I OVA PRIČA IZ ULICE MUSTAFE BUSULADŽIĆA JE (H)UMORNA : doktor islamologije Denis Bećirović, Bakir Izetbegović, Komšić, Zukan Helez i ‘ostatak’ BiH čak i Dodik znaju je napamet, vic koji je sastavni dio ove priče a kojeg sigurno znate će mo (ponovo) ispričati na kraju
Fašizam u BiH nikad nije bio snažniji i prisutniji ali kad se fino ispriča i posebno uz 09. Maj, Svjetski dan borbe protiv fašizma ili uz Dan Evrope, i ne djeluje tako strašno.
Najvažniji princip u ovom vicu o antifašizmu je način kako se to ispriča, svi znamo da je metod prepričavanja veći doživljaj od same šale, sve zavisi od toga ko i kako nas zna nasmijati.
Mudro i državnički je to obznanio Denis Bećirović, kažu ‘predsjednik’ na što se voli odazvati ovaj bošnjački član bh Predsjedništva, stručnjak za državu, pravo, vjeru i posebno za fašizam. Hoću reći antifašizam. Njegovo državničko fejsbučenje je razumljivo najduže jer se izvještio pišući i tipkajući decenijama iz državnih ureda, tako je bilo i ovog 09. Maja iz Sarajeva.
Borbu protiv antifašizma iz ulice Mustafe Busuladžića osvjedočenog sarajevskog antifašiste iz redova NDH i Hitlerove koalicije, ‘predsjednik’ nečega je počeo i završio jednom jedinom rečenicom koja glasi.
„Bosanskohercegovački antifašisti u Drugom svjetskom ratu bili su sastavni i zaslužni dio svjetske antifašističke koalicije. Uloga antifašista partizana i domaćih fašističkih pokreta (četnika, ustaša…) ne može se i ne smije izjednačavati. Zvaničnici iz Bosne i Hercegovine koji veličaju fašističke i zločinačke pokret nemaju nikakvo pravo da obilježavaju Dan pobjede nad fašizmom”.
Previše. Onda je na nekoliko stranica razvalio’ o ljiljanima i ‘šehidima’, održao nam je pravo antifašističko slovo o ‘herojskoj antifašističkoj borbi ArBiH’, o ‘zlatnim ljiljanima’ tako da se jasno stekne utisak znaka jednakosti između mudžahedina u ArBiH i partizana. Uzgred, partizane nije ni spomenuo, opet sa razlogom, niti smo ga vidjeli na Vracama u Sarajevu na groblju tih ‘fašista’, kako ih je prije Bećirovića nazvao SDA biviši načelnik i njegov nesuđeni ambasdaor a sad kriminalac Abdulah Skaka. Klasično prekrajanje bh istorije i revizija antifašizma u korist ‘onih drugih’. Da bi sve bilo potaman, sarajevske vlasti su se dosjetile pa 09. Maj proglasile ‘Danom zlatnih ljiljana’ par dana ranije odredile i ‘Dan džamija’.
Pojednostavljeno, ovaj SDP zeleni fićfirić i Reisov izaslanik u redovima ‘komunjara’ je na ovaj način zaobišao i partizane i antifašiste a degutantnom maratonskom pričom podastr’o vic o ljiljanima i ArBiH. Ujedno je ‘drugima’ zabranio da se prisjećaju ovog datuma jer se zna ko su oni. Ako ga vidite da uz ovaj datum uči dove i na Kovačima, ne očajavajte. To je sastavni dio taktike i plana kako se prisjetiti antifašista u društvu, opet, ‘onih drugih’, kao u dobrom starom vicu o čemu nešo kasnije.
Sličnom matricom se antifašista prisjetio i Bakir Izetbegović. Jedna rečenica o 09. Maju a deset kartica teksta o zlatnim ljiljanima i herojima antifašistim ArBiH. Nije čak spomenuo ni svoje ‘daidže’ partizane kao nekad uz izbore, ni njihova imena na Vracama. Najzlatniji ljiljan i bošnjački član bh Predsjdništva Željko Komšić u Kaknju se prisjećao antifašizma ‘vazom’ o zlatnim ljiljanima, logično. Nema razlike ni u prisjećanju notorno pijanog ministar Zukan Heleza, supermana Oružanih Snaga BiH. Osim što je svoj antifašizam okitio i titulom ‘gazije’ koju mu je dodijelio banjalučki muftija uz poklo Knjigu o Ferhadiji, što ga je totalno raznježilo da je umalo zaplakao između redova pa uskliknuo : sad ću tek da se borim snažnije i jače. Na isti način je antifašizam dočeka dovljenjem i posjetama ‘šehitlucima’ na ‘svakom pedlju’ BiH, partizani su ostali nevidljivi i otpisani.
U ‘manjem bh entitetu’ koji je skoro veći od ‘većeg bh entiteta’, slična je matrica. Dodik je u Moskvi u jednoj sekundi nesvjesno pomenuo 09. Maj a onda naširoko elaborirao slavnu prošlost Srba i Rusa, dok su mu u Banja Luci marširali nekakvi ‘Vukovi’ iz Rusije a u drugim dijelovima ‘trajne’ Republike četnici u odorama antifašizma Draže Mihailovića. U Mostaru, bliže i šire od njega, nije primjećen nijedan partizan. Svi se sakrili, kriju se tu već decenijama, ovog 09. Maja još sakriveniji. U nepodijeljenom gradu nastao je uobičajeni muk. U ‘Istočnom’ gradu se dovilo i ‘šehidilo’ partizanima, bajkovito se prisjećalo ljiljana i Pariza, dok se nekad viHorila zastava koja je odavno zabranjena za službeno ‘viHorenje’, u ‘Zapadnom’ opšti tajac.
Da bi razmjeli taktiku i njen uspjeh, treba ponoviti stari dobri vic, iz vremena kad su vicevi bili dozvoljeni.
Vic kaže kako je jedan dobri student, kao što su Bećirović, Dodik ili Bakir i njima slični, izišao nepripremljen na ispit ali kao u svakom vicu gdje ‘mi uvijek pobjeđujemo ne zato što smo glupi već snalažljivi’ – ‘dohakao’ profesoru’. Kako je trebao nešto reći o slonu a on nije imao pojma jer je zapamtio nešto o drugim životinjama, počeo je kao junaci, studenti ove naše priče.
‘Slon je veoma pametna i pitoma životinja. Ima tak istančan vid da može uočiti čak i mrava …‘
Onda je, pogađate, nastavio dva sata o mravima. I položio.
photo ilustracija : slon i mrav, arhiv
