dvije velike tajne pod zemljom : svjetski terorista a ‘naš osvjedočeni prijatelj’ Sudanac Fatih Al Hasanein nekadašnji vođa SDA stranke iz sjenke i ‘veliki prijatelj Alije Izetbegovića i države BiH’ odnio je u mezarluk tajnu ‘humanitarne organizacije’ TWRA (Third World Relief Agency) i istinu o milijardama nestale donatorske pomoći BiH, najavljenom konačnom stečajnom dženazom nekada velike bh firme ‘Hidrogradnja’ ‘halalili’ smo i mućke IZ BiH i kuću-vilu koju je prevarom i kriminalom u svoje vlasništvo upisao ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, ‘akademik’ iz Novog Pazara.
Hoćemo li ‘halaliti’ pokradene milijarde pomoći za BiH? Hoćemo!
Sudanac Fatih Al Hasanein je umro i sahranjen prije par dana u Turskoj gdje se skrasio pod skute brata Erdogana zadnjih osam godina svog života, krijući se od potjernica i progona. Kao što znamo, ovaj nekadašnji beogradski student a kasnije šef ‘Tabačkog mesdžida’ glavnog sastajališta mladomuslimanske radikalne grupe u Sarajevu i upravljač sa strankom SDA iz sjene te jedan od zaštitnih znakova također terorističke organizacije ‘Muslimansko bratstvo’, sahranjen je uz sve islamske počasti i hvalospjeve ne samo u Turskoj. U BiH, IZ BiH – Reisova firma javno je pokazala žalost za ‘osvjedočenim prijateljem Bošnjaka, Alije Izetbegovića i Bosne’, umalo mu klanjali dženazu u odsutnosti, dok su mnogi islamistički portali dovili i tugovali, orilo se.
Iskreno, o mrtvima treba govoriti umjereno i sa pijetetom, međutim mora se reći da je ovaj Sudanac nanio ogromnu štetu državi BiH i da nikakvo jaranstvo sa Alijom nije za nas utjeha, već naprotiv tuga i problem koji permanentno visi nad glavom i države i njene pozicije u Svijetu.
Podsjećamo, na krilima učenja o ef. Huseinu Đozi poznatom nacisti čije ime danas krase nazivi ulica i škola u Sarajevu i šire, Fatih je osvojio srca mladomuslimana a posebno Alije Izetbegovića, Behmena, Edhema Bičakčića, Huseina Živalja Ismeta Kasumagića, Hasana Čengića i braće Latića, posebno Džemaludina i mnogih drugih koji će se skoro svi naći na optuženičkoj klupi u poznatom procesu Aliji Izetbegoviću 1983. Kasnije, prije i početkom rata počinje da se bavi ‘humanitarnim radom’ preko firme TWRA u Beču i sa poslovnicama i u BiH a zapravo je nabavljano oružje i novac od islamskih zemalja posebno iz Teherana. Čime su dirigovali Izetbegović i Reis Mustafa Cerić a provodili posebno odabrani. Nakon što je ova udruga proglašena terorističkom od strane Amerike i mnogih drugih zemalja u EU, posebnom istražnom akcijom austrijskih službi udruženje je ugašeno ali tajna nestalih milijardi nikad nije otkrivena. Nismo ništa posebno saznali ni gašenjem ureda ove udruge u Bihaću gdje je konce u rukama držao zet Čengića Mirsad Veladžić, oduzeta dokumentacija je još uvijek tajna i nezna se gdje je. Glavni suradnici Hasaneina u BiH pored Alije Izetbegovića bili su njegov sin Bakir, Hasan Čengić i ‘Šaja’ Šahinpašić. Austrija je pozatvarala račune ovog udruženja gdje je pronađen trag za ‘samo’ 350 milioa eura sakupljenog novca za BiH, dok i pored više Komisija bh Parlamenta nikad nije utvrđeno do kraja koliko je love sakupljeno i bestragom nestalo. Zadnja Komisija je utvrdila ‘nešto oko 7 milijardi KMa’, međutim stala je sa radom. Islamska Zajednica BiH je odbila dati bilo kakve podatke ‘jer je nezavisna od države’ što je razumljivo, bila je uz bh ambasade najviše uključena u ovu neviđenu prevaru sa donacijama, čije pare se tek ovih zadnjih desetak godina polako ali sigurno i javno peru kroz ‘investicije’ Arapa u BiH.
Prije Hasaneina umro je i Hasan Čengić, ostali koji su i danas aktivno ili pasivno u bh politici i vlasti mudro šute i ne pita ih niko puno oko toga, stoga je ova tajna o pomoći državi BiH završila u grobu i nikad se o njoj neće ništa saznati. Umrli Sudanac je za života napisao dvije knjige, jednu je posebno posvetio Aliji ali tamo nema ono što bi trebalo biti. Hasan Čengić je zbog ovoga i dijelom zbog kupovine oružja od Irana kada je u ugovoru država BiH upisana kao ‘Islamska Republika BiH’ oslobođen pred Sudom BiH optužbi za teški kriminal, i da nije bilo 11. septembra i napada terorista na Ameriku, ne bi saznali ni ovo što danas znamo. Ne bi znali čak ni to da je i Osama Bin Laden ‘naš prijatelj i jaran Alije Izetbegovića.
Dakle, o mrtvima sve najbolje ali se mora reći da, bez obzira što Bošnjaci oplakuju njegovu smrt da je i Bosni i Bošnjacima Fatih stavio skupa sa Alijom veliki uteg suradnje i poslovanja sa islamskim teroristima od čega se još dugo ili nikako država neće osloboditi. A kako bi. I danas Bakir Izetbegović pozdravlja sa četiri smotana prsta u susretu sa Erdogaom, pozdravom ‘Muslimanskog bratstva’ iz Egipta kojeg je SDA davno još sa Alijom ozvaničila kao ‘našeg suradnika i prijatelja’.
Hoćemo li ‘halaliti Hidrogradnji’ što je uz pomoć njenog rukovodstva i po zahtjevu Islamske Zajednice BiH otela kuću ove firme i dala je Mustafi Ceriću? Hoćemo!
Jedna druga dženaza je tek u najavi, ali je izvjesna i povezana sa ovom prethodnom Sudanca Fatiha. Riječ je o nekoliko puta do sada oglašenoj prodaji firme ‘Hidrogradnja’ od prije nekoliko dana koja se čini skoro gotovom stvari. Do sada je stečaji upravnik prodaje najavaljivao u ime države jer ju je država kao i sve druge velike bh firme otela u Alijinoj privatizaciji i postala kako se ono kaže, aha – ‘većinski vlasnik’, ali opet nije išlo. Kupac je do sada morao da potpiše ugovor da će za brojne radnike doplatiti staž, povećati broj zaposlenih i još svašta ponešto što se samo formalno potpiše dok se firma ‘ne mahne’, danas se samo traži da se uplati 200.000 KMa kao dokaz da si ozbiljan kupac i uz naznaku da će se od prodate imovine prvo podmiriti stečajni upravnik i troškovi dražbe, a šta ostane isplatiti radnicima. Plus, već se zna, kaže stečajni upravnik Zijad Fazlagić po prijavama kupci su Arapi iz UAE, Kuvajta i Iraqa. Prije fantomske i pljačkaške privatizacije firma je imala 300.000 zaposlenih i ogromnu imovinu u BiH i u inostranstvu, danas, godinama unazad, obespravljeni radnici šetaju i tobože protestuju po Sarajevu jer im godinama nije uvezan staž i nisu plaćani doprinosi pa ne mogu ni u penziju. Cijena je određena na 88 miliona KMa, iako je kažu mnogi nezavisni vještaci još uvijek njena vrijednost daleko veća, nekad je imovina bila preko 300 miliona.
Dakle, imamo povoljnu cijenu, imamo balast kojeg se vlada hoće riješiti da namakne lovu koje nikad dosta, i imamo prijatelje Arape kojih ima u Sarajevu više nego Srba i Hrvata zajedno. I najvažnije : imaju lovu. Možda je čak i ona iz donacija, ali je lova. Sve je spremno za dženazu.
Uz ovu firmu i njene radnike se ističe još jedna ‘sitnica’. Nekadašnji Reis a sada savjetnik političara i ‘Ajatolaha’ Kavazovića ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, najveći do sada otkriveni kriminalac ispod ahmedije je, iako nikad nije u toj firmi radio niti u nju ‘zavirio’, postao vlasnikom kuće – vile u centru Sarajeva koja je imovina ‘Hidrogradnje’. Koja je preko 237 m2, a dvorište sa gražom i bašču gdje ima čak i donirani povratnički plastenik su mu naknadno obezbjedili iz Rijaseta. Kuća je bila data od firme ‘na korištenje’ nekadašnjem partizanu i generalu Rati Dugonjiću a nestankom Rate, 1993. godine kuća je data ‘na privremeno korištenje budućem Reisu Ceriću. Kojeg je Alija dovukao iz Amerike prvo u Zagrebačku džamiju a onda u Sarajevo i ustoličio ga fetvom za Reisa. Kuća je uz pomoć tadašnjeg premijera Adnana Terzića SDA kadrovika i uz pomoć direktora ‘Hidrogradnje’ Mehmeda Drine te marifetlucima IZBiH, opštinskog suda i bliske veze uredujućeg sudije i Cerića, od privremenog smještaja postala vlasništvo ‘Hižaslava’. Uz Alijine certificate koje je Cerić ‘zaradio’ platio je ovu vilu od 237 m2 ‘ravno’ 21.000 KMa a kuća na ovoj lokaciji te površine vrijedi od 700.000 do milion KMa.
Sa završetkom stečaja, otići će u mezar, da ne kažemo bogohulno grob, i ova tajna i nikad nećemo saznati ko je kriv jer nema krivca, kako je moguće da gomile radnika ‘Hidrogradnje’ godinam vape za platama i penzijama a Božji službenik koji nikad nije radio u toj firmi stanuje i baškari se u otetoj imovini. Kao ni to kako je propala tužba sindikata ‘Hidrogradnje’ za povrat kuće firmi protiv Cerića. Posebno i najglavnije, zbog čega i ova imovina nije u prodajnoj masi sadašnjeg stečajnog upravnika. Zato jer ne može znati lijeva šta joj radi desna ruka, i zato jer je haram u BiH prozivati haram ahmedija, a pravosuđe odavno prihvata i poštuje šerijatske propise.
Iapk, kao i Hasaneinu i ‘Hidrogradnji’ će mo halaliti. Hoćemo li, hoćemo, nego šta. I dovu proučiti.
P.S. Osim ovih pomenutih džemaza bilo je u BiH i u okolici Sarajeva još nekolko sahrana koje su sa sobom odnijele u zemlju ove i još neke tajne. Ne mislimo na Hasana Čengića, on nije sahranjen niti je umro, on je samo ‘preselio’. O tome neki drugi put.
*učimo bosanski :
halaliti – oprostiti
haram – nešto što nije dozvoljeno
dženaza – sahrana
preseliti – umrijeti
photo : kuća ‘Hidrogradnje’ koje se nezakonito dočepao Mustafa ‘Hižaslav’ Cerić, arhiv
