(S)LIČNOSTI – Bošnjački i Vaskršnji Sabor, Dodik i Bećirović dvije prelivode, varioci tople vode
– Svakodnevni ‘važni’ i nenadjebivi susreti predsjednika entiteta Republike Srpske i predsjednika Srbije Aleksandra Ace Vučića, mentalno ozračenih opasnih nacionalista političara, njihovi ljubavni zagrljaji, srbovanje i ćiriličarenje, utvrđivanja zajedničkih budućih praznika, tv nastupi i gutanje kokica na utakmicama, izrodili su isto tako ‘značajnu’ i ‘važnu’ odluku kakvi su oni sami. Održaće se ‘Vaskršnji Sabor’ u Beogradu 5. i 6. maja ove godine, blagoslov im je dao i predstavnik SP Crkve Porfirije.
Pa će, kako su obznanili „na tom Saboru biti donete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma i zajedničke kulturne baštine“, a što će se sve utvrditi rezolucijom a može biti i dekaracijom.
– U roku odmah, iste sekunde, drugi bošnjački član bh Predsjedništva Denis Bećirović (prvi je uvijek Željko Komšić, da se drugi ne uvrijedi) ovo sijelo i zaključke u ‘manjem bh entitetu’ osudio je iz svog ‘većeg’ entiteta koje je iste veličine ili manje od onog ‘manjeg’, istovremeno je odsjedio sa visokim bh predstavnikom ahbabom ‘Švabom Šmitom’ i kao po običaju uz odobravanje Schmidt-a ispalio sa svog blesimetra u Predsjedništvu kupljenog za ovakve tv prilike ‘oštru poruku’.
‘Održavanje “velikog Vaskršnjeg sabora” Srbije i jedne administrativno-teritorijalne jedinice koja se nalazi unutar nezavisne, suverene i nedjeljive države Bosne i Hercegovine, predstavljalo bi podrivanje temeljnih međunarodnih načela koja regulišu odnose među državama članicama Ujedinjenih nacija’.
Bećir-aga, SDP zelena bošnjačka, udarna demagoška pesnica Reisa i besprijekorni čuvar domovine je zatražio odmah da visoki predstavnik reaguje, drug ‘Švabo’ se umalo složio sa njim. Tako je nastala još jedna bh historijska saga koja u startu prijeti da zasjeni sve dosadašnje važne i krucijalne probleme države kao što su zastave, spomenici, ratni pobjednici i gubitnici ili praznici, parade i šetnje, moguće zeleno svijetlo iz špajza EU za BiH postalo je nebitno.
– Dodik je, očekivano, šta bi i kako drugačije, Bećirovića nazvao kretenom a ovaj njega primitivcem, dodavši profesorski kako ‘Dodikova “snaga” su uvrede’ a njegova ‘argumenti i činjenice’ : ‘Dodik afirmira primitivizam, a ja pristojnost’. Uz obavezno ‘Živjela naša nepokoriva domovina Bosna i Hercegovina’.
Pošto su se sami opisali, reklo bi se klasična twitt prepiska dva degena ‘državnika’, uz opasku da je malo slađe biti degen nego kreten, ništa dugo. Samo zbog ove partizanske parole Bećirovića ‘slava nepokorenoj’.
Zbilja, ima li išta draže i važnije od ove uličarske prepisivačine dvojice bolesnih patriota i još državnika, osim onog po medijima ‘al’ mu je Bećirović spustio’, ili ‘Dodik odbrusio Bećiroviću’ u ove dane ‘rahatluka’ i najdraže ljubavi?
Nema. Tako se vari vrela voda u bh kuhinji politike, koalicionih pratnera, dok još kretenskija i degeneričnija nacija uživa. Međutim, ko se iole razumije u čitanje, jasno može vidjeti da ipak između ove dvojice sa dijagnozom i njihovih pismenih naprđivanja nema bitnih razlika. Imaju i istog doktora. Niti se BiH najavom ‘srpskog Sabora‘ desilo podrivanje države BiH i njene ‘nepokorenosti’, niti će se položaj Srba, ćirilice i svega ostalog zacrtanog promijeniti bilo kakvom deklaracijom ili rezolucijom. Jedino u ovom prelivanju vrele vode, blesavo profitiraju Bećirović i Dodik, svaki na svoj način.
– ‘Specijalne veze’ entiteta sa Srbijom, Hrvatskom i Turskom su ucrtane u Daytonskom sporazumu i odvijaju se pred našim očima već tri decenije, po čemu bi ovo sa blagoslovom Porfirija bilo izuzetak i drugačije? Ono što Dodik sa Vučićem ima u svojoj glavi uz Republiku Srpsku, ima i Denis Bećirović i bošnjačko vodstvo uz Sandžak u Srbiji. To nam ne moraju reći, svi vidimo i čujemo. Kretenski i degenski je zato spočitavati Dodiku njegove aspiracije a pokrivati svoje. Ako je špartanje bošnjačkih ‘državnika’ po Sandžaku ne samo uz izbore već uvijek podrivanje države Srbije, onda su i želje Dodika slične ili iste. Ako je nama ‘Sandžak BiH isčupan iz duše i srca’ i ‘naša teriorija’ sa kojima smo imali i prije Daytona ‘specijane veze’, bezobrazno je licemjerje tvrditi da Dodik ‘nema pravo’ na sličnu budalaštinu, kad su obje budalaštine. Međutim, mi ne možemo bez budalasanja. Ili, kako spočitavati prusustvo Porfirija u Banja Luci kad nam je ‘naš Reis’ i bošnjačka vlastela često u Sandžaku koje smatra svojim, ‘našim’. Ili još bolje, u čemu je razlika kad Reis Cerić vodi glavnu riječ na Bošnjačkom Saboru, o čemu će mo kasnije, i kad Porfirije blagosilja ‘srpski sabor’? Ili, ima li razlike između rukopljuba Dodika Porfiriju i islamovanja Bećirovića sa SDA i Kavazovićem? Primjera ima do neba, kod nas u BiH se čak i važan državni koridor auto puta ravna prema željama Sandžaka i Banja Luke.
– Zaključak o ‘Vaskršnjem Saboru’ je također poprilično sličan zaključcima Prvog Bošnjačkog Sabora organizovanog u ratnom podrumu hotela u Sarajevu 1993. godine, čak se i on održao u dva dana. Ovaj skup, iako održan nezakonito (Alija Isaković incijator i voditelj uz Reisa Cerića je to opravdao ratnim prilikama, zbog čega se nacija promjenila nezakonito bez referenduma), donosio je kao što predviđa i ‘srpski sabor’ ‘važne odluke za bošnjački narod’. Umjesto teme oko Alijinog potpisa na Ženevskim sporazumima koji je kasnije povučen kao mnogi potpisi Izetbegovića (zbog njegove ‘mudrosti’ kako jedno misli na sabahu a drugo oko akšama, pa počesto slaže), na ovom skupu je promijenjeno ime nacije, svi smo postali Bošnjaci. 300 muslimana odlučilo je u ime 3 miliona ostalih bezveznjaka, zbrisani Bosanci!
U Beogadu neće mijenjati naciju ali će se ‘boriti za ćirilicu’, na Bošnjačkom saboru se utvrđivalo i o bosanskom jeziku. Na Bošnjačkom saboru su pored ‘delegata’ iz ondašnjih okruga i klera Islamske zajednice prisustvovali i predstanici Turske, Irana, bio je i američki ambasador u BiH, pa opet nije se govorilo da se radi o miješanju stranih država u poslove druge države. Raspravljalo se i o sudbini Bošnjaka na ognjšitima, eto to planiraju i braća u Beogradu. Dakle, sličnost je velika ali efekat kao i posije Prvog Bošnjačkog Sabora nikakav, osim što su borbe nastavljene zmeđu Srba i Hrvata te Bošnjaka umjesto muslimana. Zbog toga je održan još samo jedan jula 1994. i to je bio kraj bošnjačkog saborovanja. Ako Vučić Dodik ostanu kod prepisivačine, osim ovog dogovorenog, biće bar još jedan Sabor.
– Svi smo svjedoci šta je Alija Izetbegović uradio sa ‘nepokorenom državom’ BiH u Daytonu, ali se istovremeno svi pravimo mutavi da to ne vidimo. ‘Mudrost vođe’ je njegovim potpisom između ostalog postala i zvanični preduslov za ovo ‘dodikovanje’ i saborovanje.
Interesantno je da Dodik po prvi put prepisuje od Bošnjaka, obično oni kasne i kopiraju njega.
Bećirović ne kopira nikoga, on je totalno ‘nepokoren’. Od pameti.
photo : Denis Bećirović i Milorad Dodik, arhiv
