Islamska Zajednica BiH zahtijeva, traži, naređuje čak i visokom bh predstavniku, metla radi …
Još jedan dokaz da ugovor Islamske Zajednice BiH sa državom neće još zadugo biti potpisan jer su se hodže odavno pozicionirale ne u državu već iznad nje, stiže iz Mostara. Sa održanog ‘okruglog stola’ na temu ‘Izazovi u procesu upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom’ nakon proučavanja ‘iz više naučnih i iskustvenih perspektiva’, poslane su jasne poruke i zaključci od kojih izdvajamo dva najvažnija.
“1. Od OHR-a i organa vlasti zahtijevamo da pitanje državne imovine ne treba se rješavati bez donošenja zakona o restituciji, odnosno da se ova dva pitanja trebaju rješavati zajedno”.
“2. Od svih organa vlasti tražimo da prilikom donošenja odluka i propisa u vezi gradnje objekata poštuju potrebe Islamske zajednice, s ciljem zadovoljavanja misijske djelatnosti, s posebnim zahtjevom za rješavanjem i dobivanjem dozvola za izgradnju zgrade Islamskog kulturnog centra na lokalitetu bivšeg Lakišića harema u Mostaru”.
Dakle, ‘potrebe’ su tu, i ima da se poštuju. A odlično se znaju potrebe. Džamije, ‘islamski kulturni centri’, mesdžidi, mejtefi….
Ova i ovakva isključivost je pored sadržaja ugovora Islamske Zajednice BiH sa državom BiH jedan od razloga što takav ugovor ‘čami’ i čeka potpise 15 godina. O sadržaju, iako o njemu ahmedije šute, zna se skoro sve. Takav prijedlog ugovora ne bi potpisala i neće potpisati nijedna normalna ni nenormalna država.
Pisali smo o tome više puta, podsjećamo.
Ugovor uopšte nije ‘sličan ili isti’ kao potpisani ugovori sa katoličkom i pravoslavnom zajednicom ranije, nemojmo se lagati. On predviđa ‘specijalne’ odredbe za muslimane kao što su obavezno puštanje radnika sa posla u vrijeme džume namaza petkom, jedno plaćeno odsustvo za odlazak na hadž, pravo na šerijatsko oblačenje u državnim ustanovama, mjesta za molitve za radnike vjernike, specijalni režim ishrane … Posebno su intrigantne i neprihvatljive odredbe ugovora koje traže da se u slučaju istrage ili krivičnog progona protiv ‘pripadnika IZ’ prije bilo kakve aktivnosti organa gonjenja mora dobiti saglasnost Islamske zajednice.
Na potpisivanju takvog nakaradnog ugovora, što je interesantno, više su ovih godina insistirali političari Bonjaci nego sam Reis lično i IZ. To forsiraju i sada Denis Bećirović i Željko Komšić (koji čak ide dalje pa kaže da ugovor treba potpisati ‘zbog specifičnosti islamskog vjerovanja u šta se ne može i ne smije ulaziti’), ali i zato ima pojašnjenja. Političari se, iako znaju da se takav akt neće nikada potpisati, na ovaj način dodovoravaju Reisu a time i biračima čime održavaju svoju ‘popularnost’ i dobivaju funkcije, dok sa druge strane IZ povremenim podsjećanjem na ugovor dokazuju da im on samo služi za tociljanje raje i vjernika i ‘zbijanje saffova’ vjernika te stvaranja netrpelivosti i mržnje.
Jer, IZ i bez obzira na ugovor, ostvaruje sve ono što je zacrtala u prijedlogu ugovora, ono drugo crpi iz Zakona o vjerskim zajednicama BiH. Svjedoci smo da ova vjerska profitabilna firma učestvuje u svim porama države i društva, okupirala je faktiči državu na prostorima ‘gdje su Bošnjaci većina’, na ‘ratom zauzetim teritorijama’ (za ostalo ih baš briga), dobivaju love koliko hoće i koliko im treba, stanove hodžama plaćaju čak i iz državnog budžeta, grade i izgrađuju ono što su ucrtali i što im je ‘potreba’, restituciju provode po gradovima BiH gdje im se prešutno daju placevi, trgovi i zgrade (vidjeli smo na primjeru Vijećnice i načelnice Sarajeva Benjamine da su počeli i sa naknadom ‘mukatom’ po šerijatu umjesto restitucije, preuzeli su školstvo, vrtiće, banke, medije, tužilaštvo i organi gonjenja rijetko ili nikad rješavaju kriminal i korupciju ahmedija iako je razgranat kao i u politici, šta će im na kraju krajeva ugovor.
Dok god se ne potpiše imaće razloga da kmeče a moliti Boga da se ne potpiše.
Uostalom, vidjeli smo da se i većina tih ‘prava’ daje i dozvolja i bez ugovora. Uposlenici Oružanih snaga, Policije i ostalih državnih organa idu na plaćeni hadž, svako ko želi išeta se petkom sa posla ako se tome prigovori dobijemo ‘aferu’. Kao ovu nedavno iskonstruisanu u Ministarstvu sigurnosti (kada je kontrola ministra Nešića o odsutnosti velikog broja uposlenika petkom proglašena ‘udarom’ i ‘racijom na Bošnjake’ a što čine Srbi, nego), SDA poslanici već javno traže da se petkom ne održavaju ni sjednice Parlamenta ni Komisija optužujući ‘trojku’ da to čini namjerno, uz islamske praznike sav građanski život zamre (tada čak ‘ne radi’ i visoki bh predstavnik Schmidt i ne donosi nikakve odluke), Ustavni sud na bazi apelacija uvodi šerijat svojim odlukama u državne institucije, zadnjom odlukom po prjedlogu Bakira Izetbegovića brade su puštene da rastu vojnicima i starješinama ostaje još da Ustavni Sud skrati pantalone i da umjesto vojničkih čizmica uvede vojničke sandale vjernicima ‘zajedničkih oružanih snaga’, dok se još čeka odluka o pokrivanju žena u unformi…
Vazi se o islamofobiji u BiH i Evropi, o aparthejdu i Palestini dok muslimanska metla radi punom parom.
photo ilustracija : islam u EU, arhiv
