Utica NY : Jedan od ‘važnijih’ projekata Bošnjaka grada Utica NY i privatnog džemata ‘West Bosnian Islamic Center of Utica NY’ montiranje munare – privodi se kraju, islamizacija grada sve agresivnija i vidljivija …
Iako smo nekoliko puta već pisali o džematovanju i džamijanju u gradu Utica NY koji se polako ali sigurno pretvara u grad halala i šerijata, vrijedi ponoviti gradivo.
U prečniku od dva km ovdje odavno egzistiraju četiri ‘bh’ džamije a nigdje muslimana. Ali su zato šesnaest kafana prčvarnica uglavnom napunjene muslimanima. Halal magaza koje se zovu trgovinama ima na desetine.
To su ‘Bosnian Islamic Association of Utica NY’- bivša metodistička crkva konvertovana u džamiju na adresi 306 Court Street, odmah uz prozore Opštine Grada, i ona se prozvala gradskom, što znači da su ostale sve seoske ili seljačke. Ova džamija i njeno vodstvo su ostaci nekadašnje ‘Bosanske Zajednice’ iz nekadašnjeg Refudži Centra, Centra za izbjeglice, koji se preformulisao u džamijsku političku ‘udrugu’ BACA (‘Bosnian American Community Association of Utica NY’) na čelu sa Hankom Bićo Grabovicom, iz koje su iznikle još dvije džamije. Kao kad se političari u stranci posvađaju pa osnuju sebi novu stranku, tako su se iz ovog legla islama nakon svađa i tuča izrodile i slijedeće dvije. Prva u vlasništvu familije Mehmedovića, Oca i Sina i svetog duha na adresi 407 Kossuth Avenue pod imenom ‘American BH Islamic Center of Utica NY’, a ubrzo se i nekadašnja lola i bekrija iz Krajine a sada turbo-hadžija Bajro Smajić izdvojio iz ‘boarda’ crkve-džamije pa oformio i napravio sebi svoju novu novcijatu na mjestu gdje mu izgorila kuća na adresi 763 Bleecker Street, Utica NY u požaru, i nazvao je kolokvijalno ‘autonomaškom’ a zvanično ovako : ‘West Bosnian Islamic Center Of Utica, NY’. Prva u kojoj su Bošnjaci otpočeli sa svojom vjerom i ‘našom tradicijom’ je u ulici 1631 Kemble Street Utica pretvorena je u mesdžid pod imenom ‘Muslim Community Association of Mohawk Valley NY’ koju su ‘preuzeli’ arapski doktori uz nešto malo zemljaka ‘starosjedilaca’ i stomatolozi, tu je svoje hodžinske dane i dužnosti obavljao ef. Mujkić Ferhad koji je odavno u penziji i teško bolestan.
Kako je džamija bez munare k’o riba bez bicikla, svi bi da postave na vrh nešto što imalo liči na munaru, nešto malo žešće nego što je šiljak zvani ‘alem’ sa ukrasom metalno-zelenog polumjeseca, slijedom čega su džematlije crkve koja je dovom postala džamija i koja je načisto okupirala i Opštinu i njen ulaz i parking male dimnjake crkve ‘staco’ fasadom još dok su tamo glavni bili Mehmedovići prije otcjepljenja, pretvorilo u male munarice. Mehmedovići u svojoj džamiji još ne ulaze u ovaj ‘projekat’, zadovoljili su se zelenom fasadom i parkingom oca šofera te sušaonom za pastrmu u dvorištu džamije ali zato hadžija Bajro uz pomoć sina u Demokratskoj stranci je izdejstvovao i dobio dozvolu da postavi manju montažnu munaru na svoju bogomolju.
Nešto uz pomoć gofundme, ‘nađi i pomozi mene Bajru’, nešto uz sadaka akcije Bajro je kupio montažnu munaru, izbetonirao postolje i polako priprema postavljanje i lansiranje svoje rakete. Kao što reče ‘naš brat’ Erdogan ‘munare su naše rakete’, tako i Bajro ima sve i pripreme za lansiranje u nebo su spremne. Za sada raketa munara u tri dijela leži pored lansirnog postolja i čeka šarafanje. A mi poziv da gledamo put u Svemir, sa kojim će mo namiriti utrošeno, jer zna se, svaki eksperiment sa raketama košta.
Prije ovoga, hadžija Bajro je skroz napustio nekadašnje ‘autonomašenje’ u džematu, fino se ‘uvezao’ u halku Reisa u Sarajevu, nabavio ‘pravog’ sa certifikatom hodžu, ahbaba jednog lokalca pjevača i šofera džematlije, pa sad ono njegovo poznato ‘odvajamo kruške od jabuka’ i ‘Drinu od Une’ – više ne vrijedi. Dobili smo halal pekmez od krušaka i jabuka.
Džamija nikad ne manjka, shodno ‘našim potrebama’ kako to Reis fino objasni kad nikne nova, niču i džamije u našem gradu brzo-prebrzo. Ovaj grad se puni muslimanima (i inače, grad se održava emigrantima), zato smo valjda ratovali na Bliskom Nam Istoku, stoga ovi brojevi ‘nisu konačni’. Ovdje u ovoj dolini izbjeglica ne žive samo Bošnjaci iako tako izgleda (mada su se najbolje ‘snašli’ sa vlašću u gradu Utica NY, po mešetarenju tu smo i ‘mi’ i Amerikanci pravo isti), i nisu samo ‘naše potrebe’ u pitanju. Ima dosta Arapa, Indijaca i Burmanaca muslimana, pa će tako ‘potrebe’ rasti. Dok se crkve prodaju ili napuštaju, ‘nama proradi karta’. Eto, koliko od jučer, još jedna crkva je mashanllah pretvorena u džamiju, tu u ‘krugu’ u Ulici Albany Street, u istoj ulici gdje Hanka Bićo priprema repliku ‘Sebilj’ u džamijskim akcijama. Malo zelene boje na fasadi, polumjesec na vrhu i nešto petljanja oko bivšeg zvonika a ispred natpis ‘Mesjid’ pa onda milozvučno ime, i eto, Burmanci (valjda) načisto prepisaše ‘naše običaje i tradicije’. I zadovoljiše ‘svoje potrebe’.
Definitivno grad Utica NY se islamizirao. Ne samo zbog džamija i halala, narod izgleda sasvim drugačije. Što bi rekao ‘dragi Joe Biden’ : inshanllah. Mada meni ova najnovija džamija ista crkva. Jest’ Tite mi.
P.S. Paralelno u utrci ‘svakom njegova džamija’, ima nečeg i korisnog. Svaka džamija hoće i kupuje sebi ‘svoje groblje’, tako da sada fala dragim džematima, imamo da biramo gdje će mo umirati. Ponuda je impresivna kao u svakom turizmu, na nama je samo da umremo. I da pratimo ‘fejsbučenje’ sa smrtovnicama ako hoćemo saznati ko nam se ‘odselio’.
photo : munara kao raketa spremna za lanser u dvorištu džamije Bajre Smajića u ulici 763 Bleecker Street Utica NY, desno : najnovja džamija-mesdžid u ulici Albany Street, Utica NY, Cross Atlantic
