Rehabilitacija četnika Draže Mihajlovića i prijedlozi beogradskog načelnika Šapića nisu iznenađenje, fašizam na prostorima nekadašnje Yugoslavije je odavno iz korova izrastao u njegovane patriotske bašče
Stvarno, koga je uopšte mogla iznenaditi ili šokirati objava beogradskog načelnika Aleksandra Šapića, fino odnjegovanog četnika, kad je na svom (a gdje bi drugo) ‘face’ profilu pozvao naciju da se konačno ozvaniči grob četnika i suradnika nacista Draže Mihajlovića, generala srpske kraljevske vojske u II Svjetskom ratu. Radi ‘duga našim precima i zbog obaveze prema budućim pokoljenjima’, kako je ovaj nekadašnji šampion vaterpola i poznati sportista a sada opskurni političar Aleksandra Vučića pojasnio.
Naravno, zašto da ne, vrijeme je, ili što bi rekao ‘đeneral’ nekad u zemunici krijući se od partizana : ‘Kalabiću, ojužilo je’, vrijeme je za nove fašističke pobjede.
Na nekadašnjim prostorima Yugoslavije je odavno ‘ojužilo’, fašizam je raspadom te zemlje stvorio niz tzv. ‘samostalnih’ i ‘nezavisnih’ državica koje su zapravo samo nacionalistiške i fašizoidne zajednice moćnika iz fašističkih etničkih stranaka, koje opstaju i hinje države samo zahvaljujući ‘međunarodnoj zajednici’ koja je Yugoslaviju planski uništila da bi vladala ovim prostorima.
Poslije krvavog raspleta i ratova te zauzimanja ‘svojih’ teritorija, udar na antifašiste i borce protiv fašizma je ojačao, korov fašizma se prenio u dobro i brižno odnjegovane bašče odakle buja i raste.
Zakonsko ‘izjednačavanje’ partizana i ustaša prvi je otpočeo Franjo Tuđman u Hrvatskoj a onda je miksanje kostiju prtizana i četnika obavio Milošević u Srbiji da bi konačno i Alija Izetbegović u BiH izjednačio šehide sa partizanima. Sve zajedno, nastavili su njihovi naljednici u vlasti.
U ozvaničenju četničkog fašizma i njegovog legaliteta i legitimiteta najviše je otišla Srbija. Ona je još 2004. zakonima izjednačila Ravnogorski četnički pokret i NOB partizana, da bi kasnijim presudama nastavila sa rehabilitacijom 2015. Draže Mihajlovića a potom njegovih suradnika Nedića i napokon Kalabića.
Vjetar u leđa u miksanju istorije dala je i ‘međunarodna zajednica’, zapravo Amerika, koja je 2015. godine (Gorge W. Bush) kćerci Draže Mihajlovića uručila priznanje i plaketu koja je posthumno dodijeljena ovom fašisti četniku od strane američke vlade (predsjednik Harry Truman je odlikovao Muhajlovića još 19.03.1948. godine zbog navodnog spašavanja 500 američkih padobranaca pilota u poznatoj ratnoj operaciji savzenika ‘Halyard’ iz 1944), tako da je srbijanski Sud uz malo svjedoka i rođaka presudio : Draža je bio patriota i antifašista.
Draže i Ravnogorskog pokreta ima svuda, ostalo je još da mu se ozvaniči grob za kojeg se tačno ni ne zna, pa da buduće generacije mogu posjetama i cvijećem nastaviti tamo gdje je Draža zastao, nakon što su ga partizani osudili i strijeljali. A mladih generacija ima, ne treba brinuti.
Tako samo u BiH , tačnije u Republici Srpskoj ima ravno 16 ravnogorskih pokreta i udruženja koje ‘normalno’ po propisima BiH djeluju, ima ulica sa njegovim imenom od Banja Luke do Istočnog Sarajeva, u Srbiji da i ne govorimo, u Americi postoje brojni spomenici koje obilaze Srbi ljubitelji lika i djela Draže Mihajlovića, zašto bi onda, pored svega toga, iznenađenje bilo kad beogradski načelnik traži još jedno mjesto četništva za buduće generacije.
Također, svjedoci smo da su sva partizanska groblja, spomenici ili ploče širom nekadašnje Yugoslavije, posebno u BiH zapuštene i urušene destinacije koje napaljena fašistička mladež uništava sistematski a političari zapišavaju planski, nestala su imena čak i onih učesnika AVNOJA ili ZAVNOBIHa koji su stvarali i ove današnje državice.
Stoga je potez Šapića pravo i iskreno javno osvježenje fašizma. Za razliku od drugih koji se pozivaju na antifašizam i EU ideale optužujući Evropu za jačanje desničara i fašizma dok kod kuće fašizam provode i održavaju svakim svojim potezom, Šapić je u favorizovanju četništva i fašizma učinio korak ispred.
photo : beogradski načelnik Aleksandar Šapić potomak Draže Mihajlovća, arhiv
