Manifestacija ‘Odbrana BiH – Igman 2023′ : Denis Bećirević ponovo na Kovačima u borbi protiv ‘dušmana’ i još jedno ‘tradicionalno’ retuširanje herojstva, odbrane države i istorije
U BiH su sve bitke bile ‘viteške’, ‘historijske’, ‘presudne za opstanak Bosne i Bošnjaka’, slavi se čitavo ljeto i samo ljeti, zimi nije bilo ni rata ni herojstva. U Sarajevu i po svim kantonima i opštinama. Nijedne izgubljene, nikakvog poraza, ArBiH nešto kao nadnaravna ‘sila nebeska‘ koja je uspjela ‘slomiti zube četvrtoj najmoćnijoj armiji Evrope‘ i odbraniti državu. U prošlom bh ratu, po toj matrici nismo izgubili ni Srebrenicu, kako god okreneš mi smo pobijedili. I sebe i druge.
Zbilja, šta mi to stalno podbacujemo Srbima i njihovim ratnim mitovima i bajkama, od Kosova pa nadalje a kopiramo ih? Dokle ćemo se lagati i krivotvoriti istinu i prekrajati istoriju. Rendžeri, motorizovana, pješadijska, muslimanska, brdska, planinska, oklopna – sve slavne i viteške, ‘šehidi’, borci, veterani i generali, ratni a švercerski tunel, vojska koja je od 200 hiljada narasla na skoro pola miliona živućih heroja i gazija a države nigdje ni na mapi. Osim nekih dvadesetak do trideset procenata i zemlje i vlasti, i to još zaslugom idola, komandanta i vizionara Alije Izetbegovića bratski to dijelimo sa ‘dušmanima’. Bitke se najviše vode po Sarajevu, nema ulice i nema dana da se ne slavi i ne prisjeća slave i ratnog užitka, grad naprosto zatrpan spomen pločama, spomenicima, jarbolima i zastavama, hair česmama, brda i čuke jarbolima i spomen muzejima, grad prepun ratnih muzeja. Ovoj (ne)kulturi sjećanja koja sve izvrće, priklonio se i zeleni SDPovac Bećirović Denis, magičar koji je na prevaru upao u Predsjedništvo pa ‘od lakta’ odmahuje i ‘trojki’ i prevarenim biračima sedlajući prošle i jurišajući u nove pobjede.
‘Odbrana BiH – Igman 2023’, naziv je manifestacije koju je ove godine u društvu hodža i Reisovih izaslanika te dijel apolitičkog kora Grada predvodio novi Komšić Denis Bećirović na Kovačima. Umjesto na Igmanu valjda, lakše je i srcu milije uz Prvog U Bošnjaka i uz ‘bijele nišane’ (kao da su ikada postojali crni), a obzirom da je ‘tu negdje i Alijin rođendan, 08. augusta, dobrodošlo je proslaviti i četvrti pa ujedno zaliti i rođendan i ‘slavnu bitku’ nad bitkama.
Iako uopšte nije učestvovao u ratu i o Igmanu zna samo bajke, ovaj crveno-zeleni štetočinac i mahalaš koji je u bh ratu imao tek blizu 18 godina, nije se nimalo potrudio da sazna pravu istinu.
‘Na Igmanu se potvrdilo da ništa na ovozemaljskom svijetu nije jače od ljudi koji brane svoje porodice i svoju domovinu. Niko u dugoj prošlosti naše države nema takvo mjesto kao što ga ima Armija RBiH. Ona je autentična, jedinstvena i slavna oružana sila koja je spasila zemlju, ljude i hiljadu godina historije. To ne možemo i ne smijemo zaboraviti – poručio je Bećirović. Dušmani Bosne i Hercegovine moraju znati da nas neće ni uplašiti, ni zaustaviti, ne bojimo se sljedbenika velikodržavnih politika i borit ćemo se protiv njihovog projekta razaranja države Bosne i Hercegovine…’
Tako je grmio ratoborni rumeni član Predsjedništva nastavljajući ‘tradiciju’ Šefika Džaferovića i slatku priču o ‘šehidima’ borcima poginulim na Allahovom i borcima poginulim na državnom putu kao o dvjema totalno suprotstavljenim kategorijama žrtava za domovinu. Jednima se predaje ‘rahmet’ a drugima ‘sućut’, ali svejedno, Igman je za Bećirovića ‘viša matematika’ koja je inače najpriznatiji predmet u bošnjačkim školama politike.
Zašto je žalosno i tužno slušati od 2013. godine (do tada i sa razlogom, uopšte se nije ni proslavljala ni komemorisala bitka na Igmanu za života Alije Izetbegovića) ovo veličanje poraza i gubitništva.
Zato jer je to, da budemo iskreni, čista laž i prekrajanje istorije. Niti je ArBiH na Igmanu odbranila Sarajevo niti se tu šta ima slaviti na ovaj način, međutim nama nema spasa, ne znamo i nećemo drugačije.
Jednom prilikom je Bakir Izetbegović skoro nehotično pojasnio ovu ‘herojsku bitku‘ i odbranu grada (zbilja, nema ga na Kovačima na ovoj manifestaciji, da li je to zbog Bećirovića i ‘trojke’ ili se priprema za babin rođendan za par dana?), ima on taj fini običaj da nešto kaže kad puno priča. Kad je govorio o tom ‘čudu bosanskog’ a ne bošnjačkog (molim fino) ‘otpora’. Kratko je pojasnio to ‘čudo’ ovako.
‘Alija je diplomatskim natezanjem u Ženevi uspio da diplomatskim sredstvima zaustavi napad Mladićevih jedinica na Igmanu”, a onda je pridodao svoje i gazijstvo Fikreta Prevljaka u vezi ‘ratnog tunela spasa’. On, Bakir je bio ‘idejni tvorac’ a Prevljak ‘pomagao‘. Tek da zaokruži familijarno-rođačko herojstvo i zasluge za državu. Nešto slično će i Atifu Dudakoviću optuženom ratnom zločincu Alija Izetbegović spočitnuti na sastanku u Sarajevu kad se ‘Duče’ razmahao o zaslugama i ‘sili nebeskoj’ u V Korpusu, koja je ‘osvojila Krajinu, Hrvatsku i dio Slovenije’) – ‘Atife, da ja nisam dao nekoliko miliona Srbima za oružje, sve bi to bilo uzalud’.
Dakle, akcije Srba na Igmanu su zaustavile međunarodne snage i UN, bilo je i dogovora Alije i Momčila Krajišnika, ali kao što rekosmo za Bećirovića i raju Sarajeva to je ‘viša matematika’. Prava je istina da se bitka za Igman vodila ne 04. augusta već mjesec dana ranije, to je najosnovnije što se prešućuje i zataškava, kao i činjenice da tu zapravo nije ni bilo ‘herojskog ratovanja’ već herojskog švercovanja i dogovaranja, dezerterstva i umiranja. ArBiH je snažni napad vojske Republiek Srpske dočekala nespremno, konfuzno, sa unurašnjom izdajom nekakvih elitnih jedinica tipa ‘Silver fox’, sa ‘pragmatičnošću za trgovinom’ gradske barabe i kriminalca Juke Prazine, umjetnošću konobara Zejnila Delalića, prevrtača i savjetnika Izetbegovića a kasnije komandanta Fikreta Abdića Armina Pohare, Jasmina Jaganjca … Posebno se prikriva ‘nerazjašnjeno’ ubistvo logističara Fadila Đoze ili se sakrivaju činjenice o teškom ranjavanju Mirsada Ćatića Čuperka, usljed čega su dva pokušaja deblokade završila tragično neorganizovanošću i nespretnošću komandanata i velikim gubicima. Danas se priča i vazi o sasvim drugim stvarima. Da nije Izetbegović dobio podršku u Ženevi, veliko je pitanje šta bi danas Bećirović mogao poručiti ‘dušmanima’. Svoju borbenu gotovost je odavno isporučio. Nakon intervencije Izetbegovića kod međunarodnih predstavnika u Ženevi i dogovora sa Krajišnikom, Srbi su se povukli a ‘pobjednici’ i ‘sila nebeska’ se naprosto ušetali na ‘oslobođeni teritorij’, koji je već u pregovorima sa Krajišnikom bio ‘u talu’.
Naravno, ne vrijedi Denisu niti bilo kome drugom podastirati ove činjence kao ni to da je ratni tunel u Sarajevu prokopan radi šverca namirnicama, naftom i trgovinom izlaska i ulaska ljudi, zna to odlično general Prevljak ‘NJIHA’ iako ‘nije završio Sorbonu’ već usavršio SDA prestižne škole, ali igrom slučaja i ovaj tunel se dovodi u vezu sa Igmanom i odbranom. Od svega jedino džamija na Igmanu bi se mogla proslaviti, to se prvo uredilo i danas je to kulturno-istorijski spomenik u kojem gazduje sandžaklija i bivši AIDovac hodža Harun Hodžić. Tu se također gazijski slave bitke na Igmanu, Kovači su uvertira. Za okupljenu raju, to je bila ‘historijska bitka’ bez pitanja gdje je završio gradski kriminalac Prazina poslije Igmana, znamo da je završio u kanalu u dijaspori, ‘od ifarkta’. Žali bože izgubljenih života mladića poslanih neodmjereno u smrt na koje ponovo Bećirović računa dok ispod skupih reflektora na Kovačima umjesto na Igmanu podsjeća na ‘dušmane’ i buduće poželjne bitke.
Junački je isplakao i oplakao i ‘šehide’ i one ‘druge borce’ sa pogledom na šehidske nišane tvrdeći da ih nikad nećemo zaboraviti i hvaleći ArBiH kao miltietničku i savremenu borbenu jedinicu, ali je u startu dobio amneziju. Nije spomenuo Sašu Petrovića pripadnika jedinice ‘Laste’ koji je u ovoj konfuznoj i smušenoj herojskoj bici izgubio život na Igmanu. Za tu izgubljenu ‘lastu’ nije se našlo mjesta ni na Kovačima odakle bitke bije Bećirović niti se igdje spominje u sličnim manifestcijama kod džamije na Igmanu. Koja je najveći ratni uspjeh generala Prevljaka i njegove jedinice na Igmanu. Jednog drugogog junaka Igmana – Čedomira Čedu Domuza i njegovu jedinicu osuđenika koje je Alija iz zatvora pustio na Igman, Željko Komšić je prije neki dan pominjao prisjećajući se njegove smrti, ali stvari u medijima otišle su u sasvim drugom i željenom pravcu. Više se pričalo o njegovoj majci i kćerci, o njihovim hidžabima, pismima Aliji koji im je renovirao kuću, koje su osjetile islam davno i prešle na islam – nego o Čedi. Da bude još slađe i bajkovitije, nedavno u Sapni Reis Kavazović se obrušio na Bosance tvrdeći da postoje samo Bošnjaci, dok iz sjećanja drugova Domuza i njegove rodbine priča govori da su Domuzi Bosanci i Hercegovci, nikako Bošnjaci, tako se i Domuz osjećao. Reis ga prekrižio.
A i Denis, ‘čudo bošnjačke politike’.
photo : Denis Bećirović, Kovači august 2023, manifestacija ‘Igman 2023’, arhiv
