Emir Suljagić pobjegao iz Potočara napustio ‘šehide’ i žrtve genocida ne dajući nikakva bliža pojašnjenja ali nije napustio svoj poznati stil odijevanja i ponašanja …
Svako ima svoj stil ponašanja i oblačenja i kažu o ukusima ne treba raspravljati.
Nećem o ukusima, ali hoćemo malo o uzusima Emira Suljagića. Direktora M.C. Potočari, bivšeg aktivnog i sada aktivno-pasivnog političara i dodatno profesora na turskom Koledžu u Sarajevu.
Po izgledu nije nimalo odstupio od bh političara, bolje rečeno bošnjačkih, nije ni po svijetonazorima. Oštar i zajedljiv, prznica, vječito na socijalnim mrežama sa ratnohuškačkim i uvredljivim komentarima, na mahove vickastog jezika, radikalan i totalno u islamističkim vodama bošnjačke politike, ratoboran i svađalački uvijek raspoložen. Brada je sastavni dio ovog ‘new image’ – izgleda (tako vjera nalaže a vjerska smo država), odjeća uglavnom nekonvencionalna za razliku od uglađenih političara koji kao klonovi liče jedni na druge.
Međutim, u ovoj neformalnosti je prekardašio. Obzirom na ustanovu koju predstavlja, iako se osjeća jakim, nadmoćnim i počesto narcisoidnim, obzirom da mu skoro svaki dan svraćaju u goste domaći ili strani političari i diplomate, školske ekskurzije, imajući u vidu i mrtve, žrtve genocida, trebao bi povesti računa o svom oblačenju. Jednostavno, u ovim maskirnim motivima i sa obaveznim ratnim čizmama izgleda neukusno, da ne kažem karikaturalno a pomalo i banditski. On, naravno ne gleda tako, njemu takav ‘image’ služi za pokazivanje snage, nepobjedivosti i želje za dokazivanjem i nema namjeru mijenjati svoje uzuse.
Slika lijevo uz ovaj tekst je nastala u Potočarima kad mu je u goste dolazio Željko Komšić, motiv desno je prilikom posjete Irfana Čengića, zelenog SDPovca i načelnika opštine Stari Grad. Obje su slike nastale krajem februara ove godine. Čengić se na zvaničnom ‘fejsbuku’ pohvalio posjetom Potočarima pored ramazanske žderačine o trošku države – iftara sa zamjenikom Reisa dr. Grabusom i ‘sadakom’ od 150.000 KMa koliko je posjetom donio Emiru Suljagiću, Komšić se samo pohvalio slikom.
Ubrzo nakon ovih posjeta, Suljagić je načisto pobjegao u Sarajevo, zaključao i ‘šehide’ i ‘dolinu bijelih nišana’, zbog navodne ‘nesigurnosti osoblja i situacije u BiH’. Nakon toga je uz podršku Reisa zatražio intervenciju međunarodnih snaga i ozvaničio prvi put rad ove ustanove ‘online’. Od kuće.
Ovaj ‘rad od kuće’ nije neka novina, Suljagić ga je koristio i do sada kao i ‘majka nad majkama’ Munira Subašić, kao i mnogi drugi iz vodstva M.C. Potočari, i svodio se na povremene dolaske na posao iz Sarajeva gdje inače imaju i prebivalište i imovinu. Kako mu je većina uposlenika u njegovim megalomanskim projektima po ugovoru o djelu ili su samo suradnici ili žive u dijaspori a njegovo djelovanje najviše naslonjeno na ‘virtualne’ programe i projekte te putovanja i dolazak po potrebi i najavi, ovo ‘zatvaranje’ neće ugroziti dosadašnji rad ali je velika sramota. Osim što je specijalni pritisak na državne Agencije i što će dodatno pogoršati buduće djelovanje ove institucije, sa ‘zatvaranjem’ kapija Suljagić se priključio bildanju nastale situacije u BiH ne bi li za sebe i za Potočare ‘ušićario’ kakvu političku ili finansijsku korist.
Jednom baraba, uvijek baraba. Još kad uturi ‘mračne’ da ne kažem tamne naočari, dobijemo ono što smo zaslužili. ‘Oppa Emir Style’. Može i ovako : ‘Oppa Gangnam style’, uz onu poznatu pjesmu južnokorejskog rapper-a iz 2012. godine.
photo : Emir Suljagić, Potočari kraj februara 2025, montmontaža Cross Atlantic, arhiv
