A KAD ĆE KONJIČKE TRKE : kad već pomisliš da kičeraj i primitivluk ne mogu dublje uz 11. juli, razočaraš se, evo i konji defiluju prvi put i odmah postali ‘tradicija’, fali još samo glavni ‘gazija’ Naser Orić da oživi ratnu tradiciju ….
Pored ‘bajkera’, ‘biciklista’, maratona, motorista’, pečenja i suvenira, evo po prvi put u istoriji sjećanja na genocid u Srebrenici, u Potočarima defiluju i konji marke ‘Bosanci’. Da, baš pravi brdski autohtoni Bosanci kako je Reis Kavazović okarakterisao ovu naciju bez države, tvrdnjom da postoje samo Bošnjaci, Bosancima je dodijeljen epitet ove domaće tegleće životinje.
Defiluju i konjanici na konjima, i iako je davadesetak, kako pišu mediji ‘konjanika u tradicionalnim nošnjama’ (kad pogledaš slike, ni blizu toga : konjanici su u majicama sa znakom srebreničkog cvijeta i sa palestinskim šalovima) prošetalo Potočarima i Srebrenicom ‘da odaju počast žrtvama genocida’, odmah je to postala ‘naša tradicija’. Znači, iduće godine konji moraju defilovati.
Istina, svake godine u Potočarima bude dosta konja ali ovakvih, baš baš pravih – još ne vidjesmo. Nažalost, ako se nastavi a vidi se da se hoće, pretvoriće Potočare u vašarište. Jer uz ovakvu silnu motorizaciju lako stigne i ringišpil. Kad se uzme u obzir da se već danima licitira i najavljuje ‘najveća dženaza’, pa se listaju govornici, kraljevi i predsjednici te delegacije i govorancije, ostaje nam da zaključimo. Dženaza i sjećanje na žrtve ostade po strani, prednost se daje paradi, kičeraju i prostakluku. Samo još fale štandovi, zastave i suveniri, ražnjevi i janjci i iće i piće uz muziku, kako je to bilo s početka podsjećanja na 11. juli.
Odobrenjem ovakvih podsjećanja gdje se može uvrstiti i ‘Marš mira’ (posebno onaj dio kad VIP face, ministri i ‘državnici’ te strani predstavnici dođu blizu Potočara skupim autima ili helikopterom pa sačekaju šetače, uslikaju se i onda prošetaju do govornice, a nikako nisu ni kilometra pješačili), odbor za komemoraciju ovim defileom konja ulazi u završnu fazu gluposti i neozbiljnosti. Umjesto da se tiho, na pristojan način klanja dženaza, bez govorancija i bez kiča i zabavišta, Potočare nam 11. jula pretvoriše umalo u ‘Koridu’. Poslije konja, ostali su još jedino bikovi nevidljivi.
Fali ipak najveći i najglavniji ‘gazija’ Naser Orić, i bez njega ovaj defile konja nije ništa posebno. Pouzdano se zna da on obožava biti konjanik i da voli jahati, i garant bi, da može doći u Potočare (nema ga tu a niko da nam kaže zašto?) defilovao u ‘tradicionalnoj’ turskoj nošnji, pardon – našoj odori sa ‘našom zastavom’, obzirom da ima ratna iskustva. Nije isključeno da ne bi u čast i u povodu genocida organizirao i konjske utrke. ‘How Yes Know’ – kako da ne, i zašto da ne, rekli su ‘Nadrealisti’ a mi ih prepisujemo. Organizacionom odboru i njegovom predsjedniku Hamdiji Fejziću je ostalo da, kad je već ‘naša tradicija’, odobri i ovo konjsko podsjećanje, pa da ugođaj bude potpun. Podsjećamo, Fejzić je onaj predsjednik odbora ya komemoraciju kojeg je prošle godine Emir Suljagić visoki predstavnik za ‘District Potočari’ nazvao ‘većim četnikom od Mladića’, prijavio ga SIPAi da ‘mu prijeti životom’, jer je Fejzić rekao da nema para na računu za komemoraciju (potrošio ih Suljagić na svoje neimarske planove i programe), nakon čega je sa lovom ‘uletio’ Nermin Nikšić a Reis dva brata izmirio.
Podsjećamo opet, šta drugo da se rdi uz sjećanja i podsjećanja. Ovom na izgled provokativnom prijedlogu pored Orića, ne bi se suprotstavila ni ‘majka nad majkama’ Munira Subašić, tim prije jer i ona i Naser imaju iskustva sa konjima. Kako je ostalo zapisano u knjizi Ibrana Mustafića ‘Planirani haos’, osim što je ratovao na poseban način kako po okolnim brdima Srebrenice sa ‘njihovima’, tako i u gradu sa ‘svojima’, Naser je znao kako se ponašati u demilitarizovanoj zoni. Obožavao je konje pa je, da se ‘relaksira’ između bitaka organizirao i konjske utrke, da se borcima dadne razonode i da bi se u kladionicama šta zaradilo. Naravno, njegov favorit je morao uvijek pobijediti inače ode i konj i konjanik. Da bi konji bili što spremniji, pobrinula se Munira koja je bila zadužena ključevima magaze humanitarne pomoći. Kaže pomenuta knjiga, konji Nasera Orića su dobivali više šećera nego mnogi ostali korisnici humanitarne.
Osim toga, Orić je kao konjanik poznat, ima svoju farmu ovih ‘Bosanaca’ i obavezno ga viđamo spremnog za ‘Ajvatovicu’ u ‘našoj tradicionalnoj odjeći’. Ionako, sa ovim defileom ‘Bosanaca’ Srebrenica liči na ‘Ajvaz Dedu’.
photo : Naser Orić spreman za ‘Ajvatovicu’, u ‘tradicionanoj našoj nošnji’ i sa našom zastavom, arhiv
