POSKUPILE PITULJICE, SOMUNI I IFTARI, skočila cijena Rami Isaku ali profesor, novinar, pisac i stalni kolumnista ‘Al-Jazeera Balkans’ novine i ‘Radio Sarajeva’ ne osjeća skupoću već savršenstvo Svemira i prisustvo Njega i ponizno slušajući ezane piše li piše …
Ne, nije profesor Bursać primjetio kako ‘Najdražeg’ dočekuje načelnica Benjamina Karić u Sarajevu ili kako je svojim prijetećim kažiprstom Ramo Isak prvi Pendrek Federalac ispred Ferhadije obezvrijedio i islam i vjeru tako što je ‘uhapsio’ Banja Luku bez Dodika slikajući se ispred džamije na onakav način, ili nedajBože kako su vlasti Sarajeva i ove godine vjerskim propisima odredile pravac djece i obrazovanja u Katonu Sarajeva namećući islamske vjerske propise djeci i omladini. Naravno, iako piše iz sata u sat nije se nijednom osvrnuo na ‘SAFFER’ program ministrice obrazovanja pod hidžabom Naide Hota Muminović koji je obrazovanje usmjerio prema Otomanskom carstvu i islamskim a ‘našim tradicijama’, da i ne spominjem poskupjele pituljice i somune te kolektivnu žderačinu na javnim mjestima kao znak našeg prepoznavanja uz Ramazan, nije mu to u opisu poslova poslodavca. Iako je, obzirom na to da je po profesiji profesor i da živi i radi u sekularnoj i građanskoj državi BiH 0to mogao i morao primjetiti.
On se doslovce drži ugovora : ono što traže njegovi poslodavci, tako i piše. Svaki sat. Koliko para toliko i takve muzike. Popularnosti i ‘lajkova ne fali, kao ni gostovanja po televizijama i novinama. Na isti način kako su svoje novinarsko i spisateljsko profesionalno umijeće pretočili u dobar biznis nekadašnje ‘zvezde Yutel-a’ Goran Milić, Erol Avdović sadašnji bh ambasador u Belgiji, Senad Hadžifejzović ili Ivica Puljić, tako i Bursać iz minuta u minut ima šta da kaže.
Prenosimo njegov uradak sa Radio Sarajeva bez prepravki nastao u dahu, na kojem bi mu pozavidio i zavidi svaki osviješteni građanin države BiH.
‘Ramazan je i utapam se u milost i ljepotu’
Dragan Bursać
“Šetam večeras mojom Banja Lukom, mojom princezom Krajine i draguljem u kruni Bosne i Hercegovine, mojom siroticom i mojom kraljicom. Ramazan je. Ljudi izlaze iz kuća, idu do pekare po vruće somune i kifle. Pozdravljaju se, a mene obuzima milost.
Ramazan je. Dan se utapa u noć, a vjetrovi proljeća tjeraju život u pupove grana. Klimamo glavama, dodirujemo se glasovima. Šeher živi. Iz ovog besmisla u noć izlazi smisao, ljubav i život. Ramazan je. Hodam ulicama moga grada koji je vidio sve, istrpio svakog, a opet u sebi krije blagost i ljepotu za hiljade svjetova. Samo ako znaš gdje ćeš gledati i šta ćeš tražiti. Ramazan je oko nas; u nama. A ako ništa ne znaš, ako ništa ne vidiš, zatvori oči. Čućes miris pune trpeze, žamora i smijeha, a osjetit ćeš pod grudnim košem zvuk ezana. Sve se isprepliće. Ramazan je.
Budi se život, nada, istina i ljubav. Život se tako uredi da u srcu tame tinja ona žeravica Božja koja postaje svjetlo Svemira. Ramazan je.
Čini mi se sa čujem one pupove kako se bude i nadimaju pod naletom životnig daha Svevišnjeg.
Svašta bih napisao, ali On prevazilazi riječi. Ramazan je i ljudi se iftarom uzdižu prema Svjetlu. Moje je da slušam i budem ponizan u mojoj Banjoj Luci.
Ramazan je i utapam se u milost i ljepotu. Odnekud iz avlije čujem, Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava, u tebi je Banja Luka, uzdah momaka. Sve ima smisla”.
Da, sve ima smisla, samo je besmisleno kako to vidi Bursać, ‘Evropski Pulitzer’.
photo : naslovnica Radio Sarajevo, Dragan Bursać, arhiv
