Dodik, Emir Kusturica i četničko društvo osramotili svoga idola ‘Čiča’ Dražu Mihajlovića na Drini prije par dana pjevuckajući u čamcu stari hit fašističke gerile, međutim još je veća bruka helikopter koji je kružio iznad njihovih glava koji ih je pratio …
Turbo-fašističko (za)pjevajuće četnikovanje Milorada Dodika i slavnog sarajevskog režisera Emira Nemanje Kusturice, odjeknulo je bez potrebe u medijima. Što bi ono rekao majstor za prizivanje ratova i narcisodine dnevnike brat Hadžifejzović : ‘šokantno’ i ‘skandalozno’. A nije Tite mi, ni jedno od toga, čista folkloraška preobrazba Dodika i družine. Po onoj od njegovog učitelja Vučića ‘kako se samo magarci ne mijenjaju’, poznati bh političar a još poznatiji estradnjak i ljubitelj mikrofona, šatora i kafanskih stolova, Milorad Dodik je odavno tu gdje i pripada, smatrajući da je došlo vrijeme da ne bude magarac, uz ‘đenerala Dražu’. Kojeg je odavno Srbija a time i Republika Srpska rehabilitovala i od poznatog suradnika fašiste i borca protiv antifašizma, umila i presvukla u domoljuba i antifašistu. A četnike izjdnačila sa partizanima. Tome je potpomogla indirektno i Amerika, odlikovanjem Draži Mihajloviću kojeg je odlikovala za navodno i vrlo istorijski kontroverzno spašavanje američkih i savezničkih pilota u II Svjetskom ratu u operaciji ‘vazdušni most’-Operation Halyard, no, i bez Amerikanaca, Dodik bi zapjevao isto. Sa njima i uz njih to ide još žešće i jače.
Zna se da u BiH postoji regularno i zakonski registrovano najmanje 13 četničkih ili ravnogorskih udruženja, koje baštine i ovo ‘od Topole pa do Ravne Gore’ i to sa ‘stražama’ i sve drugo što dolazi iz ‘naše tradicije’ i opusa Prvog među četnicima. Ne opravdavam ove njegove pjevačke vratolomije za koje on misli da su prava umjetnost, samo ukazujem na činjenice, hoću reći nešto drugo. Proces abolicije i rehabilitacije fašista i nacionalista svih vrsta na prostorima nekadašnje države Yugoslavije je dovršen i ove pjesmice se ne čuju samo na Drini, četnici i ‘Đeneral’ su i na spomenicima i tragovima i na suvenirima, nažalost, to je naša svakodnevnica, što samo pokazuje u kakvoj državi i sa kakvim propisima se živi.
Izlišno je stoga nabrajati kako je nekad Dodik govorio a šta baljezga opasno danas, on jednostavno radi po onome kako i Donald Trump opravdava svoje kriminogene operacije pljačke države sa taxom : radi ono što mu država dozvoljava. A fino i zatucanoj raji, njemu ponajviše, već skoro tri decenije vlada i upravlja sa tombezličnom masom. Čak me ne iznenađuje ni ono njegovo iz nedavne prošlosti. Ono ‘ja sam dijete Kozare.
“Ja sam dijete Кozare, vaspitan sam na toj vrsti priče i stradanja u Jasenovcu. Nikada nisam mogao prihvatiti i negativan odnos sam imao prema tome da su četnici 1942. na Кozari ušli i borili se protiv partizana i da su zarobili zbjegove koje su predali ustašama, a kasnije su ti ljudi bili poklani u Jasenovcu. Govorim o četnicima koji su bili spremni da svoj narod gurnu pod nož ustašama“. Dodik je odavno u raljama nacionalizma i sopstvenih proturiječnosti, kad mu je ‘Baja Mali Knindža’ sa svojim nacionalističkim pjesmuljcima uzor i kandidat za državniček plakete, tu svaka pamet zastaje. Stoga zaboravimo ‘Daru iz Jasenovca’, zaboravimo i ‘Kozaru’, ali nemojmo zaboraviti ovo. Država je kriva a uz to i visoki bh predstavnik, koji da hoće mogu olako učniti Dodika i nevažnim i nevidljivim. Kao što je Tito učinio da se ni ne zna gdje je Draža.
Zna se, Bošnjake najviše boli što je pjesmica o Draži ispjevana na Drini, a što je i Dodika motivisalo za dobro grlo, pa su kao po pravilu odmah udarili po genocidima, po ‘našoj Drini Medini’, po već poznatom pravilu da su svi Srbi četnici, Dodik među najvećima. Međutim, to ništa ne mijenja na stvari. Ako je, a jeste’ opjevao koljače srpske djece, šta mu fali da zaboravi i bošnjačku, dapače?
Bio je tu uz ‘đes’ lopove’ (poznatog pozdrava jednog mališana u vrtiću Miloradu Dodiku) Dodika i Emir Nemanja Kusturica, koji mu je posudio (razumljivo) ‘drugi glas’ četničke čavke, ali ni on nije iznenađenje. Kad se već ‘vratio svojim korjenima’, Dražu ne može zaobići. Bio je i neki tip sa Pala, izvjesni direktor firme ‘Sarajevo-gas’ Nedeljko Elez, tipa smo upoznali po nedavnoj svađi sa policajcem u Sarajevu dok je policajac tražio da se ukloni njegovo skupocjeno vozilo sa trotoara, koje ga je čekalo dok je direktor u hrpi obožavaoca pratio suđenje šefu ispred Suda BiH. Ma znate ga, onaj što je zahtijevao da ga policajac oslovljava sa ‘vaša ekselencijo’, gostovao je čak i kod Avde Avdića na tv Hayat marta ove godine, samo je još falio Milan ‘potkivač’ Tegeltija, stručnjak za harmoniku i pjesmice, i za pravo nad svim pravima.
Mene je od sveg ovoga performansa razočarala pojava pjevača i slušača. Nigdje brade i šubare u toj ‘đeneralskoj galiji’ čamcu, nigdje mrtvačke lobanje i noževa poznatih obilježja ‘antofašiste’ Draže, sve nešto uglađeno i obrijano, harmonika, vesla … Tite mi ne liče na četnike nikako, iako se ne treba sumnjati da izgled nekada zna zavarati. Pih, jebo takve četnike, u svom životu i mojih šest i kusur decenija, još nisam vidio ružnije četničare. Ruglo od četnika koje ne zna ni uplašiti a kamo li zapjevati kako valja.
Još više me, ipak, u ovoj priči i filmu iritirao helikopter Republike Srpske koji je, dok je Dodik solirao a čavke čavkale, kružio iznad njihovih glava. Pazeći valjda da se odnekud ne ukaže ‘đeneral’, dok njegovi potomci obilježavaju ‘granicu’ Srba, modru Drinu. Zato, jer to praćenje ovih splavara do Andrićgrada Kusturice, debelo plaćaju oni koji ne mogu lako pozvati i dobiti helikopter kad im je najteže, čak i kad se umire. A uživaju u dobroj melodiji.
Ako ikada u buduće vidite Dodika ispred spomenika na Kozari ili u Gradišci i u Jasenovcu, shvatite da on dok se tamo klanja, u sebi tiho pjevuši ubicama i žrtvama ispred kojih stoji. I, kao lisica, ispred ćumeza pušta suze nad kokoškama.
photo : Milorad Dodik i Emir Nemanja Kustrurica, na čamcu na Drini 06.04.2024, arhiv
