dodaju troškovi vjerskog karaktera, hodža, popova i sveštenika, kopanje groba , pa članarine, pa naknade za održavanje groblja, pa trošak dove po ‘tarifi’, pa trošak parcele, sapun, mirisi, odijevanje, pa iskop, pa ukop, pa sanduk, pa spomenik, pa dodatne dove, pa nećete vjerovati a morate-upotreba muzičkog ozvučenja, pa govornog ozvučenja (ima razlike, drastične) pred kapelom ili rakom (skuplji je zvučnik i mikrofon pred rakom nego pred kapelom, uduplo), onda za veseljake ide upotreba muzičkog instrumeta (trube, nećeš valjda harmoniku ili klavir) sa PDVom (porezom) 120 KMa, i tako dođemo do konačne cifre za umiranje od 5.900 KM sa PDVom. Ljudi su primorani dizati kredit za sahrane najbližih, ali ‘tarife’ i ‘Pravilnici’ su nemilosrdni. Kako za one koji su ‘preselili’ tako i za one koji su sahranjeni, za familije najviše.
I opet ‘rahmetlije’ iliti umrli, evo nisu ‘sigurni’ ni mirni. Kako se ono fino kaže, aha, ‘nisu našli smiraj duše’. Iz JP ‘Pokop tvrde da je groblje moderno i da je drenaža provedena, porodice umrlih koje se zgražaju nad grobovima tvrde da nije, nema nigdje odvoda i rezervoara uz groblje. Dakle, ponovo treba moliti i doviti da umrli ostanu gdje jesu. ‘Pokop’ neka odmah promijeni ime u ‘Potop’, ljepše zvuči. A ‘Vlakovo’ neka dobije staro ime, više ove slike ukazuju da se radi o bari nego o modernom groblju.
Ili neka familije umrlih pronađu vezu do harema džamije. Tamo nema poplava.
photo : svježi grobovi na groblju ‘Vlakovo’ Sarajevo, arhiv
