Ako niste znali šta se proslavlja 02. maja u Sarajevu, koji je ujedno i Dan opštine ‘Stari Grad’, odgovor daje načelnik Čengić bey Irfan : Sarajevo i ovu Opštinu su oslobodili Otomanski generali i guverneri Isha – bey Ishaković i Gazi – Husrev Bay, pripomagao im je Alija Izetbegović sa ‘šehidima’.
Tragajući za odgovorom šta se to u Sarajevu proslavlja 02. Maja svake godine kada se na grob Alije Izetbegovića strovali kompletna bošnjačka vlastela u ime i za račun čitave države, put me odveo na facebook Irfana Čengića, SDPovog zelenog odmetnutog kadra i načelnika. Tu je ovaj potomak mladomuslimana sve fino pojasnio, sad mi je srce na mjestu.
‘Ovo je dan kada se prisjećamo hrabrosti i odlučnosti onih koji su odbranili grad i državu. Sloboda nije nešto što se podrazumijeva – ona se čuva, gradi i prenosi novim generacijama. Danas slavimo i sjećanje, ali i našu snagu da idemo dalje. Na ovaj datum 1992. godine odlučivala se sudbina Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Stari Grad ovaj datum obilježava kao svoj dan od 2001. godine, njegujući sjećanje na one koji su omogućili da danas živimo u slobodi…’
Eto, sve je jasno. Prije nego sam otkrio ovu ‘ekskluzivu’, mislio sam da se to proslavlja herojsko spašavanje države i Sarajeva od strane Sandžaklije Senada Hadžifejzovića sa kojim nas kontaminira svakog 02. Maja već decenijama, bio sam dijelom u krivu. Slavi se Dan opštine ‘Stari Grad’ a ujedno i dan kad je kao odbranjeno Sarajevo od četnika, Grad je tada, tako proizilazi postao slobodan.
U daljnjem podužem tekstu, načelnik dodaje još. Nakon što kao i hanuma za baklave Benjamina Karić odvali i zapiše ono poznato ‘crkve, džamije i katedrale’ kao znak multietičnosti, suživota i kulture u prazničnom zanosu dopisuje.
‘Danas s ponosom vodim delegaciju koja, kao i svake godine odaje počast Isa – Begu Ishakoviću, Gazi Husrev – begu i svim šehidima na Kovačima. Njihova žrtva je u temelju našeg opstanka i duhovne snage…’
I umjesto u crkve i katedrale (iako je ova množina totalno sumnjiva), ode načelnik u harem džamije a poslije na dozu obaveznog dovljenja na Kovače. Nadam se da ste sada sve skontali.
02. Maja 1992. godine je, kako se već tri decenije priča i pjeva – Sarajevo odbranjeno i oslobođeno čak, jer je taj dan spašeno Predsjedništvo. Spasili su ga ovi kojima mladi Čenga ide učiti dove i postavljati vijence.
Ima tu malkice statističkih i brojevima iskazanih greški, ali nacijo, niko nije savršen. Naročito u istoriji. Naime, prvo, Sarajevo je poslije ovog ‘oslobađanja’ ostalo u okruženju i zarobljeništvu puna 44 mjesca sve do 29.02. 1996, dok rat nije završen potpisom ‘Oca Nacije’ u Dayton-u, ali ko će se osvrtati na te ‘sitnice’. Drugo, Alija Izetbegović je toga dana navodno kao zarobljenik boravio u Lukavici, tako da se ni on nije toga dana pretrgao u borbama za ‘oslobođenje’. Treće, najinteresantnije : Isha – Beg Ishaković se nije nikako nalazio u Sarajevu tog 02. Maja 1992, budući da je ovaj Otomanski general rođen 1439. a kad je tačno umro, niko još nije utvrdio i zapisao. Ista matematika i statistika je i kod Gazi – Husrev – beya, ali za njega se bar zna da je rođen 1484. a umro 1541.
Ako slijedimo brojeve i istorijska fakta, onda je Čengić načelnik totalno promašio. Slavi i podsjeća kao na oslobodioce one koji, ama blage veze nemaju sa oslobađanjem Sarajeva. Međutim, kad slijedite logiku zvaničng Sarajeva i Irfana Čengića, onda sve postaje moguće. Tako i ovo njegovo sa žrtvama, pobjedama i oslobodiocim. Po kojem je Alija ‘žrtva’ i ‘šehid’ a umro od infarkta, nakon što su ga pritisli iz Haaga u vezi istrage za ratni zločin i iranski teroristički kamp Pogorelica kojeg su rasturili Amerikanci. Ili, ono još žešće : da su Isha – beg Ishaković i Gazi – Husrev Bey odbranili Sarajevo nakon svoje viševjekovne smrti.
Slijedom te logike Irfana Čengića, i dan početka opsade i brutalne izolacije grada postaje datum za slavlje. Kao dan pobjede. Načelnik to fino u svom populističkom i vjerskom maniru iskazuje ovako.
‘Zato ovaj dan posvećujemo i kulturi sjećanja, ali i proslavi onoga što jesmo – pobjednici’.
Pobjednici, nego. Kad smo pobjednici u Srebrenici i na ‘svakom pedlju’ države, što ne bi bili i u Sarajevu.
Najveća pobjeda je ipak ovako iskarikirati istoriju u čemu je vlastela Sarajeva sve skupa sa Irfanom Čengićem ‘komunjarom’ – nenadmašna.
photo : Irfan Čengić mladomusliman SDPovac i načelnik proslavlja oslobađanje Sarajeva u haremu džamije, arhiv
