Turska demokratija na Kovačima samo prividno demantuje zvanične podatke o smrti Alije Izetbegovića : iako je umro 2003. ‘gazija’ Komšić sa braćom Turcima na njegovom grobu na Kovačima u povodu pobjede nad ‘Gulenistima’ 2016. u Turskoj, proslavlja njegov doprinos tom prazniku slobode !?
Drugi po redu bošnjački član bh Predsjedništva (prvi je, to se zna, Denis Bećirović) Željko Komšić preuzima sutra predsjednikovanje u ime a na štetu Hrvata u ovom najvišem organu bh države, ‘od sutra, pa nadalje i u buduće’, do slijedeće rotacije, BiH dobiva ‘predsjednika na osam mjeseci’. Tako naime, Bošnjaci kite i titulišu svakog svog predsjedavajućeg (a oni od sreće to prihvataju i čak se i sami tako predstavljaju) kao nekad što su lažno zivkali Aliju Mudrog, iako je on bio samo onda kao sada ‘gazija’ Željko.
Potrefilo se, kad ono što hoće a hoće, da dan prije Turci, naša braća, slave nekakvu godišnjicu ‘dan 15 juli’, kada se najveći od braće Tayib Erdogan obračunao sa ‘pučistima Gulenistima’ u svojoj državi, i svi smo pomislili da će Turci to podsjećanje obaviti baš u svojoj državi. I bi tako, evo danas Sarajevo i BiH slave pobjedu ‘Sultana’ a u organizaciji uz turskog ambasadora u BiH niko drugi do li ‘naš gazija’ i ‘dijamantni ljiljan’, stižu i prve čestitke ‘demokratiji’ od od sutra ‘samo predsjedavajućeg’ – do danas ‘predsjednika’ Bećirovića. Država donosi praznike i slavi ih, nego, a kako je BiH odavno, još od ‘predsmrti’ Alije Izetbegovića data bratu Erdoganu ‘u amanet’ i naslijeđe, ovaj turski praznik se s punim pravom slavi u BiH kao u Turskoj. Već postao tradicija, Komšiću se potrefilo da slavi dvostruko : državni praznik Turske i svoje ‘predsjednikovanje’.
Kako je red i zakon da se svi vjerski i državni praznici u BiH obavezno slave na grobu Alije Izetbegovića, tako je i ovaj dan pobjede nad ‘pučistima Gulenistima’ pored konferencija, žurke kod turskog ambasadora i izložbi po drugom glavnom gradu Turske – Sarajevu, počeo i završio na Kovačima. Komšić će bratski kratko pojasniti da je to ‘praznik demokratije’ i još po ko zna koji put pokazati kako pazi na državu i demokratiju, i po ‘našoj tradiciji ‘ koja glasi : ‘kud svi Turci tu i mali Željko’. Te da zna šta je za njega demokratija. Ona, prepisana iz Istambola i ustanovljena 15. jula 2016. Zbog koje je na stotine i hiljade akademika, novinara, vojnika, tužilaca i političara završilo u tamnicama nedemokratije. Tog dana je navodno brat Erdogan spasio Tursku i potamanio većinu vođa i pristalica pokreta Fetthullaha Gulena, jer su ‘udarili na državu’, tj. na njega a on ih mudro sasjekao i još ih siječe i ganja po Svijetu. I hapsi po drugim držvama, tamo gdje stigne. Tayib ih je hrabro proglasio teroristima a sa takvima nema šale, što je potvrdio ‘naš gazija’ samo djelimično. Još u Sarajevu ima takvih, ali su se zakamuflirali no neka ne misle da ih Komšić neće naći, varaju se.
Ako nekoga slučajno zanima kakve veze ima Alija Izetbegović sa ovim praznikom Turske 15. juli 2016, budući da je umro 19.10. 2003, evo pojašnjenja. On, Alija, da slučajno nije umro prije, bio bi rame uz rame sa bratom Erdoganom, to je opštepoznata činjenica. Stoga njegova smrt prije tog datuma ne znači ništa, jer čak i njegov naum je osnova za podsjećanje i slavljenje. Isto je to srca, ista duša i na kraju krajeva ista država. Osim toga, iako je Alija umro od infarkta pogođen akcijom Amerikanaca i rasturanjem terorističkog kampa Pogorelica u BiH, proglašen je ‘šehidom’, borcem na Allahovom putu. A takvi, po tumačenju Rijaseta BiH koji dodjeljuje te titule umrlima – nikad ne umiru. Zapravo umiru ali i dalje ostaju živi ‘samo što mi to ne vidimo’. Eto, tako se kaže, pa onda ima logike da Turci 2016. premetnu u 2003. Dakle, Alija je još živ.
Ko je kriv onima ‘što to ne vide’. Komšić Željko naravno ‘hoće, može i zna’, te kao ovaj slogan SDA – sve vidi i čuje. Zato više od pola svojih teških i odgovornih zadataka obavi na Kovačima a turskih zastava je stalno po Sarajevu više od ržavnih. Od Kulina Bana i Tvrtka pa preko 25. novembra do svih ostalih državnih praznika. Sa jaranima iz vlasti.
photo : Željko Komšić, karikatura portala ‘Byka’, arhiv
