sarajevsko ‘Oslobođenje’ i akademik Rešid Hafizović : od mitološkog ‘Azazela do Vildane Selimbegović
* Prije nekoliko dana sarajevsko ‘Oslobođenje’ je objavilo kolumnu akademika Rešida Hafizovića ‘Sjeme Azazelovo’, profesora na Fakultetu islamskih nauka. Profesor je inače miljenik i čest gost ovih novina posebno kod urednice Vildane Selimbegović, lista koji se kiti ‘partizanskim’ i koji je zbog svoje ‘nezavisne i objektivne’ profesije ovjenčan silnim nagradama, od Tite kada je i osnovan, do bh rata. Kupovinom ‘Sarajevske Pivare’ a zatim nakon što ‘Pivara’ postade vlasnikom ‘Oslobođenja’ te nakon toga kad SDA tajkuni braća Selimovići pokupovaše još neke firme (‘Fabrika Duhana Sarajevo) po glavnom gradu i manje tv stanice u listu je sve manje onoga što smo od njega navikli. Dolaskom na mjesto urednice lista Vildane Selimbegović, novina je postala klasično sarajevsko žutilo. I mjesto drvljenja ‘državne’ politike, vjere posebno i zaštite vjerskih osjećanja.
* Kolumna Hafizovića kao i njegovi raniji nastupi a što sve dobiva ogroman prostor u ovoj novini otkriva zapravo pravo lice i novine i njene uređivačke politike. Hafizović se osvrnuo u kolumni na rat u Izraelu i Palestini, međutim njegovo ‘Sjeme Azazelovo’ nije ništa drugo nego pamflet mržnje i vjerskog sladostrašća.
Problem nije u tome što Hafizović osuđuje ubijanja civila posebno djece u Palestini od strane Izraela, problem je što kroz analize stotinu godina istorije Muslimana i Židova ponavlja svoju već ranije prepoznatu strategiju i stavove. Okrivljuje sve Židove i ‘Krašćanski Zapad’.
”Brutalno je, barbarski, genocidno i holokaustno ono što cionistički Izrael čini ovih dana u Gazi, ali nije i neviđeno do sada. Naprotiv, viđeno je to u dalekoj starozavjetnoj povijesti koju sustavno bilježe četiri knjige starozavjetnog Petoknjižja. Ondje sve vrvi od genocidnog krvoprolića. Stoga valjda sve najnovije studije o tome na Zapadu, a ima ih cijela mala planina, svoj narativ o povijesti ideje genocida prvenstveno započinju sa tekstovima baš ovih starozavjetnih knjiga.”
Citirajući ‘Toru’ i ‘Kur’an’, Hafizović jasno naglašava kako se na tim prostorima odvija borba na temeljima mitova i između uvijek istih protivnika, kako to procjenjuje profesor i akademik Franjo Šarčević, ‘jednih vječno i demonskih zlih, drugih vječno i božanski dobrih’.
* Ovakav narativ je poznat i u Islamskoj Zajednici BiH i u potezima zvaničnih bošnjačkih predstavnika vlasti, međutim, to nimalo nije zabrinulo urednicu lista koja je poznata po svojim javnim brigama za zajedništvo, suživot, vjerska prava i slobode, posebno kao ‘zaštitnica vjerskih prava i sjećanja’. Ali samo ‘naših’. Nije ovo zabrinulo ni ‘akademsku’ bh zajednicu, samo nekoliko intelektualaca se oglasilo uz ovu kolumnu, čime šutnja odobrava takav potez urednice koja je revnosna bila i ostala u čuvanju vjerskih i drugih osjećanja više puta i reagovala. Hafizovićevo vjersko pljuvanje po osjećanjim drugih je pretočila u kolumnu i ovo nije prvi put da se ‘pretače’. Još 2011. je uz bh rat kao ovdje uz rat u pojasu Gaze i Plaestine, otkrivao genocid i ‘sjeme’ dobrote jednih te zlo drugih. Tada je pod naslovom ‘Raskrivanje ćudi – a smutnja je gora od ubijanja’ skoro na isti način pojašnjavao rat u BiH i vječnu mržnju ‘kršćanskog zapada prema muslimanima’.
„Bošnjake je, zato što su muslimani, s podjednako nesmiljenom žestinom trebalo zbrisati sa lica zemlje, baš kao nekoć u muslimanskoj Španiji i na Siciliji. To je užasni gen koji je silno opterećen neizlječivim kainovskim sedimentom, krvožednim naslijeđem koje ne opstaje niti broji da živi ako ne ubija drugog i drugačijeg kad god može i u svakoj prilici’.
Hafizović se u svoji osvrtima ni onda ni danas nije nikako osvrnuo na politčki aspekt stvarnosti, dovoljno su mu bile istorija ‘Svetih Knjiga’ i znana mržnja Zapada i kršćana protiv muslimana, koja nikako da prepozna miroljubivost i svu dobrotu jednih naspram ovih barbarskih i zločestih drugih.
* Hafizović svakao ima pravo i obavezu da kaže svoje mišljenje, to je naravno i poznato, i treba osuditi ovo ubijanje, ovdje je problem koji to očigledno nije – kod ‘Oslobođenja’ i urednice. Zato jer Hafizović ovakvim stavovima kroz ove novine u cjelosti propagira vjeru i bošnjačku državnu politiku i istovremeno, da se poslužimo riječima urednice Vildane ‘vrijeđa osjećanja’ mnogih drugih, bez ikakvih posljedica i osude. Na što sa posebnom pažnjom ona prati, imaju i dokazi.
Kada je maja 2018. svjetski poznati novinar Boris Dežulović koji je za ‘Oslobođenje’ pisao preko 7 godina u svojoj kolumni ‘Kod Kože’ satirično obradio tupavu izjavu Bakira Izetbegovića kojom je uporedio turskog predsjednika Erdogana sa Poslanikom (što je Bakir i javno izjavio) Vildana je ovom novinaru poslala otkaz putem mail poruke. Jer je ‘vrijeđao vjerska osjećanja muslimana uz Ramazan’. Bakira nije ‘kažnjavala’ jer on može kršiti osjećanja, nestalo je Borisa.
Nestalo je prije njega iz ove novine i novinara Zije Dizdarevića a zbog Hafizovića. Te 2011, kada se Dizdarević kritički dotakao pomenutog teksta Hafizovića, nogu je dobio bez razišljanja. Neda ‘Oslobođenje’ dirati u vjerska osjećanja muslimana’. Zbog istih i sličnih razloga ‘prekinuta je saradnja’ i sa poznatim piscem inovinarom Muharemom Bazduljem. Koji je ‘prošao’ gore nego ostali. Morao je čak emigrirati u Srbiju. Njegov ‘grijeh je bio što je 2021. bio u Republici Srpskoj uz Emira Kusturicu i dobitnika Nobelove nagrade za književnost (Peter Handke) uslikan na nekakvoj corona žurki, morao je zbog napada i prijetnji travničku adresu zamijeniti sa beogradskom. Nije mu pomoglo ni to što je uz ‘negatore genocida’ pjevao ‘Miljacku’ ili ‘Romaniju’ Halida Bešlića. Vildan ne oprašta…
Eto, Hafizoviću ne samo da oprašta, daje mu i mjesto ‘kolumniste’.
Osjećanja su zajebana stvar. Ako su vjerska, tim bolje, ‘Oslobođenje’ brine o tome.
photo : Rešid Hafizović, arhiv
