‘BISMILLAH BIZNIS’ U STALNOM USPONU : Kako se borio hodža Jasmin Latifović u opkoljenoj Srebrenici pa o tome napisao knjigu – na strunjačama i samo sa zelenim i crnim pojasom sa arapskim pismom ‘ISILa’ u pozadini.
Nema toga ko se nije materijalno ‘očešao’ o genocid i kosti Srebrenice. Najslađe je ono sa srebreničkim cvijetom autora ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i njegove hanume Azre (5 KM po komadu) čije autorstvo dokazuje i Sudom, jedan od najčešćih načina je napisati knjigu ili printati brojeve iz Potočara na majice. Lista takvih ‘bismillah biznismana’ i pisaca je ogromna, da se poslužim već utvrđenim na kamenu Potočara – ‘broj nije konačan’. Knjige o Srebrenici i genocidu pišu čak i oni koji su bili mala djeca, a sve je počelo sa knjigom nekadašnje ‘komunjare’ i novinara Emira Suljagića, danas uzoritog džematlije i direktora MC ‘Potočari’ (‘Razglednica iz groba’, prva a kasnije mnogo njih), vidjeli smo da je ‘malinar respirator’ Fikret Hodžić čak (bio) osmislio i ‘brand’ odjeće a ‘Hifa Oil’ SDA prodavala po benzinskim pumpama (kupi majicu ili sako sa cvijetom, dobiješ discount), pa sve otkazao nakon zgražanja javnosti. ‘Praksa’ se prenijela i u po džematima Amerike i EU, opus takvih knjiga je nepregledan.
Prije neki dan, printana je još jedna knjiga ‘Srebrenica : put u neizvjesnost’, autor je hodža Jasmin Latifović i odmah je proglašena književnim djelom – dokumentom. Hodža se dotakao dešavanja u ovoj opkoljenoj i od svakoga zaboravljenoj enklavi koju je Alija ‘mahnuo’, ali je najviše teksta posvetio svom biznisu u opkoljenoj Srebrenici. To je firma ‘Prosvjetitelj’ a zapravo ‘Karate mejtefska ratna škola’ u Srebrenici u kojoj su se borci pripremali ‘fizički i duhovno’. Koja je, kaže autor ‘u najmračnijim danima Srebrenice mladiće učila ne samo borilačkim vještinama, nego i Kur’anu, arapskom pismu, moralnoj disciplini i dostojanstvu’.
Jasno. Muslimani obožavaju borilačke vještine a ja mislio da im je šah glavna zanimacija, jer po islamu ‘treba izbjegavati svaki sport gdje se psuje i svađa’. Što je ne moguće, zbog šaha se potučemo, ali to se tako samo vjerski kaže, muslimani čak i kad ih je dvoje i kad su u džamiji – potuku se. Zato su nam ove današnje vehabije uglavnom kick boxeri ili karatisti ili rvači. Sada saznajemo iz nove knjige da se protiv neprijatelja ne bori samo puškom već i karate zahvatom, valjda se misli na bitke izbliza. I to ne bilo kakvim finesama drevne japanske ili druge azijske vještine, već karateom uz arapsko (njihovo) i Sveto (naše) pismo. Na promociji knjige se vidjelo o kakvom se ‘pokretu’ – kako autor naziva svoj biznis radilo a i album slika u knjizi to pokazuje : sve je u našim bojama, zeleno i crno. Nema pojaseva u drugoj boji, ništa bijelo, plavo ili nedaj Bože crveno, jok! A u pozadini umjesto bh zastave – arapska i to ona koja (kako bi rekli policajci kad uhapse brašno ili šećer koje ih ‘asocira na drogu’) asocira na ‘prosvijećenost’ ISILa sa arapskom sabljom i arapskim pismom. Nije napisano da li je tu vježbao i Naser Orić, komandant ‘pobegulja’ i nepresuđeni ratni zločinac, on se u pauzi od ratovanja zanimao više sa konjskim utrkama, drogom i prostitucijom, sve dok ga Alija Izetbegović nije povukao u Tuzlu prije pada Srebrenice.
Odlična reklama autoru, IZBiH i hodžama, prodaja putem džemata je krenula međutim nisam siguran koliko je ovo dokaz ‘patriotizma’ i bitke za domovinu i Srebrenicu. Zapravo-nikakva. Osim što će opet BiH povezati sa Arapima, mudžahedinima i ostalom ‘braćom’ i vrlo negativnom konotacijom koja se dovodi uz ovu zastavu i njen terorizam. Makar to u BiH ne smatrali ni krivičnim djelom ni prekršajem, uz tvrdnju kako se radi o ‘Pečatnjaku Poslanika’.
No, to je već za BiH priča ispričana i poznata.
photo : Srebrenica, karate vjerska škola ‘Prosvjetitelj’, arhiv
