KONJI I AGE : Presuda Miloradu Dodiku je pravosnažna ali pravna država nije ‘pobijedila’ jer nažalost BiH nije pravna država već interesna politička duboko korumpirana zajednica u kojoj se dugo valja pravosuđe, problemi tek počinju …
Da je još ‘živ’i nasmijan u Sarajevu, bivši američki ambasador u BiH Mr. Murphy bi kratko i sočno na web stranici prokomentarisao pravosnažnu odluku Apelacionog vijeća Suda BiH proiv Milorada Dodika, procvrkutao bi da je pravda pobijedila. Kako ga nema više, to je obavio vp BiH Schmidt kojeg i ima i nema, kratko i jasno : ‘sudske odluke se moraju poštivati’.
Nažalost, obojica su u krivu, farsa sa suđenjem Dodiku nije nikakav dokaz pravne države i pobjede parvosuđa, ovdje se može samo govoriti o njihovoj ‘pobjedi’. Pored toliko kriminala kojeg je počinio šef entiteta Republike Srpske, jedan od njih, Murphy – skicirao je, a drugi – ‘Švabo Šmit’ parafirao i pretočio prvo u propis a onda u optužnicu čisti politički potez Dodika okvalifikovan kao teško krivično djelo. Poslije, i prvostepena osuđujuća a kasnije, jučer, i ova potvrđujuća presuda, samo su realizacija skica i nacrta političke presude koja će tek u BiH zaoštriti i pogoršati odnose između države i entiteta, moguće posljedice se još ne mogu ni prepoznati ni naslutiti.
Dakle, ovom odlukom je pobijedila politika a ne pravo i pravosuđe, pa gdje god caruje politička igra, tu nema mjesta za pravdu ni zakonitost.
Ali zato ima onog našeg : nije važna država ni pravosuđe, važno je ko je ‘pobjednik’. Da li smo pobijedili ‘mi’- Bošnjaci ili ‘oni’ – Srbi. Tako se radi u svim državnim institucijama i sve se svodi na politčko-sportski žargon. ‘Dva nula za nas’. Ima nas više pa preglasamo, kako su ovu praksu izigravanja propisa i Ustava uveli prvi put bošnjački članovi bh Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović, pa to postala ‘naša tradicija’. Tako se donose odluke u bh Predsjedništvu, u Vijeću ministara, tako djeluje bh diplomatija. Bez poštivanja zakona u donošenju odluka, u nastupu vani, u UNu (Notorni kriminalac a sada bh ambasador pri UNu Zlatko Lagumdžija, nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici : ‘mi smo ih nadigrali, mi igrali kao Real Madrid a oni kao nižerazredni klub’), svuda se samo vodi računa ‘ko je ispao jači i pametniji’. I sve se svodi na politički teren čime se nuliraju i pravda i zakoni, pa i sam Ustav.
Od samog optuženja Dodika sve je ukazivalo na isto. Najjače je to opisao hadžija ministar Dino Konaković kratkim postom na svom ‘fejsu’ poslije objave pravosnažne odluke. ‘Mahalac sa Soukbunara’ kako se sam nazvao prije par dana u intervjuu na portalu ‘Klix.ba’, Konaković je onako mahalski kakav mu je i nastup i privatna diplomatija ‘tvitnuo’ i sve pojasnio. ‘Veži konja gdje aga kaže’. Prevedeno na jezik maternji, to znači ‘mi age’ znamo kako se i gdje ‘veže konj Dodik’. Sportski i samohvalno ali poučno, iako dobrano ‘tukne’ na turske age i begove, gdje sebe odavno vide i bošnjački državni prvaci političke scene.
No, iako je presuda pravosnažna, ne bi se trebalo toliko radovati budući da problemi tek počinju, ali ‘mi’ ne možemo bez naaprđivanja i pobjedničkih mitova. Uz napomenu da se u Sarajevu od početka optuženja do konačne presude sve radilo ono što se prigovaralo Dodiku. Posebno je vršen pritisak na bh pravosuđe, par dana prije objave konačne presude ‘mahalac’ je čak javno zaprijetio revolucijom i izlaskom na ulicu ‘ako presuda ne bude potvrđena’. Kao kad je ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa zaprijetio arapskim proljećem’ u Sarajevu Emiru Suljagiću tadašnjem ministru ‘ako se ukine favorizovano bodovanje đacima islamskih fakulteta’, zbog čega je Suljagić ušutio i ‘preokrenuo se’, postao fin i uzoriti džematlija pa odustao od nakane.
Nema revolucije, ima presude ali šta će mo sada? Godina dana zatvora ‘Baji iz Laktaša’ nije nikakav problem, po bh propisima on će to platiti iz malog džepa svog skupog sakoa, 36.000 KMa je za njega sića, ali kako izvršiti drugi dio presude za kojim su svi mediji u Sarajevu i Federaciji navijali, kako zabraniti Dodiku da šest godina ne smije biti političar, da ne može više ni sekunde biti predsjednik Republike Srpske? Ako pustimo na stranu budalaste komentare tipa da Ćamil Duraković zauzima njegovo mjesto ili neke slične Zukan Heleza i Rame Isaka nebuloze, ostaju oči uprte u CIK i zakonske izborne procedure – smjenjivanje Dodika i raspisivanje vanrednih izbora u entitetu, no tu će tek nastati bojim se veliki problemi. Kako sprovesti te odluke ako ih Dodik ne bude poštovao a izvjesno je da neće? Tada se opet vraća sve na početak. Pretvaranje mjere zabrane od šest godina u zatvor pa opet naredba za hapšenjem i privođenjem, pa stare poznate igre sa SIPAom i Ramom Isakom?
Da li je ‘aga’ Konaković svjestan poteza ‘konja’ i da li ga to uopšte tangira? Naravno da jeste ali ima druge planove, hinjeći da ne zna kako je i prethodni dogovor organa bezbjednosti BiH i Dodika ukinuo prethodne naredbe i pritvor a on to opet proglasio ‘pobjedom države’. Njemu kao i ostatku bošnjačke političke ergele je sasvim drugi cilj i plan kojeg nije uspio ostvariti raskidom koalicije sa Dodikovom strankom i naravno, onaj najglavniji : ukidanje entiteta na uvijen način. Pokušaj rajcanja opozicije u Republici Srpskoj je bio dobar trik ali nakon što je opozicija bukvalno izigrana, postavlja se pitanje kako će sada djelovati i u buduće. Tim prije što se zna da bez obzira na žestoke svađe sa Dodikom, opozicija ovog entiteta neće nikada pozitivno odgovoriti na kviz pitanja Bošnjaka da li je bilo genocida ili da li volite Bosnu. A bez toga, nema ni željene koalicije, ispostavlja se da je opozicija samo iskorištena i prevarena kako bi se uklonio Dodik a onda nastavila ‘slijedeća faza’.
Neke bh ‘patriotske’ štetočine poput Damira Mašića najavljuju ‘nove procese’ uz hvalospjeve kako je ‘ovo samo početak kraja’, međutim to se može i mora uslovno prihvatiti, te političke barabe nemaju pojma.
Nažalost, ovo jeste početak ali ne kraja, već novih početaka. Bh pravosuđe je odabralo najgoru moguću opciju. Političku.
photo : Elmedin Dino Konaković i Milorad Dodik, raskinuto partnerstvo koje još traje, arhiv
