I Munira Subašić skupa sa co-autorom Muratom Tahirovićem izdala knjigu
Od danas je Munira Subašić ne samo ‘majka nad majkama’ ili kamen temeljac bošnjačke ‘nevladine’ a zapravo zvanične državne politike – postala je i autor i izdavač knjige “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini”.
U prostorijama ‘Zajedničkih oružanih snaga BiH’ i uz promociju ministra Zukan Heleza i druge promotere, predstavljena je njena prva knjiga koju je obznanila skupa sa co-autorom Muratom Tahirovićem.
Islamsko glasilo ‘Preporod’ je upravo kao autore označilo Muniru i Murata, predsjednicu udruge ‘Majke enklava Srebrenica i Žepa” i predsjednika ‘Udruženja žrtava i svjedoka genocida’, ostali mediji su kao izdavače naveli samo pomenuta udruženja.
Knjiga je zapravo pripremljena u Potočarima odakle je u zadnju godinu dana isprintano na desetine nekoliko sličnih uradaka pod autorstvom Emira Suljagića direktora MC Potočari.
Zašto kažemo sličnih? Ako se izuzme zadnja knjiga Suljagića “Geografija nestanka – fragmenti iz razorene prošlosti” od decembra 2022. koja je većim dijelom kopija njegovih intervjua i razgovora u kombinaciji sa preslikam i citatitam Haaškog Tribunala, ova knjiga Munire i Murata kao i ostale iz ove radionice izdavaštva nema ama baš ničega što bi bila novost ili značajnost bilo u dokumentarnom ili u ličnom diskursu autora, sve je to već nekoliko puta kopirano i u formi knjiga objavljeno. U presudama Haaškog Tribunala ili u zvaničnim dokumentima ArBiH i službi bezbjednosti, ili u medijima. Pojednostavljeno, i Munira i Murat su kao i prethodni izdavači i autori u printanim knjigama samo kopirali ono što je rečeno u Haagu ili u novinama, uz neke dodatne priče žrtava genocida. Zukan Helez koji je organizirao ovu promociju izjavio je kako je knjiga značajna jer govori o karakteru sukoba zadnjeg bh rata, odnosno o agresiji na BiH od strane Srbije i Hrvatske.
Ma, da, značajna ali sve je već rečeno, uslikano i zapisano, osim da smo Muniru sa bratom Muratom evo spoznali i kao spisatelje ili nedajBože književnike i autore.
Podsjećamo, Emir Suljagić je najavio (jer je odavno dobio sredstva) da će osim školskih udžbanika o genocidu za našu i svu djecu Svijeta odavde izlaziti i mnoge druge edicije i izlazile su ili izlaze. Osim njega, autori su njegovi uposlenici i suradnici, analitičari kako oni kod kuće tako i u dijaspori. Počev od Hikmeta Karčića ‘specijaliste za genocid’ (tako ga oglašavaju) koji je izdao više knjiga na temu genocida i bh rata (zadnja ‘Muči, ponizi, ubij: Unutar bosansko-srpskog logorskog sistema” -Torture, Humiliate, Kill: Inside the Bosnian Serb Camp System) pa do stručnjaka za genocid u Canadi u džematu Hamilton ‘akademika’ Emira Ramića i njegovog ‘Instituta za izučavanje genocda’ (“Knjiga pamćenja i opomene”).
Valja naglasiti da je u zadnjih nekoliko godina u BiH ili u dijaspori printano na stotine knjiga o bh ratu, ne zna se tačan broj i tu je pravi haos i autorstva i izdavaštva, bilo da se radi o sjećanjima djece Srebrnice ili žrtava (ovaj biznis je otpočeo davno lično Suljagić sa prvom knjigom ‘Razglednica iz groba’ kao Senad Hadžifejzović sa knjigom ‘Rat u živo’, da bi kasnije to kopirao i ‘malinar’ Fikret Hodžić knjigom ‘I ja sam iz Srebrebice’… ), bilo da se radi o sjećanjima i razmišljanjima autora bezbjednosnih faca iz bh prošlog bh rata ili o djeci bh dijaspore ili one u BiH, i uglavnom se u svim knjigama ‘vrti isto’. Agresija, Srbija i Hrvatska, genocid, patriotizam, ljiljani, šehidi, priče žrtava …
Mnogi su knjigama sa ovakvom tematkom poprilično profitirali. Među prvima Suljagić (on je u co-autorstvu sa suradnicima Muamerom Džananovićem, Hikmetom Karčićem i Seadom Turčalom dekanom FPN Sarajevo izdao i knjigu “Dekodiranje agresije: Vrhovni savet odbrane Savezne Republike Jugoslavije i rat protiv Republike Bosne i Hercegovine” aprila ove 2024. godine, dokumentovanu kopiju dokumenata službi bezbjednosti ArBiH, Srbije, AIDa..) a moramo pomenuti i navodnog književnika Muhameda Mahmutovića koji je za par godina izdao 11 romana, sakupljajući priče žrtava izbjeglica i slika šehida sa osmijehom i koristeći svoju ‘književnu ‘ maštu. Dobar broj ‘izdavača u Americi je svoje maturske ili diplomske radove izdao u formi knjige i po džamijama i džematima dilao svoju literaturu kao halvu.
Opšta pomama za izdavanjem knjiga o bh ratu je najvidljivija u Sarajevi i u BiH. Tu je mitski dio bh rata ušao u sve žanrove pisane riječi, od crtanki sa Dedom Alijom do mračnih trilera bivših hodža bezbjednjaka ili policajaca. Tako je paralelno sa promocijom ove najnovije Munirine i Muratove knjige na istu temu održana skoro u isto vrijeme i promocija još jedne na temu agresije na BiH pod pokroviteljstvom Univerziteta Sarajevao. Radi se o knjizi “Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu: Opsada i odbrana Sarajeva – tri decenije poslije” pod palicom ‘Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava’. U kojoj je kao u svakoj prepisivačini sve skoro isto. Haag, presude ratnim zločincima i sl. O agresiji je pisao i Selmo Cikotic bivši ministar a sad optuženik za zloupotrebu (“Zločini u oružanoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995”. 6.07.2022.) i nema ko nije, tako da nam je bh rat i agresija postala opsesija.
Stoga, iako svaka knjiga mora imati svoje mjesto u ormaru, ako ništa drugo a ono zbog hrabrosti autora i izdavača, ova knjiga Murata i Munire je ništa drugo do li nastavak ove pomame za izdavaštvom bez reda i redosljeda. Sve čestitke autorima za hrabrost, posebno ‘majci’, jer svi znamo obzirom na njenu edukaciju i elokventnost koliko joj je trebalo nauke i truda za jednu knjigu, evo sad se potpisuje i kao autor i izdavač, odsada će sve ići lakše i bezbolnije.
Podsjećamo ipak da je ovolika gomila izdavaštva i haosa u izdavaštvu opasna ne samo po tome što se radi o domoljubnoj, jednosmjernoj, ličnoj i često historijski ne provjerenoj literaturi koja se izgrađuje na stoput printanom i objavljenom već i zato što se pod plaštom patriotizma, mitskih priča i ratnog zanosa gomila novca troši na već ‘utvrđeno gradivo’ dostupno svima. I već objelodanjenoj tematici. No i iz razloga više jer su ‘autori’ unaprijed osigurali i prodali ove knijige i školama i Unverzitetima gdje će buduće mlade snage to čitati i proučavati bez ikakve evaluacije i vrijednosti i historijske autentičnosti.
Opasnost je tim prije veća jer je po svim prilikama Emir Suljagić dobio odobrenje državnih organa da piprema i udžbenike za škole i Univerzitete, za koju svrhu para neće faliti. A koliko je Suljagić koji tabiri arhivu Haaga i printa knjige sa ekipom svojih plaćenih suradnika i co-autora zaglibio u ovo ciljano izdavaštvo, ne dokazuje samo ovaj skok Munire Subašić u literaturu već i činjenica da je genocid Srebrenice Emir ‘brendirao’ kao ‘bosanski’.
I ne samo to, iz Potočara i njegove edicije izašla je i knjiga o genocidu u Africi, o čemu smo već pisali. Kao da je bio tamo. A nije, već ovdje u Potočarima. Koje je pretvorio u štampariju literature o bh ratu.
photo : korice knjige Munire Subašić i Murata Tahirovića, arhiv
