NUBiH propada i nestaje, Benjamina Karić se smijati ne prestaje : Da je kojim slučajem bošnjački ‘mudrac’ Alija Izetbegović tokom rata ili poslije zavirio u NUBiH ili koji drugi državni muzej, sve bi danas bilo drugačije, međutim on je virio u zemunice i džamije, zato nam je BiH prepuna ‘kulturnih i istorijskih spomenika’, kakav će biti i ovaj u Šerićima u ZDK
– Davno je gubernator nekadašnjeg Okruga Bihać a zet Čengića – prof. Mirsad Veladžić (onaj što ga je sa položaja maknuo ondašnji visoki predstavnik zbog širenja SDA vjerskog nacionalizma i mržnje 1999.) označio SDA/IZBiH pravce razvoja bh društva, obrazovanja i kulture. ‘Šta će nam škole, pravićemo džamije’ – bio je vrlo precizan onda, a SDA vlast još preciznija i dosljednija kasnije. Skoro sve javne škole i vrtići u BiH su u raspadanju i samo se djelimično obnavljaju dok su milijarde skrkane u islamske centre, džamije i islamske vrtiće, nekakve fantomske ‘univerzitete’ i ‘koledže’ koji su preplavili sva brda i čuke države. Slično su prošle i bibiloteke i čitaonice, kao i sve druge naučne i državne institucije, za koje se još poslije tri decenije ‘ne zna’ čije su vlasništvo. Pa nam tako propadaju muzeji i spomenici kulture kao što su Zemaljski muzej BiH, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Kinoteka BiH i Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH….
– Vlast ‘trojke’ koja je preuzela tron vlastele od SDA je samo nastavila tamo gdje je Veladžić otpočeo. Jer i za Dinu Konakovića su, kako je izjavio, ‘džamije važne kao fabrike‘. Naravno da jesu ali uporedba ne stoji nikako jer u BiH je gradnja fabrika osim onih privatnih i naslonjenh na državu, vjeru i stranku, apstraktni pojam. Zato nam fala dragoj ‘trojci’ po podrumima ili ispod trulog krova kisne državno neprocjenjivo blago po muzejima za koje vlast u budžetu nema ni sluha ni stavke sa parama.
Prije par godina smo pisali o donaciji Amerike sa kojom je izvršena sanacija Zemaljskog historijskog muzeja i koja je spasila pravo kulturno bogatstvo države od propadanja, međutim, nisu svi muzeji u BiH postrojeni za odstrel i trulež. U Sarajevu je nekoliko ustanova i fondacija sa imenom Alije Izetbegovića gdje se posebno izdvaja muzej ‘Alija Izetbegović’ gdje je na čelu njegova unuka Nađa Berberović Didarević, kojem bukvalno ništa ne fali. On je kao i skoro svaka džamija u BiH čim se zatemeljio postao ‘državni spomenik kulture’ iako je to obični porodični album sa slikama i mitološkim eksponatima ‘mudraca’ Bošnjaka Alije, ništa drugo.
– Sličnih ustanova pod istim imenom ima ‘mali milion’ u BiH i svi u budžetu imaju zapaženo mjesto, međutim jedna od njih je već godinama i sa razlogom bez ikakvog odjeka i ispod radara javnosti. Riječ je o Nacionalnoj univerzitetskoj biblioteci NUBiH čiji radnici su ovih dana uputili žalostan apel da prestaju sa radom. Nemaju plate već mjesecima dok se kulturni sadržaj NUBiH već decenijama urušava i nestaje pred očima javnosti i bez reakcije bahate i bezobrazne vlasti, i trune u memljivim podrumima sarajevskog Univerziteta gdje je završio nakon zbacivanja iz Vijećnice.
Ova kulturna državna ustanova osnovana je još davne 1945. i tu su osim čitaonice u njenom sastavu i biblioteka te posebno čuvani i pohranjeni obavezni, štampani i rukopisni kuluturno-naučni produkti države BiH i to je jedina ustanova koja predstavlja BiH u inostrantsvu kao naučna i kulturna institucija. Najjednostavnije, osim historijske građe ova ustanova je bila i institucija pamćenja, čuvanja, stručne obrade i distribuiranja znanja koje nastaje u BiH, verifikovana i priznata van države. Zbog samog značaja za društvo i državu bila je smještena u Vijećnicu gdje se dolazilo na čitanje i po znanje i po zvanična dokumenta za naučnike i akademike i njihovo napredovanje u inostrastvu. Rušenjem i spaljivanjem Vijećnice u bh ratu od strane srpske artiljerije mnogi radnici ove ustanove su rizikovali živote spašavajući knjige i drugo nacionalno blago, međutim nakon što je Vijećnica sa novcem EU sa nekih skoro 20 miliona eura obnovljena i ponovo otvorena, za NUBiH tamo nije bilo mjesta. Jednostavno je izbačena iako je uslov za dobivanje love za obnovu bila posebna stvaka u donaciji (9 milona eura) koja se odnosila na spašavanje ovog državnog blaga.
– SDA vlasela je nakon otvaranja Vijećnice preuzela ključeve od zgrade i pretvorila je u salu za promociju, slikanja, političke skupove i vjenčanja. NUBiH je pokušala tužbom da se vrati u zgradu, ali Sud je kao i vlast ostao nijem i gluh i kao zaštita ovih baraba u foteljama. Umjesto da se spašava bogatstvo znanja i kulture, uz sversrdno zalaganje Benjamine Karić koja je nastavila sa praksom prethodne vlasti, Vijećnica je upisana u vlasništvo Grada Sarajevo i kabinet već poznate načelnice ‘trojke’ koja je otšla još korak dalje od SDA mafije. Izdejstvovala je u dogovoru sa Reisom da mu se mjesečno plaća pozamašna suma ‘korištenja’ Vijećnice a na osnovu nekakvih šerijatskih knjiga po kojima je Vijećnica bila pod šerijatskom hipotekom zvanom ‘mukata’. Nikada načelnica za ‘crkve, katedrale i stotine džamija’ nije objavila koliko gradska vlast daje Reisu mjesečno na ime šerijatske hipoteke, međutim NUBiH je sve sa svojim fondom završila u nekakvim podrumima kampusa Univerziteta Sarajevo. Umjesto zanja i kulture, iz Vijećnice nam se svaki dan javlja sa bolesnim slikama i još bolesnijim patetičnim komentarima opasno zelena ubleha-nečelnica i ubire ‘lajkove’ i pohvale, dijeleći baklave i cvijeće po Baščaršiji. Pisali smo o tome više puta, ali Vijećnica je i dalje ostala bez svog naroda, oteta je od njega i tamo se samo ulazi uz plaćenu ulaznicu ili odobrenje ‘doktorice sa prestižnog internacionalog univerziteta’ iz Travnika, za razliku kao nekada gdje se tamo moglo doći i uz kafu naučiti znanje. Dakle, Vijećnica je oteta od naroda a NUBiH izbačena i već deceniju i više radnici ove ustanove pište i mole ali spasa nema. EU je pare za obnovu dala uz uslov da se spasi NUBiH, vlast je kao i obično obećala i slagala i odlučila ovo državno bogatstvo prepusti totalnoj propasti.
– Stalno pozivanje sarajevske kompromitovane vlasti ‘trojke kako se ‘ne zna vlasništvo nad ovom ustanovom’ jednostavno je providno i bahato kao što je takva i vlast. Nije problem ni novac jer se daje nemilice za neke druge ‘spomenike i muzeje’, na djelu je klasični da kažemo onako bošnjački – genocid nad kulturom i spomenicima države. Kako drugačije objasniti svakodnevno budalasto rasipanje love na nekakve blesave i jednosmjerne spomenike, jarbole, muzeje iz zadnjeg bh rata gdje se vlast takmiči ko će dati više, čime ostaje duže u fotelji i ubire simpatije vjerski i nacionalistički napaljene ulice. Gdje su svi listom porazi pretvoreni u pobjede i gdje se samo veličinom ljiljana, džamije, munare ili jarbola mjeri patriotizam i država. Suvišno je i besmisleno nabrajati koliko je stotina miliona ukrkano u džamije, islamske centre i spomenike a posebno na muzeje Alije Izetbegovića, mostove i trgove sa njegovim likom, kad se zna i kad se vidi šta je nama kulturno i državno blago. To sa bh bošnjakovanjem i spomeničarenjem nije samo inatsko prekrajanje istorije, to nije više ni klasični kič i bacanje novca, to je bezobazluk svoje vrste koji se nastavlja bez obzira na navodnu ‘promjenu’ vlasti.
– Uostalom to je ne moguće ni izračunati. Dok građani pište zbog nedostatka lijekova, penzioneri zbog nikakvih penzija a građani zbog visokih cijena potreba, svaki dan se miloni KMa ili iz budžeta države ili budžeta najprofitabilnije vjerske kompanije u BiH IZBiH prelivaju na otvore džamija, spomenika ili se troši uz nekakva slavlja i podsjećanja na pobjede i spas države. Evo, čitamo kako će se u mjestu Šerići – Javorje u Zeničko-dobojskom kantonu, graditi spomen-park Alija Izetbegović, gdje su ‘braća’ Turci već dali popriličnu ‘hediju’ a ostalo će namiriti braća u vlasti. Iako je ovdje ranije postavljeno turbe i ljiljan spomenik ‘šehidima’, ide se u gradnju spomen parka i džamije. Naravno, poslije centara po gradovima na redu je otimanje od strane IZBiH parkova i izletišta gdje treba obavezno utemeljiti džamiju, bez obzira što i postojeća u blizini zuji prazna. Neka se samo vidi i neka se inati. Nećete vjerovati, ovdje će se lova sklepati i na ‘izgradnju spomen-zemunice’. Samo zato jer je tu tokom rata boravio Alija Izetbegović i privirio u zemunicu, tu će biti državni spomenik-zemunica sa njegovim imenom. Pa će turisti navaliti u Zemunicu pa u džamiju i uživati. Podsjećamo, ovo vehabijsko leglo iz bh rata je uz prošle lokalne izbore dočekalo Bakira Izetbegovića sa ratnim zastavama i bradama, vola su mu ispekli u haremu džamije a on ‘nas’ prebrojavao i najavio pobjedu ‘jer je Onaj Gore uz njega’. Čudno je da nisu pored očeve, zaplanirali i jednu zemunicu za Bakira, to ostaje tajna. Ili nije tu ‘ratovao’ sa Ćaćom ili se potkrala greška.
– Može li iko zamisliti kako bi NUBiH i ostale biblioteke i muzeji u BiH izgledali danas da je kojim slučajem Alija sa sinom zavirio u njih tokom rata, umjesto što je sa beretkicom virio u zemunice? Ja mogu. Da je to bilo tako, sada bi svi muzeji bili spašeni i sačuvani makar bi se zvali po Aliji. Kad vidim i čujem Benjaminu Karić i njenog šefa a premijera NN. Nikšića kako je hvali i kaže da je ona ‘najbolji kandidat za načelnika‘, sve mi je još jasnije. I razumijem bolje oboje. Da su oni umjesto para za ovakve ratne gluposti dali na državne biblioteke i muzeje, ili da su ovih 800.000 KMa koje je brbljiva, zelena SDA lažljivca Benjamina Karić ovih dana namijenila za Novu godinu i hrvatsku pjevačicu Severinu – dali za spašavanje nacionanog kulturnog bh blaga, tek onda bih se zabrinuo. Ovako, ‘sve je pod kontrolom’.
Ono što nisu uništili ‘četnici’ sa brda Sarajeva, dovršavaju domaći ‘četnici’.
photo : Šerići, ZDK, počinje gradnja spomen parka, džamije i zemunice Alije Izetbegovća, arhiv
