Prođoh Bosnom kroz novine i pronađoh srcu miraaaaa …
U Cazinu ‘džidži–midži’ poslije džume
Prava ‘sex bomba’ od vijesti stigla nam je iz Krajine, iz Cazina, najmuslimanskijeg grada i onda i sada. Desila se ljubav i to ne bilo kakav sex već ‘džidži-midži’ dvojice muškaraca. I ne u bilo koji dan – već u petak. I ne bilo gdje već – u tržnom centru – ‘Ljiljan’, na trgu Alije Izetbegovića. Ne može bolje, je li tako?
Sva larma moralnih čistunaca Reisovih dvora sa Kovača i akcije SDA moralne talibanske policije Sarajeva koja ureduje po glavnom bh gradu uz pomoć Harisa Zhiragića i većeg dijela vlasti ‘trojke’ posebno u vrijeme parade ponosa, ‘poginu’ od sopstvenog mača, i od strijele ‘Amora’.
Novine, mediji generalno, ovaj su ljubavni čin pokušale ‘oprati’ a sve uskladu sa ‘čistoćom naše vjere’, pa su ‘pederluk’ (kako pogrdno čuvari ‘našeg ćudoređa’ nazivaju pripadnike LGBTQ+populacije) i taj ‘intimni odnos’ braće okvalifikovali kao ‘prostituciju’. Jer drugačije ne mogu, sex dva muškaraca ili dvije žene nije uopšte moguć kod muslimana a kod Bošnjaka nikako i nije kažnjiv, dok je prostitucija kažnjiva i izgleda ljepše od duginih boja… Plaćeni sex. Nije lijepo unaprijed spekulisati sa prijavom i kaznom ali čisto se sumnja da su se ove džematlije seksale za lovu, što je glavno obilježje prostitucije. Prije će biti da je to ljubav, i to ona slatka, zabranjema. Nasuprot tome, vijest iako ciljano objavljena kao prostitucija ‘da nam bude lakše’, čisto je prostitusianje. Medija.
Koja rijeka protiče ispod Savskog mosta? Una!
Ima tih naslova, samo treba čitati novine i portale, od kojih ti zastane duh i dah. Koji naprosto ‘ubijaju’. U pojam i pamet. Kao oni ‘odranije poznati’ naslovi : ‘Bošnjak napadnut na putu prema džamiji’. Da napad dobije na ‘težini’. Da je osoba napadnuta na nekom drugo mjestu i da nije Bošnjak, ne bi se primjetilo tako. Ili oni, kad hoćemo biti fini a drugi da su ružni : ‘Bošnjak (može i Bosanac ali samo onako figurativno) spasio staricu iz zapaljenog automobila’. Kojem parira naslov : ‘Srbin opljačkao banku’.
Naslovi su da nas natjeraju da pročitamo članak, posebno kad nam uture da je ‘Amra Džeko usijala mreže svojim fotkama’. A kad otvoriš odmah bi da zatvoriš, ali kasno je. Štaznam, ili kad stave naslov ‘Karleuša sva mokra izišla iz vode, pašće vam vilica’.
Kao da može izaći suha iz vode.
Sa zatvaranja Olimpijade u Parizu dočekao nas je ovakav boldiran naslov. ‘Lana Pudar na zatvaranju Olimpijade nosila bh zastavu’. Ma vidi stvarno. Učesnica BiH na Olimpijadi nosila bh zastavu, ko bi rekao? Pa neće valjda srspku, hrvatsku ili američku, kad već predstavlja BiH. No, mora se to naglasiti da se vidi da ‘nas ima’. Što se tiče zastave, to je jedno od rijetkih mjesta gdje ćeš vidjeti zvaničnu bh zastavu, obavezno se poutura ona ratna i zabranjena sa ljiljanima i mačem. Podsjećamo, na Olimpijadi je bilo svega pet bh predstavnika, više je bilo političara i njihovih delegacija na otvorenju i pravo je čudo što su uopšte rezultatima bili ikako zapaženi, obzirom koliko vlast izdvajaza sport i kulturu.
Lani Pudar sve čestitke za za njeno učešće i ostvareni uspjeh.
Za medije pitanje iz vica : koja rijeka protiče ispod Savskog mosta? I odgovor : Una.
gasne komore, dok nas ne pomore
Ne, bh vlast ne planira mijenjati taktiku zajebancije u vladanju državom i narodom. Što bi kad tim odlično igra. Ima primjera i naslova koliko hoćeš, sve se svodi na internet naprđivanje, pokazivanje ‘muda’ između FBiH i Republike Srpske, opasnosti od UZPa i Dragana Čovića, natakanja sa Srbijom i Hrvatskom, sve po sistemu ‘zagrij dobro pa onda rashladi’. Jer, iza tih prepucavanja slijedi kakva-takva odluka i život ide dalje. ‘Vodu vari, vodu hladi’. Zadnji slučaj zavrtanja plina na ventilima iz Istočnog Sarajeva prema Sarajevu je školski primjer ubijanja pameti građanima i ostatku Svijeta.
Odprilike ovako. Direktor firme ‘Sarajevo gas Istočno Sarajevo’ Nedeljko Elek zaprijetio pa zavrnuo ventile i Sarajevo ostalo bez plina. Navodno u pitanju su nove cijene gasa i neplaćeni računi. Onda direktor ‘Energoinvesta’ iz Sarajeva Mirza Ustamujić ‘opali’ po Eleku i iznese svoje viđenje ‘situvacije’. Onda, zbog čega je to i urađeno, počne svađa i mržnja preko medija a ventili zavrnuti. Onda, se sastanu dva direktora pa se plin pusti uz obrazloženje da će se sve riješiti u roku 15 dana. Elek se još pohvali kako je pustio gas ‘jer je tako tražio Dodik’, što znači da nije – ne bi ni pustio. Zar nije veselo. Građani treba da budu zahvalni Dodiku što imaju gas, a dva direktora su ‘pokazala kako se razgovorom može sve riješiti’.
Naravno da može, ali pitanje je ovdje zašto ne razgovaraju svaki dan umjesto što pišu pisma i doskočice i zašto nisu sjeli i dogovorili sve prije nego su ventili zavrnuti. Zna se i odgovor : kad bi oni tako uradili onda ne bi bilo zanimljivo, ne bi to ličilo na Bosnu. Ovako je pravo regualarno i normalno. Da, kad Usta(ne)Mujić, nestane lElek(a), tj. kuknjave. ‘Moramo biti jedno’, kažu mediji i citiraju direktore. Tačno, jedno po jedno. Po ovakvom principu imamo i požare i helikoptere, imamo dolazak ili nedolazak policije iz Srbije, odluke Predsjedništva, ministarskog vijeća, svašta imamo, ne znamo šta nemamo. Jer se prvo isvađamo na ‘pasja preskakala, pa zaprijetimo, pa udaramo šakama po po stolu da se vidi ko je država a ko entitet, a onda sjednemo i uz kaficu potvrdimo da smo svega toga pomalo i da nema ni nas, ni države ni entiteta. Postoje samo oni, debelguzi političari i mufljuzi, i postojimo mi još veći mufljuzi od njih.
Iamo čak i Zukan Heleza i njegovo ‘može-ne može’, pa prije saznamo da je sve izgorilo nego ko će gasiti požar. Kad sve izgori, onda vidimo zajedno sve helikoptere. I one ‘srpske’ što im nećemo dati da gase, i one ‘naše’ koji ne mogu sami pogasiti. Udruženi zločinački helikopterski savez.
Sadakom gradimo, kreditima i budžetom se sladimo
Otvoren je u zgradi federalne vlade Centar za digitalizaciju arhivske građe FBiH, svečanu vrpcu su presjekli Nermin Nikšić premijer i Dino Konaković ministar za vani i unutra. Donaciju od 250.000 KMa su dali Turci, tačnije njihova organizacija koja je po BiH izgradila na stotine džamija i islamskih centara, makaze je uz ovu dvojicu držao i jaran donator. Uređaji mogu dnevno digitalizovati 50.000 dokumenata i to smo trebali imati davno, ali ‘nema para’. Kod nas se gradi, nabavlja i otvara samo sadakom iliti donacijom, budžet i krediti su za troškarenje i pljačkanje i lagodni život političara u vlasti. Naravno, niko neće priznati da je nemanje ovakvog važnog centra sramota države kad samo na jedno auto ministra ode toliko, ljepše je ovako, na(v)učeni smo na milost. Poslije koje smo još zahvalniji ‘našim vlastima’.
Konaković je u svečanoj besjedi hvalio ‘Tiku’ i njenih ‘preko 1000 objekata i investicija’, namjerno preskočivši da je ta vjerska udruga samo darivala za džamije i islamske objekte, ovo došlo kao iznenađenje.
Nikšić je pak lupio popriličnu glupost, vrijedi je zabilježiti.
Rekao je ‘ako ikada dođemo u situaciju da neki plamen pokuša izbrisati dio povijesti, to se neće dogoditi”, dodavši kao primjer Vijećnicu i agresore koji su je spalili u bh ratu kao i građu. Logično. Premijer samo što nije rekao slobodno sada granatirajte imamo kopije arhivske građe u kompjuteru. Tako je opisao ‘neki budući plamen’. Vječito smeten i rasturen, nije mogao ništa bolje ni izgovoriti. Da je bar uz Vijećnicu spomenuo svoju veselu načelnicu koja ovih dana brendira ČevapĆiČe i najavljuje ‘zaštitu somuna’, baklave i tarhane te uz put pljucka na američkog ambasadora u BiH zbog izjave o spomeniku ratnom zločinu i generalu Alagiću (‘obzirom na ovakve izjave treba generalu Alagiću podići još jedan spomenik’) koja ju je urušila više od ‘četnika sa brda’, posebno arhivsku građu Nacionalne Biblioteke, da mu čovjek i povjeruje.
Ovako : ‘premijer Nermin-Neka se zeka’.
photo : Lana Pudar na zatvaranju Olimpijade u Parizu, arhiv
