uhvaćen u vremenu : osuđenik i kriminalac iz Hrvatske Zdravko Mamić je podmićivao skupocjenim satovima sudije u Hrvatskoj, moguće je da je i predsjednika Suda BiH Debevca nagradio sličnim poklonom jer ga BiH nije izručila Hrvatskoj
– Zna se, BiH je odavno ‘eldorado’ za kriminalce svih fela. Posebno su upadljivi prebjezi osuđenika iz Hrvatske u BiH (ima i obratno), koji skoro po pravilu umjesto u zatvoru najednom pronađu svoj dom i ognjište u slobodi nove države.
Najčešći razlog odbijanja izručenja je famozno dvojno državljanstvo, jer u načelu svaka država se poziva na Ustav i nemogućnost izručenja svojih državljana, nešto se izmanipuliše tumačenjima Sporazuma o suradnji između država, ima i smicalica oko krivičnih djela osuđenih. Tako se ovaj banditski turizam koji uništava kaznene sankcije i topi snagu pravde širi i raste kao steona krava. Jedni piče iz BiH u Srbiju, drugi u Hrvatsku ili treći u Tursku, svako pronađe svoju ‘maticu’, proces je kao što smo rekli dvosmjeran : opšta je navala i pema Bosni.
– Kad je u pitanju Hrvatska, pojavu je oživio već zaboravljeni Ante Jelavić oktobra 2005. bivši član bh Predsjedništva i ministar odbrane kada je nakon izrečene presude od 10 godina zatvora, sjeo u auto i zdimio u Hrvatsku, gdje se i sada tamo nalazi. Hrvatska je odbila njegovo izručenje u BiH. Poslije se ova niska suradnje i spašavanja nastavila a BiH dobila ‘ugledne biznismene’ : Miroslav Kutle, braća Mamići Zoran i Zdravko, Branimr Glavaš …
Da bi se bjekstvo u slobodu što uspješnije ostvarilo, neophodna je pomoć i državnih organa, najčešće Suda i Graničnih službi, u čemu su osuđeni kriminalci imali bezrezervnu podršku. Naime, iako optuženi i osuđeni za teški kriminal, oni ‘saznaju’ za presudu prije objavljivanja a pošto su umjesto u pritvoru na slobodi, jednostavno otputuju. Na granici ih čekaju otvorene rampe jer nema naloga od Sudaca i Policije, i eto ti ‘eldorada’.
– Ovih dana ova tematika oživljava u javnosti kroz ‘slučaj’ uhapšenog predsjednika Suda BiH Ranka Debevca, kada je kao svjedok saslušan jedan od najpoznatijih bjegunaca iz Hrvatske Zdravko Mamić, pod sumnjom da je Debevcu dao na poklon skupocjeni sat vrijedan najmanje 15.000 KMa, kako bi za uzvrat Sud BiH odbio njegovo izručenje. Zdravko ‘Maminjo’ kako su ga prozvali mediji je zbog teškog djela zloupotrebe i korupcije osuđen u Hrvatskoj na kaznu zatvora na 6,5 godina za pronevjeru više od 10 miliona eura u zagrebačkom ‘Dinamu’ a njegov brat Zoran na 4 godine, međutim oba su osvanuli u BiH u ‘rodnoj Hercegovini’ i od 2018. kao slobodni državljani BiH tu razvijaju svoje poslovno carstvo, država BiH je odbila da ih izruči Hrvatskoj.
– ‘Maminjo’ je priznao da je putem posrednika častio Debevca ‘sa nekim poklonom’, i ovakav sat pokon za njega uopšte nije mito niti korupcija već čisto ‘mali znak pažnje’, koji da dodamo, nije pronađen u naknadnom pretresu prostorija uhapšenog predsjednika. Odbrana Ranka Debevca će sigurno pobijati ove dodatne navode tužioca i dodatno krivično djelo, međutim imajući u vidu ranije sklonosti ‘Maminja’ da poklanja sudijama novac, stanove i skupe satove, te imajući u vidu i sklonost sudija da vole takve poklone, postoji velika mogućnost da je Mamić podmićivao Debevca.
Naime, prema ličnom priznanju Zdravka Mamića da je supocjene satove i druge darove poklanjao i sudijama Županijskog Suda u Osijeku (Darko Krušlin, Zvonko Vekić i Ante Kvesić) ‘kako bi mu pomogli i donijeli presudu u njegovu korist’ zbog čega je dodatno sa sudijama i on optužen, jasno je da ovaj tajkun iz Zagreba ima odranije sklonosti ka krivičnim djelima i podmićivanju. Slijedom daljnje logike nisu ni za odbaciti tvrdnje tužilaca da je i Debevec predsjednik Suda BiH nagrađen od Mamića u predmetu njegovog neizručenja. Jer sudije su ljudi, znaju šta valja.
– Svjedok ‘Maminjo’ je kao što smo vidjeli saslušan ali samo u svojstvu svjedoka, što ovoj bh pravnoj zavrzlami daje dodatnu dozu neukusa i dodatne korupcije protiv koje pravosuđe procesuira Debevca. Po propisima biH nije samo primanje mita krivično djelo, i davanje mita je krivično djelo podmićivanja. I to ‘aktivno’, kako ga formuliše Zakon, ali tužioci su zažmurili na to čime su se sami ponovo ukopali u sopstvenoj korupciji.
Mamić se kao pravi showman ušetao u SIPui u Sud, priznao kako je počinio krivično djelo i mirno se vratio u svoj biznis u Hercegovini, svojoj novoj trebi mlađoj dvije decenije od njega kao da je bio na kakvoj žurci ili veselju. Po čemu je inače poznat i omiljen u medijima (pored onog uvriježenog : volim Bosnu), kada se zna opiti, zaplesati, rastrgati košulju pa i zapjevati omiljenu bh himnu. ‘Ne može nam niko ništa’.
Ko ne bi onda volio takvu državu?
photo : Zdravko Mamić ‘Maminjo’ na jednoj od žurki, arhiv
