Nihad Aličković stručnjak za ljiljane, za islam (ovlašteni predavač Reisa), novinar, sadaka-majstor, ekspert za Dayton i ArBiH, liječilac ljudskih duša na daljinu i kućni ljubimac načelnice Benjamine Karić ….
Iz ‘historijskog arhiva’ ljudskih bezobraznih marifetluka vehabije i gUzije Nihada Aličkovića zvanog ‘antiDaytonac’ izdvajamo još jednu zanimljivu sliku i priliku. Posebno sliku.
Ovaj primitivni internet tobdžija i kućni ljubimac Benjamine Karić Longrc koja ga za njegove sadaka nacionalističke i zločeste performanse po Sarajevu nagrađuje ‘zlatnikom Grada Sarajeva’, koji svrati i do Reisa političara hodže Kavazovića, veoma je interesantna pojava bh ‘nevladine’ uz vladu političke scene. Zato je i česta naša tema.
Ulickani, samozaljubljeni nabildani ‘borac’ i ‘patriota’ se svakodnevno oglašava, gostuje po muslimanskim tv kanalima, dijeli ratne zastave i kao svoje paketiće Islamske Zajednice BiH, obilazi ‘šehidska groblja’ šta god mu to značilo, u zadnje vrijeme je prisutan i kao predavač po Medžlisima, kuku nam majka.
Plus, umislio da je stvarno neko i nešto, otpočeo je i sa serijom ‘mudrosti’ na svom ‘fejsu’ koje su već zrele za neko kamenje po Sarajevu, slično onim piramidama Alije Izetbegovića sa ukradenim rečenicama na njima. Kao ona njegova poznata ‘ako je mir uslov za ponižavanje Bošnjaka, dabogda mira ne bilo’ što uopšte nije njegov autorsko djelo, njemu više priliči ona ‘ne obra se bostan dok šljive ne popadaju’, međutim vickasta raja iz ‘lajkova’ ga već predlaže za ‘predsjednika Republike BiH’. Što ga hrabri da ide dalje, jer ‘nema odmora dok se ezan ne oglasi’.
Gledajući zadnju sliku koja je nastala mnogo godina ranije ali je ratoborni i uvijek za rat spremni ‘mualim’ Aličković sada objavljuje ‘jer vakat je’, ne može se čovjek oteti utisku da su granice ‘crvenih’, ‘zelenih’ ili svih drugih linija ljudskog uma gluposti – beskonačne. Prvo, amblem na zastavi je školski primjer djelovanja u korist sopstvene štete. Gledajući u ovo ‘historisjko čudo’ od amblema, ne može se sa sigurnošću zaključiti da li se radi o ‘časnoj’, ‘multietničkoj’ i ‘herojskoj’ ArBiH o kojoj je skockan mit koji se svakodnevno ponavlja i servira ili je Aličković debelo zalutao u pustinjski pijesak svoje braće, negdje u zavičaju Bin Ladena. Ili je u Afganistanu. Zastava crno-zelena sa arapskim pismom kojeg ‘ceo svet razume’ a posebno Bošnjaci više podsjeća na zastave ISILa u Maoči pod kojom su na Bliskom Istoku ljudske glave rezane kao listovi salate i to uživo, iako se radi o dijelu ArBiH u Vozući i ‘gazijama’ izviđačke jedinice vehabija u njenom sastavu.
Dovoljan je samo jedan pogled na ovu sliku pa da sav mit o ArBiH kojeg njeguju i podržavaju i sadašnji bošnjački političari u vlasti (p)ostaje samo to. Mit koji nas je debelo koštao i koštaće nas tek, tu se sve vidi. I sastav Armije, njen multietnički i građanski izgled i njeni ciljevi koje svakodnevno prozivani ‘dušmani’ države BiH jedva čekaju : ArBiH je po Aličkoviću vjerska Allahova vojska koja se borila i izborila za islamsku državu.
Ucrtani amblem sa prijetećim kažiprstom u okviru granica BiH sve sa granatama i municijom je pak dodatak pride i odviše poznat. Sa tim prstom kobajagi prijete i naprđuju svi, od Reisa, Bakira, Orića, Zahiragića pa evo i do notornog Aličkovića. To ‘nam’ kao dođe ‘zaštitni znak’, jer sa ovakvim prstom i sa takvim ‘gazijama’ svi koji su nam prišli blizu ‘polomili su zube’. Zato je valjda BiH odbranjena, zato je ‘jedinstvena’ i ‘suverena’, na nekih 23% državnog teritorija gdje ni taj famozni prst, osim što je predmet kritike i sprdanja, ne znači puno.
Kakva naivnost i perverzija, to majka više ne rađa.
Jednom prilikom je ‘islamski predavač’ (čovjek ni kriv ni dužan što je neškolovan i nepismen čest je gost muslimanskih tv kanala i čak drži predavanja po Medžlisima) Aličković zaljubljenik u ljiljane u vrijeme coronavirusa održao video-predavanje sav uzbuđen, ustreptao i napirlitan, bio je ljut što je Aleksandar Vučić došao u BiH i donio nešto vakcina, video je upamćen sa znanstveno-stručne analize ovog uličnog pijetla samo zbog jednog razloga. Virus corone je nazvao naučno ovako : ’neko govno od crva’. Žalio se tada da mu je to ‘govno’ proradilo kad je vidio poklon Srbije na aerodromu te rekao ‘dobiću infarkt, majke mi, nagriza me nešto u želudcu’.
Iako on dobije žmarce na svako srpsko ili hrvatsko ime u BiH, nakon što je ‘uživo’ popravio frizuru i odgladio bradu pitajući šta mislimo kako izgleda, nastavio je ‘rafalati’, vrpoljeći se u sjedištu u kolima odale nam se obratio ‘live’. Sve uz onu oprobanu uz svaku slijedeću ‘ovaj-onaj’ rečenicu i naobrazbu ‘Allaha mi’, ‘da te Dragi Bog nagradi’, i uz pogled na retrovizor-ogledalo gdje uvijek ugleda lijepog i naočitog insana, tj. sebe.
Gledajući ga kako na ovoj slici drži kažiprst i posmatrajući njegovu sprčenu i od nacionalizma skalpiranu facu na odnjegovanoj bradici, iako nisam doktor (evo, mogu ipak pogledati, pogledao sam), meni se čini da Aličković ima problema sa hemorodima. Ili sa sličnim ‘govnetom od crva’. Tako mi lik i izgleda, dok sa ovim borbeno zategnutim i miroljubivo korisnim kažiprstom, kao da je krenuo sa terapijom.
Samo još da stavi na njega mast i da ga okrene u potrebnom smjeru, nestaće mu žmarci u stomaku, nestaće nervoza i mržnja, ugasiće se pogled koji ubija. I crv će se umiriti. Garant!
Ostali, koji ovaj dio ruke često koriste na isti način i sa istim ciljem, ne moraju isprobati savjet.
Neka prvo sačekaju osmijeh Aličkovića.
photo : Aličković Nihad sa ahbabaom vehabijom ispred zastave ArBiH IČ Vozuća, arhiv
