gdje se vraćaju povratnici : Predsjednica EU Ursula von der Layen posjetom Sarajevu predala ključeve 27 stanova za povratnike u glavnom iz Srebrenice, zgradu koju je većim dijelom izfinansirala EU
Ne može BiH ništa bez sadake. Čitava država je kao i njeni vlastodršci drogeraši na ‘bijelo’ i lovu, ‘navučena’ na pomoć, donacije ili sergije (na tri konstitutivna jezika), većinom iz dijaspore i evropskih fondova. Prosto je začuđujuće kako još nismo dobili Zakon o sergiji ili, donaciji i pomoći. Tite mi, država svoje pare troši na sebe, kredite malo u infastrukturu a više za ahbabe i za lične nezajažljive potrebe, sve drugo je na donatorskoj sisi i na milosti. Od mejtefa do bh Predsjedništva, samo čekaju ‘hapu’, fondove, šmrcaju i kmeče, navikli još u ratu : milijarde su se slile u BiH i nestale ali sistem ‘dramčenja’ nam ostao kao zakonski postulat i normala. U krvi.
Tako je ovih dana i predsjednica EU Ursula von der Layen posjetom Sarajevu predala ključeve 27 stanova za povratnike, zgradu koju je većim dijelom izfinansirala EU, nekih 20 % merhametli maraka je jedva izdvojila ‘Republika Sarajevo’. U ovoj zgradi će nakon tri decenije lutanja ovi siromašni i zaboravljeni ljudi konačno naći krov nad glavom. Ursula je bila jasna i kod susreta sa troglavim bh Predsjedništvom. Kaže, ima Evropa para, 7 milijardi je obezbjeđeno za Balkan ali vi morate gospodo raditi, donositi zakone, nema ni ulaska u EU ni para bez toga.
Kao da je govorila negdje u šumi, saslušali su je, klimali potvrdno glavom i bezobrazno se smiješili i slikali ali i oni ‘klimači’ i Ursula unaprijed znaju da je, iako smo u Evropi na karti, nama Evropa predaleko. ‘Ajde, da se nešto radi.
Hvala predsjednici ali da ima pameti, Ursula ne bi dala ni centa, čak ni povratnicima. Jer, mi naprosto to ne zaslužujemo. Čitajući komentare (a oni su da se zna, ogledalo i naše i naše vlasti), umjesto da se kao i svakom gostu ‘sa obrazom’ zahvalimo, pljujemo je i ružimo jer je ‘podržala Izraela a ne Palestinu’, ‘jebale je njene pare’.
Tek toliko o našem čistom moralu i zahvalnosti.
No, dobro, zna se ko smo i šta smo, ali ovaj događaj zaslužuje još nešto za pribilježiti, riječ je o povratnicima. O kategoriji bh građana koja se već tri decenije svakodnevno pominje, koja je ugrađena u opštinske statute i državne zakone i na čijoj sudbini se zasniva više od pola životnog neradnog vijeka i djelovanja svakog bh političara i vjerskih poglavara. Posebno se koriste povratnici iz Republike Srpske, još posebnije oni uz Drinu.
Tri decenije poslije rata mi još trošimo energiju i državne resurese za povratnike a vidimo, znamo i svaki dan nam potvrđuju da je povratnika svojim kućama i svom ognjištu sve manje. Tamo gdje za njih najviše ‘radimo’ i ‘dajemo’, nema ih nikako.
Evo, ova zgrada u Vogošći kod Sarajeva predata je u ruke povratnicima i vjerovali ili ne, uglavnom su to ljudi iz Srebrenice i okoline. A opet ponavljamo, silne milijarde su u ove tri decenije ‘nestale’ a bile namijenjene upravo njima, povratnicima iz Srebrenice. Dok se oni isto toliko vremena naseljavaju uglavnom po Sarajevu ili u ostatku, u FBiH, najviše ih je vani u dijaspori.
Šta hoću reći? Bivši ministar SDA Edin Ramić je stotine miliona KMa spičkao svake godine mandata na sasvim druge puteljke i vikendice te džamije i mejtefe (Samo u Srebrenici su izgrađene 23 džamije, prije dva dana je svečano otvorena 23-ća po redu koliko ih je navodno porušeno, a tamo nema ni hiljadu Bošnjaka i sve su osim one gradske prazne, dok grad nema nijedan zanat, bolnicu ili fabriku.), tako su radili drugi prije njega, radiće i poslije. Srazmjerno toj ‘brizi’ raste i broj ‘povrataka’ u Sarajevo, Tuzlu ili Zenicu, pa se s pravom pitamo ko su povratnici?
I dokle će (se) ‘povraćati’. Svuda samo ne svojim kućama i svojoj zemlji. Odgovor znaju vlasti, ovakav ‘povratak’ najbolje ilustruje Ramiz Salkić, podpredsjedni SDA i višegodišnji podpredsjednik Repulike Srpske koji decenijama vazi o povratnicima a na posao dolazi u Banja Luku iz Tuzle. Kao što Munira Subašić odlazi na posao iz Sarajeva kao i Emir Suljagić, uz poneki vikend u rodnom Bratuncu.
Čisto i bistro. Alija Izetbegović je srebreničanima namijenio Sarajevo i ostatak FBiH, koji neće oni su nestali vani. Ima ih i u Krajini, tamo je čak i matičar ‘povratnik’. Morali bi već jednom prestati džepariti i državne i strane pare na ove kategorije. Ili početi praviti stanove u Srebrenici i u ostalim povratničkim naseljima. Dosta više matematike sa junicama, frezama ili najlonima za paradajz i papriku. Od ovo zadnje se ‘očešao’ čak i naš ‘Hižaslav’ Cerić, razapeo u sred grada plastenik i dok putuje po Svijetu, prati sa telefona kako napreduje kupus i boranija.
Davno je, još dok nije ‘došao tobe’ odnosno na pravi put, Suljagić opisivao (kao novinar ) kako je SDA po naređenju Alije autobusima dovozila iz Srebrenice narod u sela po brdima Sarajeva ili u stanove ‘napuštenih’ prigradskih naselja, davala im tuđe kuće i zemljišta, dozvolila bez dozvola da grade i dograđuju na osnovu ‘prava povratnika’, što je još dokaz više da Srebrenica nije ‘onako’ i napamet data u Dayton-u Republici Srpskoj.
I ostavljena da padne u ruke ‘dušmana’.
Na kraju hoću da se razmijemo. Povratnicima treba pomoć ali da se vraćaju na svoja ognjišta, pa to smo valjda naučili, u satnove i kuće na svom ‘topraku’ kao to političar Reis zna reći. Ne mogu prožvakati da tu sirotinju kojoj je obećano da ne ide nikud, da se ne vraća već da čeka, nazivaju povratnicima a oni su zapravo samo čekači na ugovorenom mjestu. Neka im se daju stanovi, ali hajmo to nazvati pravim imenom. Oni se ne vraćaju, oni su došli u Sarajevo da tu ostanu. Glasačka srebrenička mašina Alije Izetbegovića pa poslije njegovog sina, poslije bh rata je postala dio populacije glavnog grada, nisu to više nikakvi povratnici. Takva riječ više asocira na nekog ko ponavlja krivična djela i više odgovara nosiocima vlasti nego ovi izbjeglicama.
I, još, makar me proklinjali, moram i ovo. Ima li povratnika u Drvaru, Petrovcu, Glamoču ili Grahovu, ili šta znam u Hercegovini? Niko ih ne spominje, naučili smo da postoje samo povratnici Srebrenice. A imamo državno ministarstvo za povratnike koje djeluje i ponaša se tako da nam govore da takvih nema.
Ima Tite mi, kmeče glasno i bolno samo se nečuje daleko. U Sarajevu pogotovo.
photo : predsjednica EU Ursula von der Layen i Borjana Krišto nakon otvorenja zgrade za povratnike u Vogošći, arhiv
