Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici upućena Skupštini Republike Srpske kao revizija Bakira Izetbegovića na presudu Međunarodnog Suda protiv Srbije, sa dodatkom više …
Poslanici u Skupštini Republike Srpske Ramiz Salkić i Amir Hurtić uputili su u proceduru Skupštine entiteta na usvajanje prijedlog Rezolucije o osudi genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine. Dokument sa nekoliko tačaka potencira prve tri (“NSRS osuđuje zločin genocida nad Bošnjacima, počinjen u ‘zaštićenoj zoni’ UN-a u Srebrenici, u julu 1995. godine”, ‘NSRS izražava zahvalnost EP i drugim parlamentima što su usvojili sličnu rezoluciju’, ‘presude suda u Hagu imaju podršku organa RS-a i NSRS prihvata donesene presude’), u ostalim tačkama traži se donošenje zaključka o “preziru i gnušanju nad svim počinjenim ratnim zločinima i kršenjima međunarodnog humanitarnog prava na prostorima Republike Srpske i cijele Bosne i Hercegovine”, ‘privođenje pravdi preostalih osumnjičenih za genocid i druge ratne zločine kao preduslov za izgradnju trajnog mira te usvajanje rezolucije kao nečega ‘što će doprinijeti miru i razvoju društva’.
Sami podnosioci znaju da ovaj dokument ako i bude uvršten na dnevni red neće dobiti nikakvu podršku u Skupštini, ni od pozicije ni opozicije ali su domišljato uciljali prijedlog uz 11. juli i Srebrenicu i nastali konflikt u vlasti nove koalicije u bh vlasti da još više podgriju i zasiju svađe i rasprave ne bi li se ta koalicija raspala a SDA se na sve načine vratila na političku scenu, da raspire već postojeće konflikte, što im je zapravo i bio pravi cilj. Inače, takav sulud dokument kako ga nazivaju čak i mnogi bošnjački mediji ne bi u ovo vrijeme i na ovakav način normalni insani zamislili ni u svojim glavama a kamo li pustili u proceduru, međutim Bošnjaci hoće konflikt i blokade vlasti po svaku cijenu. I hoće ‘kontru’ Dodiku i Srbima. Jednostavno, obožavaju ‘ćeranje’ Matije Bećkovića i dobiće ga, unaprijed se to može vidjeti.
Njih ne zanima ishod glasanja uz ovaj dokument jer ga unaprijed znaju, njih zanima reakcija i naprđivanje, pritisak na Milorada Dodika i njegovu smjenu, i naravno, zanima ih da se o njima priča, da se u svijet nakon odbijanja pošalje slika i prilika u ovom entitetu o nemogućem životu Bošnjaka i ugnjetavanju njihovih prava. Ono najvažnije zbog čega je ova ideja i bezobrazna jeste u tome što se dokument šalje u proceduru uz 11. juli kada će sva domaća pa i veliki dio svjetske javnosti biti uperen u Srebrenicu i komemoraciju žrtava genocida. Uopšte ne razmišljajući koliko bi to moglo naštetiti čak i Srebrenici.
Ima dosta sličnosti potezanja ove rezolucije sa prevarom koju je u režiji svojih najbližih suradnika izveo Bakir Izetbegović uz reviziju na presudu protiv Srbije kod Međunarodnog Suda februara 2017. godine. Podsjećamo, iako je znao i imao u ladici pismo toga Suda da BiH nema validnog punomoćnika jer nekadašnji Sakib Softić agent BiH nema validno punomoćje, Izetbegović je prevario bh javnost tvrdnjom kako su se ‘stekli novi uslovi’ i kako ima ‘ekipu stranih i domaćih advokata’ koji su sve pripremili i par dana pred istek desetogodišnjeg roka za reviziju izveo jednu od najvećih prevara i uvreda za žrtve genocida i bh javnost. Kao što znamo, revizija koju je dogovarao sa ‘majkom’ Munirom Subašić i Fadilom Memišević koje su u sarajevskoj Vijećnici zakazale skup podrške reviziji a Bakir pare za trošak po reviziji slao njima i sa njima sklapao ugovore o plaćanju revizije, pala je na ulazu u Sud.
I ovdje, kao i kod revizije, podnosioci prijedloga rezolucije unaprijed znaju da osim prepirki, novih napetosti i dodatnog negiranja genocida te medijske populističke prašine i nacionalističkog prebrojavanja i napucavanja neće biti ničeg drugoga, ali opet podnose prijedlog kao da je sve najnormalnije. Usljed čega će njihovom zaslugom, komemoracija u Srebrenici pasti u drugi plan a BiH će dobiti novu staru temu za ‘patriotske bitke i bitke za žrtve’.
Podnosioci također znaju da je Srbija kao jedna od potpisnica Daytona davno ranije odbila usvojiti sličan dokument, da takvu rezoluciju nije usvojio ni bh Parlament, nije čak ni ‘majka’ Turska, pa opet idu svjesno u nove podjele samo sa jednim ciljem. Da dokažu da nema mjesta zajedničkom žvotu, da isprovociraju dodatna negiranja genocida u Srebenici ili kakve dodatne kazne za Republiku Srpsku i posebno za Dodika te da nema trajnog mira u BiH dok postoji Republika Srpska ‘genocidna tvorevina’.
Dakle, ‘ćeraćemo se još’, nama je u krvi ‘ćeranje’. Zbog čega je od nekadašnjih 16 poslanika Bošnjaka u Skupštini Republike Srpske ostalo nekih pet-šest mudraca tipa Ramiza Salkića, a broj povratnika se ne vidi ni pod mikroskopom.
Ima li iko da podnese, napiše ili donese rezoluciju, deklaraciju (može i apelacija) o ljudskoj pameti?
photo : Ramiz Salkić i Amir Hurtić, poslanici u Republici Srpskoj, arhiv
