Crna Gora će 2. aprila dobiti predsjednika u drugom izbornom ciklusu : bošnjački državnici iz BiH se direktno umiješali u izbore u stranoj državi ali o svemu je odlučila ‘majka nad majkama’ Munira Subašić’, Milo Đukanović će pobijediti, Jakov Milatović nema šanse pored njene podrške
Znam, nijednoj državi nije svejedno ko će biti predsjednik u susjednoj, tako i država BiH ima pravo da se raduje i priželjkuje svoga ‘favorita’. Međutim, isto tako, svako javno oglašavanje državnika i političara i pozivanje građana susjedne države da glasaju za određenog kanidata i da ne prihvataju ‘onog drugog’ stvar je klasične diplomatske nepristojnosti, da i ne govorimo da to nije u skladu sa propisima o dobrosusjedskim običajima i praksi.
Ipak, to favoriziranje, pisanje i pozivanje i medijsko orkestriranje, opet, kod nas je nešto najnormalnije, iako predstavlja direktno miješanje u izbore susjeda, što najviše kritikujemo i mrzimo kad se kod nas održavaju izbori.
Zakonski gedano, nije zabranjeno ni podržati ni preferirati bilo kojeg kandidata, ali iz BiH se to redovno čini kada su izbori u susjednom okruženju. Ako se vrše izbori u Srbiju, onda se naše ‘pravo miješanja’ veže za Bošnjake ‘ma gdje bili’ a jesu pretežno u pokrajini Sandžak koju smatramo svojom teritorijom, isto se čini i radi Bošnjaka u Hrvatskoj ili u Sjevernoj Makedoniji ili Kosovu, u ‘vaskolikom bošnjačkom svetu’. Kako je u BiH sva država u raljama islamske Zajednice koja de iure i de facto obavlja mnoge državničke poslove, bez umiješanja Reisa iz Sarajeva teško da se mogu održati izbori u susjedstvu.
Tako ove godine, sve želje i čestitke idu ka Mili Đukanoviću i njegovoj partiji DPS koji 2.aprila ove godine ulazi u drugi krug utrke, protukandidat mu je Jakov Milatović (‘Pokret Evropa Sad’), pisma podrške su uputili mnogi bh državnici među kojima posebno bošnjački član bh Predsjedništva ‘iz reda Hrvata’ Željko Komšić (DF) i Denis Bećirević bošnjački član ‘iz reda trojke’ (SDP). Reis Kavazović se nije direktno obratio ali mediji IZ i oni bošnjački bliski i na jaslama Rijaseta ‘navijaju’ za Đukanovića.
Tako Komšić u pismenoj podršci naglašava da je ‘Đukanović učinio sve da se odnosi države BiH i Crne Gore popravljaju te da dvije države nemaju zahvaljujući njemu otvorenih pitanja’, dok je Bećirović kako se pohvalio ‘kao čvjek koji ima stavove jasno, glasno i nedvosmisleno’ kao i uvijek podržao ‘čojstvo i junaštvo’ Đukanovića a narod Crne Gore pozvao da ‘ne dozvole da Crnu Goru pokore protogonisti velikodržavlja’, ma šta god to značilo. Vjerovatno je imao na umu tezu o Srbiji, njenom uticaju na događanja u Crnoj Gori skupa sa Rusijom, ali poslužio se malo više hrvatskom kovanicom ‘Velike Srbije’ koju nosi u glavi.
Besmisleno je govoriti kako su ove ‘jasne, glasne i nedvosmislene’ izjave i pozivi Bećirovića koji umjesto da zastupa stavove koalicije koja ga je i dovela u bh Predsjedništvo zapravo kontraproduktivne i nepotrebne, kao i pisma podrške ostalih, šta više i blesave, on je sebe već samim izborom zamislio kao ‘Mesiju’ i tako narcisodino i nastupa. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog činjenice da se, recimo, može dogoditi da Đukanović izgubi izbore i da ‘Mesiji’ i drugima valja i da moraju sutra ili prekosutra sjediti i razgovarati sa onima koje su koliko danas svojim ‘velikodržavljem’ otfikarili. Njemu i Komšiću je pak bilo važnije da ovakvim pismima pecnu Dodika, zbog čega su pisam i sročili i poslali.
No, od svih pisama podrške i potpore Đukanoviću, koji je da se razumijemo izvinuo se BiH i priznao genocid, ali koji je skupa sa Miloševićem i umrlim Bulatovićem ‘jasno’, ‘precizno’ i ‘glasno’ učestvovao u ratu u BiH i Hrvatskoj u tom ‘velikodržavlju’ zbog čega danas imamo u BiH ono što imamo i čiji bojovnici su ubijali i palili po BiH i Hrvatskoj kao i oni iz Miloševićevih ešalona, dakle učestvovao u genocidu nad Bošnjacima, pismo ‘majke nad majkama’ Munire Subašić kojim podržava Đukanovića je najproblematičnije. Ili nam se to samo priviđa?
Munira tako, kao državnik, a što ona i jeste već više od dvije decenije iako je ‘samo’ predsjednica ‘nevladinog udruženja Majke Srebrenice’, poziva građane da glasaju za Đuknovića ‘kako bi nastavili tamo gdje smo stali, jer samo put kojim Milo Đukanović vodi držau može nastaviti dobre odnose koje smo izgradili’. Uzgred, dodaje za svoj stav i odnos zvaničnika vlasti Crne Gore prema genocidu koji nije negatorski’. Munira kao i Bećirović se udubila u glavnu ulogu pa ‘nastavlja’ gdje je stala, a pri tom misli za sebe kao na državu BiH.
Znamo, to je javno i priznao Bakir Izetbegović da ovim udruženjem upravlja SDA bratija (‘napisali smo na hiljade pisama i preveli na engleski a onda ih Munira samo potpiše, pošalje i to odjekne’), vjerovatno je neko u Centrali sročio i ovo, ali kuku and braćo, zar ništa u Regionu, EU i u USA ne može bez Munire?
I dokle će mo se sramotiti i gledati da nam ova žena zloupotrebljava žrtve genocida i da nakaradno predstavlja državu? Ne samo uz izbore u Crnoj Gori već svuda. To naprosto nije u domenu njenog udruženja niti Munira ima zakonski ili kakav drugi kapacitet za ovakve i slične poslove. Ona piše pisma američkom predsjedniku, ona pije kafu sa predsjednikom Haaškog Suda, ona vodi pregovore oko revizije po bh tužbama, sastaje se sa tužiocima ili ambasadorima, svako sedam dana je na kafi kod generalnog sekertara UNa, ima je čak i na ‘ekonomskim forumima’ po inostranstvu …
Tako će međutim biti sve dok administracija SDA štanca’ pisma, reakcije i plaća putešestvije ove udruge čija predsjednica, uz svo uvažavanje da je u ratu izgubila muža i sina i dok računa da je malo onih koji nisu osjetljivi na genocid i žrtve, bude mogla iz Sarajeva a u ime Potočara jezditi na kostima žrtava i predstavljati državu. Sa ovlastima neformalnog Visokog predstavnika.
To što počesto radi smiješno i nakaradno i što se ovako komadaju ionako podijeljeni Bošnjaci (predsjednik stranke Muamera Zukorlića ‘PiP’ njegov sin Usame je dao podršku Jakovu Milatoviću), manja je šteta od ‘koristi’ koju ostvaruje oprihodovanjem i Potočara i žrtava. Kao onomad kad je prvo bivšu hrvatsku predsjednicu proglasila ‘kraljicom Balkana’ pa joj kasnije zbog njenih izjava ‘oduzela titulu’, ili kad je javno priznala da je osim Potočara ništa ne interesuje. Za Ahmiće i tamošnji zločin, fino je pojasnila. ‘Ne znam ja to za Ahmiće, a što oni (ovi u Ahmićima, op. Cross) sebi ne osnuju udrugu pa ne rade kao i mi..’
Za ovoliku Munirinu podršku Đukanoviću ‘kriv’ je i sam, a što je ciljano i smislio. Ne zbog dolaska u Potočare i nošenje tabuta (to su radili i neki drugi, kao Čedo Jovanović ili Erdogan, recimo) ili zato što je Milo ugostio prošle godine u svojim dvorima Muniru Subašić) već zbog javne prozivke svojih protukandidata (‘pitajte ih je li bio genocid u Srebrenici’), što je odmah u BiH alarm da je ‘na našoj strani’ i da ga trebamo, već i zbog iftara prvog dana Ramazana, što Bošnjaci moraju nagraditi ovakvom podrškom.
Međutim, genocid je priznao i Dritan Abazović u bh medijima kao pojam ‘izdaje’, i ‘podržavaoc Vučića i Srbije’, prošle godine ga je majka Munira ugostila i grlila u svom ‘hotelu’ za goste (prostor izgrađen parama IZ BiH za smještaj starih i nemoćnih majki Srebrenice, skupa sa Biserom Turković), ali nezadovoljna njegovim govorom na komemoraciji kada je izjavio ‘da genocid nije počinjen nad Bošnjacima već nad ljudima’, Munira mu je dala ‘šut kartu’ kao i Kolindi Kitarević, od čega se nije oporavio do danas. Kao da su Bošnjaci neljudi.
Isto čeka i Đukanovića, nedaj Bože da pogriješi. Za sada, on je već predsjednik, nama Milo i drago.
P.S. Iz Reisata ove godine je izostala direktna i javna podrška ali one druge preko SDA i ‘majke nad majkama’ ne fali, Reis je trenutno zauzet sa iftarenjem u Katru, gdje je otputovao po pozivu. Čak se ušutio i njegov savjetnik ‘Hižaslav’ Cerić, koji zbog Sutorine koja je po njemu data Crnoj Gori a ‘dio je države BiH’, još ne može da oprosti Đukanoviću ovu ‘otimačinu’ uz pomoć vlasti države BiH.
photo : ‘al se nekad dobro jelo baš’ – 11. juli 2022, ručak kod ‘majke’ Munire u Potočarima i zagrljaji sa Dritanom Abazovićem premijerom, u društvu Bisere Turković bivše ministrice za SDA vanjske i unutrašnje poslove, arhiv
