BOŠNJACI 06. APRILA SLAVE ALIJU IZETBEGOVIĆA I POČETAK SOPSTVENE TRAGEDIJE ? Blamaža, cinizam države i retuš istorije na Kovačima i ispred Kulturnog centra Islamske Republike Irana u Sarajevu
– Da je imalo obraza, sreće i političke iskrenosti i zrelosti, Sarajevo bi 06. aprila dan oslobođenja grada od fašizma i okupacije slavilo na partizanskom groblju Vrace ili ispred nekadašnje Vječne vatre. Da Sarajevo nije odavno u raljama fašizma, ne bi ‘državnici’ i ‘brojne delegacije’ učile dove partizanima, ne bi se Sarajevom u taj dan vijorila ratne i nelegalne zastave sa ljiljanima već one koje su donijele slobodu i antifašizam u ovaj otužni glavni grad još otužnije države skupa sa zvaničnom zastavom BiH. Da Sarajevo nije prepuno ulica sa imenima fašista i da Vječna vatra oslobodiocima nije preko puta Kulturnog centra Irana, plamen partizana koji se zapišava i gasi namjerno, drugačije bi svijetlio. Da bošnjačka vjerska elita u vlasti popločana sa ‘rijetkim primjercima’ Srba u vlasti kao dokazom multietičnosti ‘očišćenog’ Sarajeva iskreno prihvata praznik kojeg je osnovala ne bi se skrušeno i sa vjernicima u ovaj dan nikada uputila na nekakvo ‘šehidsko mezarje’ i na grob Alije Izetbegovića i tamo ‘dovila’ do besvijesti, budući da je 06. april dan koji nema nikakve veze sa Alijom Izetbegovićem i 1945. godinom. Čak i pod uslovom da je taj mudrac i vjerski vođa imalo, makar i pred kraj rata bio u partizanima, što je i istorijski i faktografski sumnjivo i nedokazano.
– Šta se onda koji klinac i palac obilježava i proslavlja ovog datuma?
Samo lik i djelo Alije Izetbegovića i mazohistički sopstvena tragedija – ‘početak opsade Sarajeva’ uz decenijama plansko retuširanje istorije. Zapravo, sva ova nakaradna i bezobrazna ceremonija je usmjerena na to, dan oslobođenja Sarajeva 06. april je odavno izgubio i smisao i svoju svrhu. Glavni oslobodioci od fašizma-antifašisti su ovdje ugred pomenuti i to kao negativna kolaterala, sve ostalo je usmjereno na Aliju Izetbegovića i početak opsade Grada, ne kraj opsade, što bi bilo daleko bezbolnije i prihvatljivije. Uostalom, zna se, već godinama se vodi proces izmjene i uklanjanja ovog datuma sa spiska državnih praznika što vlasti države i Sarajeva više i ne sakrivaju. Odavno je u proceduri i čeka se povoljan trenutak da se Danom Sarajeva proglasi neki dan u Februaru, tačno još neutvrđeni dan rođenja Isha bega Ishakovića.
Tako imamo svake godine uz ovaj datum farsu i lažnu predstavu po kojoj proizilazi da je aprila 1945. godine Alija Izetbegović umarširao u Sarajevo i oslobodio ga. Na njegovom grobu se taj dan najžešće slavi i obilježava. Valter, Vladimir Perić, heroj i partizan koji je glavu dao za slobodu je prebačen u obnovljenu zgradu nekadašnje željezničke stanice na Bistriku gdje njegova bista čami u kutku sobe uz turski restoran sa ćevapima i kebabom, što je ‘zelenkapica’ Benjamina Karić uspješno odradila nakon što je Valterovu centralu državni spomenik prodala privatnicima, partizansko groblje na Vracama je pustahija i zapuštena živica sa špricama i smećem, eto, čak i Vječna vatra oslobodiocima Grada koju pijanci namjerno gase pišanjem u kasne sate, dočekala je da još egzistira preko puta kulturnog centra Islamske Republike Irana dok ‘antifašističko Sarajevo’ uživa u društvu Busuladžića, efendije Đoze i sličnih NDH i Hitlerovih činovnika, hodža i suradnika.
– Još jedan dan zvaničnog miksanja kostiju antifašista i fašista uz obilježavanje sopstvene tragedije dana početka opsade Sarajeva na grobu glavnog krivca za ovu morbidnu bh stvarnost. Za to vrijeme dok se polažu vijenci Aliji Izetbegoviću, bošnjačka štampa podastire priče o ‘zločinima partizana i masovnim grobnicama’ koje su ostavili iza sebe, Nermin Nikšić totalno izgubljen i dezorijentisan šef nekakve ‘ljevice’ SDPa ‘fejsbuči’ uz sliku Josipa Broza a njegovi ministri uče dove po ‘šehidskim’ grobljima i ‘vaze’ o antifašizmu. Nevjerovatan sladak spoj ‘šehida’ – vjerskih ratnika sa partizanima koji ti, čak iako i ne pomišljaš, ogadi i partizane i njihove žrtve.
Skratimo, onda, ovaj istorijski čas bezobrazluka koji će uskoro ući i u školske udžbenike : Sarajevo su 06. aprila 1945. oslobodili Muslimani na čelu sa Alijom Izetbegovićem i njegovim mudžahedinima, a onda su u Grad ušli partizani i pobili sve valjane i vrijedne Bošnjake’. Toga se vrijedi prisjećati i na to upućivati.
Pored istorijskih činjenica, imamo i živuće dokaze Srba tipa zlatnog ljiljana i načelnika Srđana Mandića ili policajca Dragana Miokovića koji u stavu mirno prvo na Kovačima a onda ispred Vječne vatre u sebi uče ‘fatihu’ svom vođi’ Aliji zamišljajući da se prisjećaju partizana oslobodioca. Pripomaže im zorno i v.d. načelnik Sarajeva Predrag Puharić, Nikšićev pionir i poletarac anonimus, nenadmašna zamjena za notornu načelnicu Benjaminu dok se ne izabere ‘pravi’ načelnik po mjeri Sarajeva i sam ne bude ‘otpuhan’.
photo : dan oslobođenja Sarajeva 06. april, Vječna vatra, v.d. načelnik Puharić, arhiv
