Bivša novinarka i zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice osuđuje, piše i posjećuje, mora se nekako opravdati plata, međutim upala je odavno u kolotečinu ‘bursaćevštine’ kolege sa ‘Al-Jazeera Balkans’ TV kuće Dragana Bursaća i u klasični jednonacionalni populizam : u Sarajevu ‘ne vidi’ napade i prijetnje na novinare Hadžifejzovića, Hadžovića, Alispahića i ostalih sa ‘liste srama’, vidi ih u Srebrenici.
U opisu poslova ministra i zamjenika ljudskih prava i izbjeglica je svakako i njihova briga i javno djelovanje kad su nečija prava povrijeđena, međutim svojim ciljanim pismima, posjetama i javnim reakcijama, Duška Jurišić zamjenica ministra odavno plovi vodama jednonacionalnog i jednosmjernog populizma tipičnog za skoro sve državne bh bošnjačke službenike. I ne samo to, Duška se preobazila u pravog hafiza i zaštinika uglavom bošnjačkog nacionalnog korpusa, nešto po uzoru na novinara kolegu Dragana Bursaća sa ‘Al-Jazeera Balkans’ produkcije ili novinara i književnika iz Crne Gore Andreja Nikolaidisa, koji permanentno istupaju kao zvanični zastupnici pa i botovi Bošnjaka i njihovih interesa.
Ovakvo njeno djelovanje nije od jučer, ona je ucrtala svoj pravac još onomad kada je, dok je to zakon dozvoljavao, kao novinarka FTV i urednica TVSA izvadila sebi ličnu kartu u Srebrenici pa kao i umrli muftija Zukorlić i mnogi drugi koji su adrese boravka prijavljivali po džamijama, obavezno išla glasati u ovu Opštinu. Možda je to i razlog više što se jučer oglasila u povodu napada i uvreda od strane načelnika opštine Srebrenica Mladena Grujičića na novinara Marinka Sekulića (naučila je da je Srebrenica uvijek dobar razlog za javljanje i uspjeh u državnom poslu), zaprijetivši čak i krivičnom prijavom načelniku.
Nije problem, kako imaju običaj reći političari, što je stala u zaštitu ovog novinara, problem je u tome što Duška to čini nakaradno i jednosmjerno, da se ovo nije desilo u Srebrenici, veliko je pitanje da li bi se ovim povodom i javila.
Podsjećamo, pije dva dana sarajevski uličar vehabija i desničar Nihad Aličković iz fantomskog ‘pokreta AntiDayton’ je javno napao i zaprijetio većoj grupi novinara iz Sarajeva i Tuzle te poznatim aktivistima i akademskim građanima, ali Duška Jurišić se nije o tome oglasila. Razlog je jednostavan : Aličković je dio državnog sistema i pod njegovom zaštitom, stoga Jurišićeva na to namjerno žmuri. Ali zato vidi ugroženost van ‘njene teritorije’ udobnog života politike i vjere u ostalim mjestima van FBiH, u Republici Srpskoj ili u Hercegovini, gdje nijedna ugroza ne može proći bez nje. Ili pisanjem ili, što je još češće – kućnom posjetom.
Kad je ‘ugrožen’ hodža u Prijedoru zbog šovinističke ili nacionalističke hutbe u džamiji, Duška kao pravi hafiz je na licu mjesta kod hodže, odmah poslije Reisa ili Bećirovića, da ga ohrabri. Kad je ‘ugrožena’ džamija u Rabranima, eto ministrice kod džematlija. Svaki povratnik u entitetu koji je ili napadnut ili mu je zaprijećeno, dočekao je Dušku sa poklonom i posjetom u kući. Kad se objavi da se pucalo za Badnjak iz vozila eto Duške da istraži i da pošalje pismo vlastima, primjera ima sijaset nema potrebe sve ih nabrajati.
Ovako, posebno ovim posjetama, svoju ‘patriotsku’ dužnost obavljaju uglavnom predstavnici Rijaseta a Duška Jurišić je to prepoznala kao efikasan način odbrane svoje fotelje, kao što su to u praksu uveli i ostali na državnim jaslama. Nije ni to toliko sporno koliko je vidljivo da povrede ljudskih prava ne vidi pred svojim nosem u Sarajevu niti traži na isti način zaštitu od takve ugroženosti nemuslimanima Srba i Hrvata.
Ovakvo jasno udvaranje bošnjačkim nacionalistima (koji su joj umalo ‘došli glave’ dok je bila na TVSA, posebno javnom pljuvačinom od strane ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i njegovih sljedbenika koji u njoj i dalje vide ‘četnikušu’i ‘vlahinju’) odvodi je u drugu krajnost, iako donekle možemo razumjeti njen strah u ‘pokorenom Sarajevu’, i srozava ugled i njen i ministarstva kojeg zastupa. Tu joj ne pomažu ni njena isjedavanja sa ‘Ajatolahom’ Kavazovićem na njegovim sećijama.
Ako donekle možemo razumjeti ‘bursaćevštinu’ njenog kolege Dragan Bursaća ili književnika Nikolaidisa koji se kao i Jurišićeva uglavnom i obavezno osvrću pljuvačinom samo na Srbe i Hrvate štiteći čak i bošnjački nacionalizam u svojim istupim a i kolumnama, zato jer rade po ugovoru i za platu novinara, nju je teško shvatiti.
Ona je ipak državni ministar a ne obmudsmen za prava Bošnjaka.
Nije ‘Pošteno’ kako je glasio naziv njene popularne emisije, a nije ni državnički.
photo : novinarka i ministrica Duška Jurišić, arhiv
