‘Oda gluposti’ : Nakon što smo ‘svečano’ obilježili smrt Alije Izetbegovića, idemo obilježiti još jednu – datum i godišnjicu rušenja starog mosta u Mostaru 09. novembar
‘Kultura sjećanja’ u BiH je odavno u domenu nekulture i poznatog nadmudrivanja, kočoperenje i bildanja vjerskih i nacionalističkih mišića u svrhu nezaborava, svađe i mržnje.
Da ne nabrajamo silne spomenike, jarbole, ratne zastave, tekbire i vojnu opremu a koji prilozi nam se serviraju čitavu godinu iz dana u dan, podsjetićemo samo na predzadnji izliv nepristojnosti i budalaštine. Vidjeli smo, naime, 13. oktobra ove godine da je ‘svečanom akademijom’ obilježena godišnjica smrti Alije Izetbegovića, kada smo ‘dostojanstveno’ i ‘svečano’ obilježili dan smrti prvog predsjedavajućeg bh Predsjedništva Alije Izetbegovića. Yeaah, umro Alija?! Iako se događaj podvodi pod poznatu bošnjačku kulturu sjećanja i nezaborava, efekat je suprotan. Bio je to morbidan spjev smrti, ništa drugo, i vrlo će te rijetko naći u bilo čijoj istoriji da se takav događaj naziva ‘svečanim’ ili dostojanstvenim, osim kod nas.
Evo, međutim još jednog u najavi. Islamska Zajednica je preko ‘Preporoda’ i džemata te fantomskog ‘instituta za izučavanje genocida’ iz džemata u Canadi i pisma njegovog direktora ‘istraživača’ Emira Ramića, ‘akademika’ muftije Zukorlića, za 9. novembar najavila ‘svečano’ i dostojanstveno’ obilježavanje godišnjice rušenja starog mosta u Mostaru.
Ako mene pitate da li se može proslavljati jedno teško krivično djelo ili njegova godišnjica, reći ću vam da je to smišljena glupost, kakva je bila i ‘svečana akademija’ zbog smrti Izetbegović Alije. Smrt nije nikada svečana i dostojanstvena, makar nam to ‘šehidskom’ taktikom prikazivali iz minuta u minut, to je kraj života a ne rođendan. Da se radi o ‘svečanom i dostojanstvenom’ sjećanju na godišnjicu obnove mosta, to bi se moglo i razumjeti, ali pod izgovorom nezaborava slaviti rušenje državnog spomenika kulture i lične karte Mostara i njegovu smrt, to nije ništa do li morbidna i opasna oda smrti. Baš tako se i zove najavljena manifestacija u Mostaru (‘Oda starom mostu’) koju će Bošnjaci Istočnog dijela grada proslaviti ‘dostojanstveno’. Jer, ‘načelnik Mostara Mario Kordić neće da manifestaciju ozvaniči, neće je ni zapdni dio Mostara.
No, nema veze, ako neće načelnik hoće IZ i bošnjačke partije, nama je uvijek isključivost bila najbolja strana. I to ovako. Dovešće djecu iz škola i mejtefa, folklor, skakaće se sa mosta ako bude hrabrih, učiće se dove i možda i čuti tekbiri, biće prozivanja UZPovaca, ratnih zločinaca Hrvata osuđenih za ratni zločin u Haagu, Praljka neće izostaviti i sve će to biti naša ‘kutura sjećanja’. Slika uz neke portale koji prenose ovu vijest govori dovoljno o ‘dostojanstvu’. Krv na rukama, ispod ruke Bošnjaka koje pridižu most a gore zločinačke ruke Hrvata koje prolijevaju krv. I još, da ironije bude previše, manifestacija se najavljuje kao ‘oda rušenju mosta’. Oda je, da se prisjetimo rječnika i definicije – ‘vrsta svečane i uzvišene pjesme, pune bojnog zanosa i strasnog osjećanja’
I još kažu, neće načelnik Mostara da ozvaniči ovu manifestaciju. Koja će samo biti vjerski podsjetnik mržnje, nemogućnosti zajedništva i buduće zajedničke države te obavezne podijeljenosti, koja se prenosi na najmlađe.
Podsjećamo kulturno jer ne treba zaboraviti, dana 09. novembra 1993. jedinice vojske Hrvatskog vijeća obrane srušile su topničkim dejstvom ovaj spomenik kulture, mnogi od njih su pred sudom u Haagu dobili kazne za ratne zločine iz bh rata. Most je uz pomoć države i međunarodnih para obnovljen i svečano otvoren jula 2004. godine.
‘Svečano i dostojanstveno’ evo, prisjetićemo se i njegovog rušenja. Odom našoj gluposti i bezobrazluku.
photo : ovako Bošnjaci najavljuju ‘dostojanstvenu proslavu godišnjice rušenja starog mosta u Mostaru, arhiv
