Ne znam da li se iko zapitao koliko državi BiH pomažu ‘nezvanični lobisti’ i analitičari, ko ih plaća i koliko su kredibilna njihova lobiranja obzirom na njihove promašaje, istoriju i dosadašnje funkcije
Silni analitičari su načisto preplavili bh državnu i medijsku scenu, svaki dan ‘iskaču’ odnekud neki novi sveznajući stručnjaci za koje nismo nikad čuli. Jedni analiziraju vojnu tematiku, drugi društvo i politiku, a svi sve znaju iako zapravo samo obrću i izvrću komentare i ugodno profitiraju. Jedni otkrivaju nekakve teorije zavjere protiv države kod domaćih i stranih političara koje prihvatamo a nikad se ne priupitamo poslije mnogo vremena kako su takve teorije mahom ‘popadale’ i kako su u domenu naučne fantastike, drugi osim lobiranja medijsku javnost truju već godinama botovskim jurišima i nacionalističkom mržnjom u službi vladajuće elite, mediji ih cititraju i prenose sa razlogom i povodom dajući im značaj jer su i sami mediji dio tog lobističkog plana.
Međutim, koliko djelovanjem ovakvih tipova ‘profitira’ država i koliko se njihovim djelovanjem ruši ugled i sama država, to je bitnije od onog koliko para iz kase države progutaju rigidna i radikalna blebetala i koliko se izdvoji za lobiranja bivših i isluženih političara sa Balkana ili onih drugih stranaca, no nikad to nećemo saznati. Međutim, podatak kojeg je vlada BiH objavila da je 1 milion KMa izdvojen za vlastitu ‘transparentnost’ i medijsku promociju govori sam po sebi. Zbog čega su nam mediji podijeljeni kao i vlastodršci i kao i oni su debelo odgovorni za ovakvo stanje.
Neki od ovih ‘nezvaničnih’ a itekako zvaničnih lobista djeluju u okviru ‘nevladinih udruženja’ ili sličnih grupacija kod kuće ili u dijaspori, ‘instituta’, ‘fondacija’ ili ‘patriotskih’ društava, drugi su samostalni strijelci, ali svi zajedno načisto su zaprljali bh politički i medijski prostor. Da ne spominjem već poznate radikalce sveznalice tipa Reufa Bajrovića, Suljagića, Emira Ramića, Zijada Bećirevića ili internacionalnog bota SDA ergele hodže Mulahuseina Yasmina iz Luxemburga, ovdje i sada o nekim drugim tipovima koji se iz dana u dan slikaju po tv ekranima i portalima i kojima je jedina znana referenca kredibilnosti ‘dobrog prijateljstva sa državom Bosnom’, da ‘priznaju genocid u Srebrenici’ i da su nekada ‘prijateljevali sa Alijom’.
Tako recimo Stipe Mesić, bivši predsjednik Hrvatske danima puni stranice bh medija i tv emisije, nudeći uvijek ista rješenja za BiH, optužujući Miloševića i Tuđmana za rat i podjelu BiH, vlasnik je ‘ključeva’ i ‘počasni građanin’ svih većih gradova BiH počev od Sarajeva (tu je dobio i najveću nagradu 6. april, samo da je ne dobije Orhan Pamuk ‘neprijatelj’ Erdogana, veseli načelnik Abdulah Skaka ga je prekrstio u Kljujića) pa listom i širom, a jedina zasluga njegovog ‘kredibiliteta’ je ta što je ‘bio veliki prijatelj Alije Izetbegovića’ i što ‘voli Bosnu’. Dok je bio revnosni član HDZa i na visokim funkcijama, prateći svog šefa Tuđmana je istom žestinom dijelio Bosnu i razbijao Yugoslaviju sa kojom danas brani suverenost i nezavisnost BiH. Pa i dok je bio predsjednik Hrvatske, njegova ‘stajališta’ su bila sasvim drugačija, da i ne spominjemo njegova pjevanja ustaških pjesmica po dijaspori, danas ga gledam i čitamo prečesto.
Fino i ugodno ga slušati ali bez osvrtanja na ono ‘od prije’ ina ono ko ga sluša i priznaje. No, da se njegovo lobiranje ne svodi samo za trošak hotela i dnevnicu, govore i ova dva primjera. Primjer prvi je septembar 2021. godine, kada su se radi pokušaja peglanja odnosa sastali Bakir Izetbegović i hrvatski predsjednik Milanović, susret i dogovor je uredio upravo Mesić. Rezutat ‘popravke’ tih odnosa viđamo svaki dan, nažalost ‘vrela voda’ sa bh šporeta. Drugi primjer koji potvrđuje da je Mesić zvanični lobista SDA stranke datiran je sa izborima načelnika grada Bihaća novembra 2020. Mesić je javno video-porukom pozvao birače da glasaju za Emdžada Galijaševića.
‘Važno je da na mjesto gradonačelnika dolaze ljudi koji su poznati, koji znaju svoje kapacitete i zato vjerujem da će Emdžad Galijašević znati iskoristiti svoje znanje, znanje svojih suradnika, ali isto tako dobiti podršku u svojoj zemlji i šire, posebno u Europi’ – prognozirao je Mesić i hvalio SDA kandidata koji je u svom uredu uhapšen sa 10.000 KMa mita. I koji naravno, nije pobijedio, umro je ubrzo poslije 2021. ali Mesić je ‘počasni građanin Bihaća’.
Po istom receptu za BiH lobira bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor. Dok je bila u vladi Bosna joj je bila ‘deseta rupa od svirale’, sada je naša medijska miljenica. Ova vremešna bakica je posebno aktivna na društenim mrežama gdje se svađa i tuče za Bosnu,ima vremena na pretek, posebno igra na kartu ‘genocida’, jednom smo je vidjeli kako je u akciji ‘marama na glavi’ kao manekenka podmotala šal i osvojila ‘majku’ Muniru i BiH generalno. I neka je, ali šta BiH ima od toga i koliko to košta, posebno kako joj vjerovati kad znamo njeno mišljenje, u jednoj tv debati je tako žestoko branila ugrožene Hrvate u BiH, otelo joj se, ali sutradan njen ‘twitt’ je sve bacio u zaborav.
Jedan od čestih lobista je i Čedomir Jovanović, predsjednik propale političke partije u Srbiji, još je i savjetnik Željka Komšića. Svako malo vremena ovaj tip naročito kod Hadžifejzovića u tv ‘Face’ kaže koju finu za Bošnjake i za Srebrenicu, iznese nešto smeća o Dodiku ili Miloševiću i eto ga tu, sa nama. Iako počesto pod drogama i glavni lik u Srbiji po tučama i žalosno tragičnim pričama o sebi i svojoj prošlosti, niko u BiH ne postavlja pitanje šta BiH dobiva njegovim lobističkim majstorijama a šta gubi, budući da se u sopstvenoj zemlji nažalost kao i Kosor ili Mesić ne pita ni za šta, i sa njim se ništa u diplomaciji ne može postići osim dubljih svađa i konflikata. Ili, šta znam, koliko nam može pomoći a kolio para dajemo za nastupe po bh medijima također potrošenog političara iz Vojvodine Nenada Čanka, sve do unatrag nekoliko godina i pojave Vučića vječitog aktera u vlasti Srbije. Pobogu, nije valjda da nam je dovoljno kad kaže ‘treba ubiti Šešelja’? Valjda jeste.
Ima u ovom lobističkom bh klupku raznih ‘baronesa’, ‘humanitarki’, ‘profesorica’ i svakojakih ‘istoričara’ ali ono šta još treba naglasiti pored već ‘poznatih profesora iz Amerike sa prestižnih Koledža’ jesu lobističke usluge bivših visokih predstavnika ili drugih diplomata. Dok su u BiH po čitavu deceniju ne mrdnu guzicom ni sa onom stvari već sve nešto posmatraju ‘zabrinuto’ a kad im istekne mandat onda eto ti knjiga i memoara, eto ‘rješenja’ za bh probleme i ljubavi prema Bosni, ubilo se od ljubavi. Zbog čega često tv urednici zovu u goste Petrich-a (Wolfgang), Shilling-a (Christian Schwarz Schilling), evo Reis nagovještava da bi uskoro mogli u medijima i na tv gledati i Valentin-a Inzcko-a. Dok sadašnjeg visokog predstavnika iako bar nešto radi, ne možemo smisliti. Još je tu zvanično.
photo : nezvanični a zvanični lobisti BiH, s lijeva gornji red-Čedomir Jovanović i Jadranka Kosor, dolje-Stipe Mesić i Nenad Čanak, arhiv Cross
