Opštenarodno ludilo sve nas uzbudilo : načelnik Velike Kladuše Boris Horvat raspisao objavu za susret dijaspore sa načelnikom, načelnik Bijeljine Ljubiša Petrović nagradnu igru u kojoj pobjednika časti slikom i večerom, Benjamina Karić na ringišpilu sa Severinom …
Novogodišnje veselje je stiglo, nacijo, u svemu smo nenadmašni tako će biti i ove 1445/46 navodno Nove 2025 godine. Trajaće opštenarodna pučka veselica čak do 04. Januara a dijelom i Siječnja. Biće cike, vriske, sarme i pastrme, biće ponegdje i Djeda Mraza a negdje ‘Advent Dede’ uz fenjeriće i voziće, ma samo neka se teferiči, zaslužili smo. Jer problema nije bilo niti ih ima.
Država se ‘razradila’ donose se nakon godišnje pauze zakoni (prijedlozi i nacrti ali tako se kaže), uvećava se plata državnim službenicima, ministrima i predsjednicima, dijeli se isharačena i nakupljena lova entitetima, opštinama, Kantonima, Muftijstvima i džematima, velike zvijezde estrade koje non-stop kukumavče uz slike svojih sisa, guza, auta i vila, odavno su parafirali nebeske ugovore za par sati nastupa jer načelnici nisu žalili tuđih para. Pale se ringišpili, svijetle lampice, ko kaže da smo siromašni dabogda bio takva sirotinja. Prebukirane su turističke agencije za skijališta Austrije, Švicarske ili za plaže Dubaia i Turske.
Dijaspora, ta čudna sorta bh države veća od broja stanovnika države i ta socijalna sisa države, taj nepresušni bunar želja i državnog budžeta, kao uz izbore posebno se pazi i priziva uz ovaj veličanstveni i nevjerovatno skoro jedini zajednički bh praznik.
Načelnici opština, dakle država ‘u lokalu’ je posebno maštovita i briga za dijasporu i za ‘svoju pastvu’ tu je neizmjerna. Poslije Nove biće puni albumi a socijalne mreže se već zagrijavaju. Ako izuzmemo notornu ‘Zelenkapicu’ Benjaminu Karić koja je za nastup Severine sve uz bolesni lopovski osmijeh ‘izdvojila’ iz naših džepova blizu 800.000 KMa za par pjesmuljaka folkerice iz Zagreba u novogodišnjoj noći ringišpil zvani ‘panoramni točak’, moramo spomenuti i dovitljive načelnike Velike Kladuše i Biljeljine.
Boris Horvat, planetarno najpoznatiji ovogodišnji načelnik u BiH se prisjetio dijaspore tako što je kao i onaj njegov prethodnik Ervin Abdić koji je načelnikovao u ime Babe Fikreta, naredio je da opština radi subotom. Da dijaspora može izvaditi rodni list ili izvod iz Matice o vjenčanju, međutim ni to nije sve. ‘Boro trista (mu) lonci’ kako ga u Vel. Kladuši poznaje raja, smislio je ‘upriličen susret sa dijasporom’ tako što je pozvao sve one koji hoće da ga vide i da se sa njim uslikaju da se najave na email posebno kreiran za dijasporu (dijaspora@velikakladusa.gov.ba) ili na telefon obični pa i onaj celularni kod ‘stručnog savjetnika za dijasporu i Mjesne Zajednice’. U tačno određeno vrijeme jer je naprosto prebukiran. U prijevodu dođite da se uslikamo. Da se ‘slikujemo i na sliki da se rukujemo’. Kao da se nije od imenovanja do sada ‘preslikao’. Od slika sa Nikšićem, Komšićem i Bećirovićem pa do ‘Švabe Šmita’ visokog bh predstavnika i naniže i naviše, njegov album naprosto puca i raspada se. Fali mu još samo ‘fotka’ sa Bakirom Izetbegoviće i sa ‘uvaženim’ Reisom, ali i to će uskoro da ‘škljocne’. One silne selfie produkccije sa načelnicima US Kantona od Bužima pa preko Sanskog Mosta i Bihaća da i ne računamo, a računamo.
Koliko je ovo samoljublje, pardon domoljblje i dobrota načelnika uzela maha, najunikatnije je ipak pokazao načelnik Bijeljine dr. Ljubiša Petrović. On je za svoju sliku čak raspisao i nagradnu igru. Kao kad Clinton, Bush ili Trump uz izbore ‘narežu’ cijenu slikanja i večerice sa budućim predsjednikom. Pustio je na ‘fejs’ stihove jedne pjesme i pozvao na takmičenje. Ko pogodi čija je pjesma pogodiće i ko nas zabavlja za Novu Godinu. Trojica prvonagrađenih, imaju čast da večeraju sa načelnikom a on će, hoću reći Opština, platiti ceh u kafani. Genijalno, nenadjebivo a ‘naše i domaće’, ko ga ne bi ‘vol’o. Ko veli, kad može ‘Benjka’ u ‘metropoli’ da plati svoju sliku 800.000 KMa, šta je onda naspram toga par stotina markica u restoranu.
Kažu da je opšta navala kog načelnika Petrovića, koji je da kažem jer moram, omiljeni lik Bošnjaka, gdje stigne ‘zakači’ Dodika a i Bošnjaci ga kao i Komšića vazda biraju i glasaju za njega. Što je nam ’em milo, ’em drago. Patriotski osjećaj kao onaj uz Severinu.
‘Zar samo ja igram na pošteno? //Ali opet svega bih se odreko i sve bih isto ponovo!//Jer nema, nema tuge kada grme trube,// I ne znam gde bi nam bio kraj,// Zato dušo padni mi u zagrljaj!’.
Ovako ‘grmi’ načelnik Bijeljine i iako su odmah svi prepoznali pjesmu Baneta Mojičevića i njegovu pjesmu ‘Neka gme trube’, čitava Bijeljina je pohrlila ‘da padne u zagrljaj’ sa načelnikom. Koga briga u ovom prazničnom ugođaju koliko košta taj zagrljaj.
photo ilustracija : Benjamina Karić, Ljubiša Petrović i Boris Horvat, arhiv
