Budimo pametni kao irski seljaci u 19. vijeku, ne budimo Balkanci danas : kad već bojkotujemo protiv svega bojkotujmo i plaćeničke medije, uzurpirana ‘sedma sila’ nas truje jer 99% svog medijskog prostora daje kriminogenim i bahatim političarima i vlastodršcima zaobilazeći stvarne društvene, državne i naše probleme
Seljaci Irske su još u 19 vijeku naučili i iskoristili bojkot kada su organizovano zbog samovolje engleskog oficira i nadzornika imanja (Charles Cunningham Boycott) po kojem je ovaj pokret otpora i nezadovoljstva i dobio ime, jednostavnim neizvršavanjem njegovih odluka i zapovijedi uspjeli da ga natjeraju na promjene i pobijedili ga. Od tada, po imenu tog nadzornika svaki čin dobrovoljnog i namjernog uzdržavanja od interakcije sa nekom ličnošću, organizacijom ili državom u svrhu protesta i zaradi postizanja nekog političkog, ekonomskog ili drugo cilja zove se bojkotom i često je prisutan u praksi.
Vidimo, svi i svuda bojkotuju, kad na drugi način ne mogu ostvariti svoje ciljeve, zavladala je opšta manija bojkotovanja. U BiH se svako malo vremena ukaže ili pokaže poziv na bojkot, bojkotuje se skoro svaki dan. Protiv coca-cole, protiv Zapada, Amerike, viskog bh predstavnika, ispred stranih ambasada, pod prozorima vlasti, protiv pekare zbog svinjetine u bureku, protiv banaka zbog kredita, ‘fejsbuka’, protiv gostovanja ili nastupa pjevača, protiv visokih cijena, neradne nedjelje … Nema protiv čega bojkotujemo, postajemo bojkot nacija ali onog najvažnijeg bojkota nema tamo gdje je najpotrebniji : nema bojkota prema državnim parama kupljenim medijima.
Ovaj protest protiv takve ‘sedme sile’ (njih je lako prepoznati, već se znaju) je za bh naciju najpoželjniji i najpotrebniji jer ne bi bio usmjeren samo prema tim medijima već i prema vlasti i političarima te vjerskim’liderima’, koji u njima uzimaju 99 % prostora i koji su (mediji) skoro svi do jednoga potplaćeni od vlasti i države, zbog čega u medijima nema ničeg osim izjava, reakcija, neviđenog seljakluka i primitivizma, slika političara, mržnje i nacionalističkih izljeva, takve prodane medije ništa drugo ne zanima. Jer, prave i ozbiljne probleme države i društva oni dotiču samo ad hoc i ‘na kašiku’. I jer itekako utiču našu svakodnevnu zbilju i naš život a vlast otvoreno od naših para iz budžeta, debelo ih plaća.
Možete li zamisliti jedan minut, sat ili dan bez bombastičnih naprđivačkih vijesti o Dodiku, Zukan Helezu, Novaliću, Benjamini Karić, Izetbegoviću, Nešiću, Rami Isaku, Zahiragiću, Reisu, Konakoviću … niz je beskonačan i ide sve do načelničkih fotelja po opštinama ili ministarskih do Kantona? Bez njihovih ‘statusa’ na socijalnim mrežama, bez njihovih hadžijskih hvala, ljetovanja, zimovanja, putovanja … Da umjesto njihovih bahatih folk-naci-parada mediji svaki dan donose vijesti o narodu i iz naroda, o mukama i patnjama sa platama, penzijama ili problemima poljoprivrednika, đaka i studenata, bolesnika koji umiru a nema ljekova?
Utopija, nego šta, jer šta su za medije takvi minorni svakodnevni problemi i ko će to čitati ili gledati?
No, može postati stvarnost, od nas zavisi. Stoga, da se bar malo obična raja odmori i očisti, potrebno je bojkotovati takve posrnule medije. Bar na jedan dan ili mjesec. Ne kupujte takve novine, ugasite tv ili celularni čim vam se ukažu te tajkunske političke njuške, prestanite vitlati njihove web stranice, ‘fejsbuk’ tirade i njihovo patriotsko sranje, ugasite ih, čitajte ili gledajte nešto drugo pa će te vidjeti kako se postiže efekat bojkota. Ko ne bi odahnuo bar na jedan dan da ne gleda te kriminogene, pijane i lažljive face koje vam se smiju u lice dok za svoj nerad pljačkaju i vas i državu a vi navijate.
Na način da ih ne gledate i ne čitate a posebno da ne komentarišete i ‘lajkujete’ jer im tako produžavate život. Oni mjere svaki vaš ulazak na sajt, svaki vaš pogled na tv ekran, znaju vrlo dobro koliko ste uz njih.
Budite pametni kao Irski seljaci nekad, ne budite Balkanci danas.
photo ilustracija : bojkot, arhiv
