Kako su ‘akademik’ Muamera Zukorlića direktor ‘instituta za istraživanje genocida’ u Canadi IGC Emir Ramić te ‘majka nad majkama’ Munira Subašić posvađali majke Srebrenice, koliko uopšte ima tih udruženja u Srebrenici?
## Genocidom u Srebrenici koji je utvrđen presudama Haaškog Suda u BiH i u dijaspori se bavi bukvalno ko stigne. Silni ‘instituti’, fondacije i ostale udruge širom Bosne i dijaspore te pojednici ‘istražuju’, pišu knjige koje rasprodaju, obraćaju se javnosti, predsjednicima zemalja, načelnicima i univerzitetima, direktor MC ‘Potočari’ Emir Suljagić ga je čak i ‘brendirao’, već odavno se po njegovoj zamisli govori i piše o ‘bosanskom genocidu’, iako je to kao što smo rekli pravna a ne geografska ili državna kategorija. Dok je ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa srebrenički cvijet ovih decenija oprihodovao ‘mali milion’ puta i zgrnuo lovu na bh ratnoj tragediji, znamo da je i osuđenik u aferi ‘respiratori’ Hodžić Fikret uz SDA magnata ‘Hifa Oil’ (bio) razvio i poseban ‘brand’ sa brojevima iz Potočara na majicama i jaknama.
Pisati o genocidu je nažalost isplativo, kao što je postalo i normalna pojava da se na njemu profitira ne samo u politici već i u književnosti i novinarstvu, u islamskim krugovim. Od genocida kao ‘tabu teme’ kroz formiranje ‘kulture sjećanja i nezaborava’ što je nakaradnim pristupom toj temi isto postalo nekultura i bezobrazna zloupotreba, došli smo u situaciju da se genocid i tumačenje negiranja genocida čak i prisvaja kao i država i vjera u BiH što je privatizirana Tačno se zna ko smije a ko ne smije te kako može upotrijebiti ili spomenuti i Srebrenicu i genocid, kritički nikako.
## Već godinama upozoravamo na ove zloupotrebe posebno od strane Munire Subašić predsjednice udruženja ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’ koja uz pomoć vlasti, politike i Rijaseta decenijama uživa epitet ‘majke nad majkama’ i koja je (iako i sama imala žrtve genocida u familiji), ovu udrugu dovela svojim rasipništvom i bogatstvom u Sarajevu i njenim primitivnim političarenjem i nesuvislim djelovanjem u BiH i van zemlje te mnogim zloupotrebama žrtava, od udruženja za žrtve genocida do njene privatne prćije, koju zdušno finansira i potpomaže vlast u BiH a posebno SDA partija koja uz njenu pomoć i preko leđa kostiju žrtava ostvaruje svoje političke ciljeve.
Međutim, nije Munirina udruga jedino udruženje iako je medijski najeksponiranije i u vlasti ‘najpriznatije’, u Srebrenici postoji još majki žrtava genocida i udruženja koje djeluju po istim osnovama ali se za njih čuje jedino kad dođe do kakvog skandala, i krajnje je vrijeme da se ovakvo ‘udruživanje’ iskontroliše propisima. Da se vidi ko su organi tih udruženja, kako se finansiraju i na kraju svih krajeva koga zapravo predstavljaju. Iako ovih godina i decenija znamo samo za Muniru Subašić (kao da niko drugi u toj udruzi ne postoji), u Srebrenic su registrovane i udruge ‘Majke i žene Srebrenice i Podrinja’, zatim ‘Žene Srebrenice’, ‘Srebreničke Majke’, a možda broj i nije knačan, toliko smo utvrdili u registru za sada.
Da nije izbio svojevrstan scandal ovih dana u vezi pisma udruge ‘Srebreničke Majke’ Univerzitetu u Beču, ne bi ni znali koliko duboko sežu ove zloupotrebe koje se obijaju o glavu žrtava, Boga mi pojeftinjuju i sama udruženja.
## Naime, nakon što je Fazila Efendić predsjednica udruge ‘Srebreničke Majke’ putem bošnjačkih udruga u Švicarskoj koje se također bave i ‘istražuju’ i genocid (“Survivants du génocide de 1995” i “Solidarité avec la Bosnie”) uputila pismo Univerzitetu u Beču tražeći ‘izvinjenje zbog negiranja genocida’ od strane profesora-predavača na tom Univerzitetu, Munira Subašić se u ime i ispred ‘svoje’ udruge javila dopisom 0d 11. maja ove godine Univerzitetu i medijima u kojem se ograđuje od pisma majke Fazile Efendić.
“Ovim saopštenjem šaljemo demant za puštanje današnjeg saopštenja u ime naših udruženja, a vezano za javno pismo upućeno Univerzitetu u Beču. Svakako da podržavamo sve koji se bore protiv onih koji na bilo koji način negiraju genocide u Srebrenici, ali u ovom slučaju nemamo nikakvih informacija o stavu Univerziteta u Beču, kao ni o stavu sadašnjeg ili bivšeg rektora. Iz tog razloga ne možemo potpisati i podržati saopštenje koje je neko izdao u naše ime”,- bila je rezolutna i odlučna ‘majka nad majkama’.
Dakle, Munira se ograđuje od negiranje genocida pravdajući to činjenicom da o tom pismu ništa ne zna i ‘ne podržava saopštenje koje je neko izdao u njeno ime’. Čime Munira ovakvim gestom u svom ‘stilu’ hoće reći samo sam ja ‘ovlaštena’ i samo sam ja ‘majka’ koja govori u ime žrtava i sve su to ‘moja udruženja’, sve ostale majke su ‘neko’ ili ‘nešto’. Što opet upućuje na zaključak o klasičnoj privatizaciji i udruženja i žrtava genocida, jer niko osim Munire ne smije i ne može se ‘boriti’ za žrtve, makar ovakvim načinom djelovanja Munira dergirala i sebe i same žrtve. Podsjećamo, majka Fazila Efendić se vratila u Srebrenicu 2002, u genocidu su joj ubili sina i muža i još 22 člana šire porodice, Munira kao što znamo ‘na posao’ odlazi u Srebrenicu iz Sarajeva gdje decenijama razvija i širi svoj biznis.
## Daljnjim istraživanjem ovog piskaranja udruženja saznajemo da je ovaj razdor i svađu među majkama zapravo prouzrokovao džematlija iz Canade Emir Ramić, ‘akademik’ iz Novog Pazara koji sa svojim famoznim institutom za izučavanje genocida iz džamije u gradu Hamilton već decenijama ‘izučava’ genocid koji je davno izučen i potvrđen presudama u Haagu. Ramić je pismo Fazile Eefendić iskoristio i putem slične udruge u Švicarskoj uputio Univerzitetu u Beč, bez ‘znanja’ Munire Subašić. U svom obraćanju je čak pojedine profesore na ovom Univerzitetu nazivao nacistima. Ramić u pismu navodi još i ovo.
Mi (IGC) smo pisali rektoru Englu i upoznali ga sa činjenicom da je Univerzitet u Beču aktivno uključen u genocid u Bosni. Jedan od profesora Univerziteta u Beču Walter Manoschek koautor je akademske studije u kojoj se negira genocid u Srebrenici.G. Menachem Rosensaft iz Svjetskog Jevrejskog kongresa (WJC) osvrnuo se na ovu studiju i upozorio da „Propaganda bosanskih Srba koja umanjuje razmjere zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) 1990-ih, uključujući genocid nad Bošnjacima u Srebrenici podsjeća na nacistički antisemitizam”.
Djelovanje Ramića koji jezdi po džematima Amerike i Canade u društvu ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i ‘reaguje’ na sve u okruženju ‘u ime Bošnjaka’ samo šteti državi i žrtvama, ‘zahtijeva’, ‘naređuje’, ‘istražuje’ i piše mrziteljska i svađalačka radikalna i islamistička pisma poznato je bh javnosti. Često je u tamošnjim medijima jer kao što rekosmo, pisanje o genocidu i ‘bitka za državu’ je profitabilna i isplativa rabota.
Kako će i šta poduzeti Univerzitet u Beču još se ne zna, navodno tragom ovog pisanja jedan profesor je razriješen katedre (Ramić ga je nazvao nacistom i njegovo djelovanje doveo u vezu sa Holocaustom), ali stvar još nije završena. Vrh Univerziteta razmatra ponovo tu svoju odluku obzirom da se Munira uključila i demantovala pismo majke Fazile Efendić.
Bruka i sramota. Munirina posla. Zbog čega svakako ovu materiju sa udruženjima treba uvesti u pravne norme čim prije.
Ako ništa a ono bar da se utvrdi čiji je genocid. Bosanski-državni, Munirin ili Ramićev?
photo : lijevo, Fazila Efendić predsjednica udruženja ‘Srebreničke Majke’ i izučavač genocida iz Canade Emir Ramić, desno : ‘majka svih majki’ Munira Subašić, arhiv
