Trostruko ubistvo i pokušaj samoubistva u Sanskom Mostu i isto pravdanje odgovornog sistema države i vlasti : ‘ovaj događaj se neće više ponoviti’. Neće, jer se ubijeni ne mogu dva puta ubiti
Trostruko ubistvo u Sanskom Mostu gdje je u Gimnaziji nezadovoljan odlukom o suspenziji domar škole Mehmed Vukalić (negdje ime ubice navode i kao Mehemed) automatskom puškom ubio troje uposlenika a potom pokušao sebi oduzeti život, šokantan je samo za medije, za svakog ko iole poznaje situaciju u državi BiH nema iznenađenja, na žalost. Ovakve ‘nemile događaje’ ili ‘strašne tragedije’ gledali smo i o njima čitali širom Svijeta, posebno u Americi gdje su česti i u vrhu tragične statistike, već duže vremena imamo isto i kod nas, u našem dvorištu i u Srbiji i Hrvatskoj, međutim ta svirepa ubistva su sve samo ne ‘šokantni i nemili događaji’, pravo ime za njih je domaći teror(izam) i samovlašće. I za takva događanja je kriv sistem i država, koliko i sami počinioci, samo to sistem neće nikada priznati niti javno potvrditi.
Ima više razloga za ovakvu tvrdnju, neki se sami po sebi nameću. Tromost i neefikasnost pravne države i odsustvo povjerenja u pravnu i bezbjednosnu strukturu vlasti koja je isprepletena spregom vlasti i politike zbog čega se dobrim dijelom počinioci ovakvih zločina odlučuju ‘sami uzeti pravdu u svoje ruke’ jedan je od njih najčešćih. Drugi razlog je nekontrolisano posjedovanje automatskog i drugog oružja koje se gomila i čuva još od završetka rata na ovim prostorima ‘za nedajBože’ i u rukama je onih koji još nisu zaboravili rat i ubijanja a vlasti na rat i ugroženost ratom podsjećaju svaki dan, sprega kriminala i Policije i ostalih službi i organa gonjenja i otkrivanja bi se mogao svrstati u slijedeći niz a onda tu obavezno dolazi odsustvo strategije za borbu protiv kriminala i zločina svih vrsta. Na zadnjem mjestu, iako ništa manje nevažna nalazi se katastrofalna ili nikakva socijalna, psihofizička i medicinska karta građana države zbog čega ne znamo osim friziranih statističkih podataka ni tačan broj oboljelih ni siromašnih. Kada se ovome doda i vjerski aspekt nebrige što je posebno zabrinjavajuće budući da smo skoro stoposto vjerska država po zadnjem popisu iz 2013 godine, i poguban i negativan te napose inspirativan uticaj socijalnih društvenih mreža onda imamo ovo što nam se događa.
I, da, imamo sistem i organe vlasti koji sve nabrojano ignorišu i koji poslije svake ovakve ili slične tragedije i zločina umjesto odgovornosti ili poduzimanja mjera za sprečavanje ovakvih zločina daju besmislene i nebulozne izjave i isprike od kojih ti se želudac prevrće. Pisali smo o tome više puta, zadnji put o neslavnoj statističkoj brojci od 13 ubijenih žena u BiH u samo godinu dana.
Jedna od takvih je ona famozna rečenica ‘subjektivno građani imaju prava da strahuju za svoju bezbjednst a objektivno ipak mi smo siguran grad’, koju glupost je lupio ministar Kantona Sarajevo Katica, umjesto da bilo šta pametno i korisno poduzme ili odradi za bezbjednost djece i građana. Zacementirao je svoju funkciju i izjavom kako ‘ako neko hoće nekoga da ubije, policija ili bilo ko drugi to ne može spriječiti’, ne navodeći da je ubica više puta kažnjavan i osuđivan za slična djela pa opet ima pun gepek naoružanja, to je zaboravio. Drugu smo čuli od načelnika Sanskog Mosta Farisa Hasanbegovića sada a prije toga svaki put kod svakog zločina femicida ili druge veće tragedije.
‘Nadamo se da se ovakav događaj neće više ponoviti’. Ili ‘učinićemo sve da se nemili događaj ne ponovi’.
Nema dallje od ove izjave, nema se kud. Precizna je i tačna ali istovremeno ironična i sarkastična do bola. Zato jer ubica i terorista u Sanskom Mostu, čak i da preživi i da hoće, ne može više ‘ovaj događaj ponoviti’. Ubijeni se ne mogu ponovo ubiti. Ne može se ‘događaj ponoviti’ ni u Gračanici, Tuzli ili u Sarajevu, niti u Srbiji odakle smo slično ili isto čuli kad su pobijena nevina djeca u školi u Bogradu, njih devetoro sa nastavnicima, maja prošle godine.Ubica se, ili sam upucao, ili bude ubijen, a najviše zato jer se mrtvi ne mogu nanovo ubiti.
Ali se zato živi građani i buduće žrtve mogu i ubijaju ovakvim nebulozama. Svaki dan.
Ostala pojašnjenja kako je ubica ili ‘naša domaća budala‘, ili ‘drogeraš i psihički bolesnik’ a posebno ako je još ‘odranije poznat‘ su također dio mantre i političkog folklora sistema. Samo da se izbjegne pravi termin za ubice koji ne odgovara vlasti. Oni su domaći teroristi i tako ih treba i tretirati i da ima vlasti ili bi bili u bolnici, u ludnici ili u zatvoru, ne bi ubijali i terorisali građane.
photo : Gimnazija u Sanskom Mostu, mjesto trostrukog ubistva, arhiv
