MEDIJSKA ZABAVA I DRUGE VESELICE OD SENADA I SENADE : Izbor američkog ambasadora u BiH – ‘Oteglo se k’o teravija’, sveznajući sarajevski mediji se raspisali pa opalili po željama ali imamo mentalni problem – niko osim našeg prijedloga nam ne odgovara
Tite mi, mi se ponašamo kao seoske begovske familije kad žene sina. Svoje ‘u nebesa’, a svakoj mladi nađemo stotine mana. Umišljeni da se pitamo i da smo važni, da nas ‘vanjski faktori’ vide kao ‘snažne i jake partnere’, kao nenadjebivu naciju i da samo treba da osmislimo želju i da je saopštimo, sve ostalo je stvar rutine-tako se i ponašamo.
Takav dojam se stiče kad čitaš bh, posebno sarajevske medije koji su zapravo mikrofoni bh državne politike, da slobodnije kažem partije, bilo one u poziciji ili one u opoziciji, jer sve je to u ‘pet deka’ budalaštine.
Izbor i imenovanje stranih ambasadora, čanova američke administracije, ambasadora EU i njenih diplomata u BiH, viskog bh predstavnika i naravno postavljanje stranih ambasadora u Regionu, sve je to u domenu našeg posla i kroz prizmu ‘naše’ da prostite ‘stvari’. Tada, po refleksu i tradiciji, u startu ‘siječemo glave’ nominiranim kandidatima jer nisu po našem ukusu. Ovaj ‘ne voli Bosnu’, onaj je ‘dobar sa Vučićem, predsjednikom Srbije, drugi je ‘srpski zet’, neki tamo je ‘prijatelj Hrvata i zastupa njihove interese, ovaj onamo ‘lobira za naše neprijatelje’… U konačnici, najviše simpatija i najmanje mana (mediji pišu maHana, da bi bili u duhu novokomponovanog jezika i pravopisa) zasluže oni koji ‘vole našu državu’ a posebno našu vjeru, koja je iznad države.
Maštamo tako, kalkulišemo i prije nego dođu ljudi bez kojih nema ni nas ni države, već smo od njih, čak iako nisu, napravili ‘neprijatelje’. Baška to što smo umišljeni da se ‘pitamo’ i što nam je usađen nakaradan politčki gen sa kojima se vrišteći da ‘niko ne smije da se miješa u poslove naše države’, miješamo u svačije. Kao da nam je to prirodno pravo. Od izbora visokog predstavnika, pa preko NATO komandanata ili komandira jedinica Eurofor-a, američkih kongresmana do diplomata ili ambasadora i stranih premijera.
Izbor američkog ambasadora u BiH se otegao ‘k’o teravija’, što bi se reklo traje dugo. S početka februara ove godine nestalo iz Sarajeva ‘kauboja sa šeširom i čizmicama koji po kafanama sakuplja tračeve’ (kako su ovog ambasadora nazivali Bakir Izetbegović i ekipa njegovih ‘pištoljdžija’, otišao je tiho Michale Murphy američki ambasador u BiH. Dodik bi rekao ‘lopov i lažov, bitanga’, ali Murphy se sigurno ‘pitao’. Ostao je samo otpravnik poslova i sada dok je kriza u BiH na, da prostite vrhuncu’, Murphy nam nedostaje puno. Da je tu, sve bi ‘išlo’ drugim putevima. Ovako pičimo prečacem, puteljcima i našim znanim stranputicama.
Ovih dana je Trump konačno odabrao ambasadora za Beograd i Srbiju u osobi Brnović Marka (Mark Brnovich) i po običaju ‘nama ne valja’. Kažu, ‘on ne voli bh visokog predstavnika’. E, jesam se ismijao samo tako. Što bi rekle ‘komentardžije’ grohotom se smijem, Zukan Helez bi to rekao kao odgovor Dodiku, ovako. He, he, ha, ha, ha a ‘Oslobođnje’ stavilo ovu smiješnu mudrost u naslov. Mi, koji poručujemo ‘Švabi Šmitu’ da ‘ide kući’, pa mu tepamo da je ‘Hitlerov potomak’, da je ‘ustaša’, da nas ‘goni u geto’ i vrši ‘aparthejd nad Bošnjacima’ jer ‘sve daje Hrvatima, nećemo Brnovich Marka jer on o Scmidt-u ima loše mišljenje. Onaj prije njega Hill je ‘radio za Srbe’, ovaj ne voli ‘Šmita’ kojeg mi volimo jer je ‘nagazio’ Dodika. Da nije, vehabije bi ga nogirale kao što jesu umalo onomad na protestima. Moram opet ono Helezovo. Hahahaha …
Trump naravno ‘stoji uz nas’ ali nas ne sluša, i bolje mu je. Brnovich je veteran, dijete komunista koji su emigrirali u Ameriku, bivši tužilac čiji interesi, pojam kojeg Bošnjaci ne kotaju’ su se spojili sa Trump-om kojeg Mark uopšte nije ranije prihvatao. A sad su jarani. No, mi smo ga u startu ‘pročitali’ pa ga častimo komentarima a čovjek čita jer zna svoj jezik i pamti. A mi volimo uređivati i regionalne odnose i sve što se da urediti pa po medijima pametujemo i prosipamo iz šupljeg u šuplje. Pravimo od gotovine veresiju.
A kad smo kod Srbije i Amerike, izbor američkog ambasadora u BiH je tek tema za priču. Pvi prijedlog Douglas Jones nam nije valjao nikako zbog nekih izjava, i Trump nas je poslušao sudeći po medijima pa ga ‘otkačio’. Onda je zahvaljujući našim državnim parazitskim neznalicama u medijima ispario i drugi prijedlog u osobi Olge Ravasi. Zna se, ‘lobira za Srbe’, ‘četnikuša’, ime joj je ‘rusko, umalo srpsko’, neće moći. I kako javljaju mediji, Trump nam je opet izišao u susret pa ‘najavio’ naše gore list ambasadoricu-kandidatkinju u liku i djelu Adžem Senade. Fina k’o slika, ma pljunuta Đemila Gabriel Talić ili baronesa Helić, i po svemu nam odgovara, ta je, i ta će biti američka ambasadorica u Sarajevu. Odahnuli smo kad nam je Senad sandžaklija Hadžifejzović u ‘centralnom’ zadnjem sijelu saopštio kako je ona ‘prava’. Uz obrazloženje kad je Trump ‘dao Srbima njihovog’, neka i nama dadne ‘našu’. Logično. Djevojka Senada osim što je navodno radila u izbornom štabu Trump-a i što je zaposlena u agenciji za nekretnine, i što je ‘žrtva genocida’ nema druge karakteristike, ali nama potaman i već je vidimo u sarajevskom ovalnom office. Nema kvalifikovanije od nje.
Hoće li nas Trump poslušati pa slati u diplomatiju kao što naši šalju, anonimuse i partijske poslušnike – ne zna se. Kod njega se ništa ne zna ali poslati Senadu među ove bh i balkanske vukove, više bi bilo od ironije. Posebno po ‘Face’ sitemu ‘naša’ i ‘vaš, više je nego vickasto. Međutim, ovakav način izvještavanja i manipulisanja je samo naš patent i ničiji više. Do sada smo uvijek sve pogodili ‘ko prstom u smrzlo…oko.
Valjda će mo opet. Niko to ne zna bolje od nas.
Ako nas Trump ne posluša, e, onda će tek imati šta čuti. Još ako ukine ambasadu u Sarajevu (što je još jedna u nizu bh medijskih naklapanja) pa nam naredbe budu dolazile iz Beograda, a mi im za 800.000 dolara prodali najljepši plac u Sarajevu, onda je zauvijek završio, da izvinete sa nama, proglasiti će ga Željko Komšić ‘personom non grata’.
Ni Reis mu neće ‘halaliti’.
photo : Naša ljepotica i eventualna američka ambasadorica Senada Adžem i ružna Olga Ravasi, arhiv