‘BOŠNJAČKI JULIAN ASSANGE’ – Novinar, književnik i publicista Fatmir Alispahić zbog korumpiranog sistema države BiH doživljava sudbinu Julian-a Assange-a : ‘Defeter hefte’ zbog prijetnji njemu i porodici emituje iz podruma dok vlast štiti bandite i napadače
– Svašta Svijet slavi i obilježava, od dana pušača do dana orgazma, kafe ili vode. Svijet se zabavlja i u toj opštenarodnoj veselici zaslužno mjesto imaju svakako i UN i njihove odluke. Jedna od njih je recimo ona da se 03. Maj obilježava kao ‘Svjetski dan slobode medija’ donešena 03. Maja 1993. godine.
Tako Svijet ovaj datum obilježava i podsjeća na njega svakog 03. maja. Mediji prigodnim tekstovima tek da se nešto piše, političari u taj dan hvale novinare i medije generalno i daju im sva moguća ovozemaljska prava po kojima seru i pišaju tokom čitave godine dok ih oni plaćaju, UN iznosi podatke o broju ubijenih novinara koji broj raste iz godine u godinu. Svijet se zabavlja, i UN zabavlja Svijet. Sve je šarena laža, sve je za ‘džirlo’ Svjetski narod.
– Ko se, recimo uz ovaj dana sjetio gdje je i šta radi Julian Paul Assange, najočigledniji uzorak licemjerne svjetske borbe za zaštitu slobode govora i medija? Podsjećamo. Ovaj australski novinar i osnivač platforme ‘WikiLeaks’ koja je krenula sa radom 2006. i čovjek koji je iznošenjem tajnih informacija preokrenuo svjetsku medijsku scenu i uzdrmao čitavu Kuglu, čami u Britanskom zatvoru već pet godina, čekajući da ga vlasti izruče Americi koja to bezuslovno zahtijeva. Prije toga je sedam godina proveo u ambasadi Ekvadora odakle su ga uz snažan pritisak Amerike izbacili i sproveli u jedan od najstrožijih zatvora Londona gdje osim familije i advokata nema niko pristupa. Ovih dana se očekuje zadnja odluka zadnje instance Velike Britanije o izručenju čovjeka koji je u kazamatima već psihički i fizički gotov, i kojeg Amerika hoće i traži za njega smještaj u bazi Guantanamo. Prije toga ga je Švedska sudila za navodno silovanje koji proces je završen oslobađajućom odlukom.
– Svi, skoro baš svi su zaboravili Assange-a koji je za slobodu medija učinio više nego sav ostatak svjetskih medija jer Amerika, svjetska sila demokratije i slobode medija ima svoj način pogleda na slobodu medija. Po kojem ‘sila Boga ne moli’ i kojeg slijede skoro svi svjetski mediji koji su na ‘slučaju’ Assange pali na ispitu. Isto tako, olako je zaboravljeno i ubistvo američkog novinara (Jamal Khashoggi) u ambasadi Saudi Arabia-e u Turskoj oktobra 2018. kojeg su ‘specijalci’ Princa Muhameda svirepo ubili, iskasapili i kiselinom istopili. Zaboravila ga prvo Amerika, važniji su bili ‘interesi dviju zemalja’ od jednog novinara i njegovih interesa da napiše istinu. Koliko je važan ‘Svjetski dan slobode medija’ vidi se i iz podataka UNa nakon donošenja odluke o ovom ‘značajnom datumu’. Broj ubijenih novinara se povećava : u 2010. broj ubijenih je skočio na 102, za 8 više u odnosu na prethodnu godinu. Sloboda medija i novinarskog mišljenja je smiješna kategorija. Zabava. Evo, recimo samo još ovaj podatak. U ratu u Palestini i Izraelu već je do sad ubijeno preko 100 novinara i opet ‘slavimo’ 03. Maj. Valjda zbog toga jer u Palestini nema ‘zapadnih’, sve su ‘domaći’ novinari.
– Kod nas u BiH i na prostorima Ey Yugoslavije o nekakvim ‘pravima i slobodama medija’ govore pokvareni, režimski i plaćeni mediji iza kojih sa buđelarima i lovom stoje političari, vjera i vlast. Zato su njihovi slatkasti tekstovi za budale i naivne, i oni su kao i svjetski čuvari sloboda mišljenja i govora. Njihovo obilježavanje ovog datuma zvuči kao i međusobno čestitanja vjerskih praznika u BiH kojima nas zasipaju sa svih strana a svi znamo šta jedni o drugima misle.
I, ‘ajde što smo zaboravili Assange-a ili Kashoggi-a, mi smo poznati po zaboravu u svemu osim rata, naprđivanja pobjedama i istorijom, mi zaboravljamo i naše novinare. I ne samo da ih zaboravljamo, prema njima postupamo kao i moćni svjetski krojači demokratije i slobode. Da li se iko, primjera radi, od silnih bh medija, ‘nezavisnih’ i ‘prezavisnih’ novinara sjetio Fatmira Alispahića, novinara, publiciste i kjiževnika koji ovih dana doživljava u malom sudbinu Assange-a. Zbog istih razloga zbog kojih je i Assange u tamnici, zbog slobode misli i riječi, završio je u bunkeru u svom podrumu odakle emituje svake sedmice emisiju ‘Defter hefte’, jer je njemu i porodici ugrožena sigurnost. Počeli su ga pored verbalnih napada po soc. mrežama napadati i fizičkim putem, a vlast neće namjerno ništa da poduzima. Zato jer je otvoreno i javno ispravno procijenio i prozvao sistem države za svoju novinarsku golgotu zbog tematike koju je obrađivao svojim prilozima.
Ima mnogo stvari u kojima se ne slažem sa Alispahićem i o nekima sam i pisao, međutim ovo što se radi od njega je klasičan primjer gušenja slobode medija a svi mediji u BiH pa i nekakva udruženja novinara ili obudsmeni, svi šute. Ali, ima mnogo više onoga o čemu Alispahić javno i profesionalno progovara što zaslužuje da mu se pruži podrška, zbog čega ovakvu torturu sistema države smatram sramnom i bolesnom.
– Prijetnje Alispahiću i njegovoj porodici od vehabijskih islamističkih falangi i drogeraša i batinaša sa kojima Islamska Zajednica BiH i vlast SDA odlično surađuje i odrađuje i kojima dijele zadatke ostaci nekadašnje SDA ‘udbe’ i Rijaseta u bezbjednosnim strukturama dovele su do toga da Alispahić kao i Assange zvrši u bunkeru podruma, bez ikakve želje vlasti da se suoči sa problemom. Naprosto, vlast ne vidi u ovim bitangama problem već u Alispahiću koji ukazuje na anomalije države, Reisa i Islamske Zajednice čime ih ugrožava u njihovim namjerama i ciljevima. Zato ga, a što je s pravom primjetio i sam, ne ugrožavaju nekakvi drogeraši i tipovi sa zajedničkih slika sa Izetbegovićem i Reisom, njega kažnjava država i sistem.
– Znakovita je, iako se ne može Alispahić poistovijetiti u cjelosti sa Asange-om sličnost njegove sudbine sa sudbinom Assange-a, ali je još znakovitija šutnja svih ostalih medijskih kuća i novinara u BiH. Kao i ignorancija organa gonjenja.
No, nije neočekivana. Kod nas je ’03. Maj’ obilježen odavno. Još odonda kad je napad na novinara ‘Žurnala’ od strane SDA kabadahije Huse Ćesira Bakir Izetbegović izjavio kako ‘nije napadnut novinar već kamera’ ili od onog Sebijinog novinaru ‘iščupaću ti grkljan idi liječi se’, pa sve do najnovijeg Dodikovog sa Sajma u Mostaru ‘ko je ova krava sa N1′. Sve ostalo je naša slatka bh medijska bajka.
Cenzure i zastrašivanje Alispahića nisu samo od prije tri mjeseca i fizičkog napada kojeg sakriva Tužilaštvo i Policija, on je na meti sistema odranije. Opet podsjećamo. U ovoj jebenoj i posranoj državi BiH koja se naziva i demokratskom i još i suverenom, ovom novinaru, kniževniku i publicisti je čak odlukom vodstva Univerziteta u Sarajevu bilo zabranjeno da dovrši doktorski rad na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a što je naknadno jedva ispravljeno, protiv njega je vođeno ili se još vodi i nekoliko sudskih postupaka za navodnu klevetu.
Zbog čega doktor i magistar, autor preko trideset knjiga i na hiljade naučnih tekstova te nadasve novinar sa stotinama prijedloga i projekata iz kulture sjećanja i pamćenja mora zbog banditske vlasti i sistema ukazivati na slobode i naša prava iz podruma. I gubiti zdravlje.
Jebo onda ’03. Maj’, koji će nam klinac i palac. I jebo onog ko izmisli taj datum uz ovakvu važnu temu. Dođe mi isti kao i Svjetski dan orgazma.
S tom razlikom, što u ovom sexu uživaju samo nedemokratski državni sistemi dok slobode umiru i nestaju.
photo : Fatmir Alispahić novinar, književnik i publicista, arhiv
