islam i islamski običaji, kompletna SDA mafija i IZ BiH u vlasti kao ‘svete krave’, možeš samo uživati u tome, ne smiješ ih kritikovati, nisi siguran nikad kako ih tretirati u kulturi i tradiciji, ne možeš ih pošteno ni spomenuti – odmah proradi ‘moralno čista talibanska policija’ građanske države Bosne.
‘čistoća je pola zdravlja’, čistoća vjere i vlasti još zdravija
Nisu samo islam kao ‘najčistija vjera’ na Zemaljskoj Kugli iz ideologije odavno prerasli u svetišta u sferu nedodirljivih, vjerski pozdrav, način odijevanja i ishrane kao i cjelokupna vlast SDA sa vječnim partnerom Islamskom Zajednicom BiH odavno su na Nebesima, sve nam je to sveto. Sve su religije Svijeta podložne osim prakticiranja potrebnoj kritici ako urade nešto što ne valja i nisu posebne, samo ‘naša’ se mora i može spomenuti onako kako vjera zapovijeda. Ona je drugačija od svih drugih, zbog čega nam zavide mnoge po Ustavu islamske Monarhije, Republike ili Kraljevine.
Inače, ako se ne držiš ovog pravila u zemlji koja se po Ustavu i propisima deklariše građanskom i sekularnom, postaješ ‘ćafir’ (nevjernik), osoba koju svaka budala, uličar ili novoskovani vjernik i gospodin obnašatelj državne vlasti može popljuvati, označiti ti metu na čelo, a počesto Tite mi, može te pošteno i izdegenjati, provozati u gepeku ili ti kao opomenu poslati metak u pismu. Tu ne pomažu ni Konvencije o ljudskim pravima i religiji, ni umjetnička sloboda izražavanja ili multietičnost bh naroda i nacija, ma čak ni izvinjenje na kojem se obavezno insistira neće te ništa spasiti stigme i stečenog žiga izdajnika i jeretika.
Tu ‘moralnu čistoću vjere’ o kojoj se svi brinu a skoro svi mediji listom pisanje o njoj kritički označavaju ‘šokantnim’ ili ‘provokativnim’ svakodnevno vidimo u ‘Evropskom Jeruzalemu’ kako Sarajevu tepaju od njenih načelnika pa naniže ili naviše, udvarajući se sebi i biračima vjernicima, međutim ova mantra je odavno iz domena ‘slučajnog incidenta’ prerasla u društevno opasnu pojavu
perem glavu, vrat i uši, nemusliman nek’ se puši
Da preskočimo poznatu melodramu oko držanja alkohola u lokalima ili svinjetine u trgovačkim frižiderima, što će te sve zbog halal projekta države u BiH teško naći u glavnom bh gradu pa i u mnogim drugima van ‘Šehera’, ovo ‘utjerivanje u suru’ (izvođenje na pravi put) kojeg Bošnjaci u suradnji sa vjerom provode nad pripadnicima drugih nacija i iz drugih političkih partija osim ‘njihovih’, da izbjegnemo zahtjeve advokata u postupcima da se riječ ‘Allah’ ili ‘islam’ ne smiju pominjati u sudskim postupcima u ‘negativnom kontekstu’ niti uz riječ ‘terorizam’ (što je advokat terorista povratnika sa ratišta Iraqa i Syrije implicitno naglašavao a sudija uvažio pa brisao, iako su takve ‘gazije’ mjesecima preko videa prijetile u ime Allaha i islama trovanjem nemuslimana, klanjem i bombama), ovakve i slične vijesti nas susreću svaki dan i u gradovima i u produkcijama filmova i serija (vjerujem da se sjećate reakcije IZ BiH na neke ‘nedopustive’ scene ‘skrnavljenja vjere islama’ u epizodama nenadmašne serije LZN i replikama majstora glume Mustafe Nadarevića, na koju temu su se u testovima u mejtefu fatale ocjene iz vjeronauke), one nam se dešavaju često i prečesto.
Svuda. U medijma, u kulturi, na ulicama još češće.
Alija je moćan kao batman, i drugi primjeri
Ne znam da li ste zaboravili mladog sarajevskog umjetnika crtača Filipa Andronika ilustratora, ja nisam. Podsjetiću, ovaj crtač stripova je danima i mjesecima trpio mobing medija i vlasti, izvinjavao se do besvijesti i jedva smo ga ‘zaboravili’. A samo je decembra 2018. nacrtao Batmana pored auta i ucrtao psovku ‘Alije sa Kovača’. Što je naravno ‘nedopustvo’ jer zna se koja ‘sveta krava’ počiva na Kovačima, i ‘zna se’ da osim Izetbegovića Starijeg tu nema drugog sveca. Poslije njega, sveto ime je Bakir.
Ako ste zaboravili njega, evo još nekih primjera zaštitnika naših ‘svetaca’ i ‘svetišta’.
Notorni kriminalac, reketaš, razbojnik, ‘odavno poznat organima gonjenja’, mahalska drobasta kreatura Mirza Hatić ‘kojem u venam teče krv SDA i koji poštuje samo Allaha’ dok po internetu psuje i bali (valjda u duhu vjere) na sva pasja zvona ne možeš ga slušati, i kojeg mediji nazivaju ‘naš žestoki momak’, 25.09. 2022. godine radi ‘vjerske čistoće’ Sarajeva uređivao je javno, uživo i telefonom, a mi slušali ‘katedrale, crkve, džamije’ kao osnovni dokaz multietičnosti i suživota. Dok on juriša na nemuslimane, snimajući ispred lokala sarajevskog biznismena (muž pjevačice Sovrlić), jer ‘toči alkohol u svom restoranu ‘koji je blizu džamije’, sve praštamo tom banditu i krimosu.
‘Ovdje se alkohol prodaje, a vrata od džamije su zatvorena. Znači, ko se ovo pita da se ovaj klošar odavde skloni što prodaje alkohol ovdje, a pored je džamija. Znači vidite ovo, vidite sramote znači džamija munara, a ispod znači prodaje se alkohol. Ćafiri piju pive…’- tako je borac islamske komunalne i ekološke čistoće zapuhano arlaukao i slinio u telefon, da se što bolje čuje.
To sa telefonom, priredio nam je javno još jedan od ‘talibanskih komandira’ – notorni SDAov poslanik, jastreb kokošar i internet-džihadlija Haris Zahiragić (ovi čistunci vjere su odavno sa klisača i toljaga prešli na celularne i ‘live’ obraćanja), kada je uz prijetnje policijom koja je na kraju i došla, spriječio performans umjetnika iz Ljibljane na trgu Susan Sontag jula prošle godine, uz paradu ponosa LGBT populacije koja se održavala u tom gradu. ‘Ovako go, on vrijeđa naše majke, sestre, šehide’ derao se imebecilni Haris ljut na umjetnike jer nije mogao spriječiti paradu ponosa ‘koja prlja naš grad’, i glumci i predstava su nestali. Uz izvinjenje, jer svako se mora izvinuti, to je minimum zahtjeva, pa će se onda razmisliti hoće li se izvinjenje prihvatiti. Obično se završi na tome ‘znamo mi njih’, dakle te druge, nemuslimane, nevjernike, ćafire.
O ‘čistoći’ Sarajeva razmišljali su i gradske vlasti kad već nisu zaustavile te ‘bolesne jadnike pedere i pederuše’ u šetnji ponosa u ljeto prošle godine. Tako je ministar Adnan Delić iz stranke NiP ničim izazvan i na zvaničnom profilu ministarstva u povodu parade napisao ‘da sam se ja pitao ne bi bila održana’. A onda začinio : ‘Božje pravo je ispred svih drugih prava i koja ovdje neću objašnjavati’.
Naravno, kako ono reče ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić lopina i savjetnik Reisa Kavazovića – ‘šta se mi ba imamo kome izvinjavati i koga pitati’. Kad smo na svojoj zemlji i u svojoj vjeri. I kad smo tu većina. A brstimo ‘građansku’ državu, da se čuje kako smo parlamentarni i moderni. Svetost i prednost ‘islamske ekologije’ još je bolje ispisao ministar KS Enver Hadžiahmetović. On je izdao nalog da se poslije parade ponosa operu ulice, kuda su ‘pederi šetali’, posebno ulice uz džamije, jer ‘Sarajevo mora biti čist grad’.
O čistoći dakle brinu i ‘svete krave’ u vlasti koje sebi nedaju ni riječi kritike, a reklamiraju suživot i demokratiju.
‘čistoćom’ na braću Hrvate
Za veselu i nasmijanu SDP načelnicu, neozbiljni surogat Bogića Bogićevića (ona se smijulji sumnjivo čak i kad priča o genocidu i žrtvama) Benjaminu Karić smo mislili da zna samo praviti baklave i crtati spomenike po svom šnitu, ‘da zaštiti naše žrtve’, međutim i ona zna biti ‘komunalka’. Sjećate li se kad je nakon snimanja spota splitske zgodne i mlade pjevačice Lidije Bačić u mini-haljini ispred katedrale ‘Srca Isusovog’ juna prošle godine ‘štitila Hrvate’ oštrom reakcijom, skoro kao i Haris Zahiragić. ‘Haljina joj je neprikladna’. Vi ste možda zaboravili, takav je red, ja nisam. Ona neće dozvoliti da nam iko kvari imidž grada i komšija Hrvata!! Za naše Sarajevo i za Hrvate, a Benjamina se čak nije potrudila da Hrvatima pravilno čestita Božić, čestitala im je ‘kalendar’.
Zašto sve ovo nabrajam i zašto podsjećam na vjersku bh ‘ekologiju vjere’?
Čisto iz zadovoljstva, i da se zna.
zeleni se zeleni, ekološka revolucija u Zenici
Prije sedmicu dana u Zenici, inače poznatoj po ‘čistoći’ vehabija i mudžahedina iz prošlog bh rata, ponovila se ista ‘kulturološka’ zajebancija, mediji grme. ‘Sramotno’, ‘šokantno’, ‘vrijeđa vjeru, žrtve’, to je ‘ismijavanje Revizije protiv Srbije’, Bošnjaci su prikazani pogrdno’, ‘ismijava se naš nikab, feredža i zar’, naš pozdrav ‘selam’ …
Javio se ‘oštrom reakcijom’ i nekakav ‘Klub intelektualaca’ iz Zenice pod imenom ‘Veliki sudija Gradeša’ (sudija iz vremena Kulina Bana iz 12. vijeka koji je imao svoju crkvu i mauzolej gdje su sahranjeni i on i njegova žena, tragovi o njemu nađeni 1964. na spomeniku ‘Ploče’ koje su pod zaštitom države, pisane su ćirilicom i pohranjene u muzeju u Zenici), pa ‘opleo’ po autoru pozorišnog komada koji je doživio premijeru u Pozorištu u Zenici.
Riječ je o predstavi autora Zlatka Pakovića ‘Grobnica za Borisa Davidoviča kako je danas zidamo’, plakat za ovu predstavu koji se najviše dopada moralistima islama prikazuje ženu pod zarom, feredžom.
Nema šta sve ne valja u ovom komadu, ništa ne valja. Poster je prva ‘sveta krava’ jer se ‘skrnavi i izruguje vjera islam’, kao da skoro čitava Bosna nije pod feredžom i zarom. A onda dođe ‘ismijavanje sa žrtvama’, to uvijek pali, pa ismijavanje afere ‘respiratori’ (u komadu se pominju imena političara ove afere a zna se da su pošteni i ‘svete krave’ također, tu se sprda sa ‘korupcijom’, toga kod nas nema, ismijava se ‘našem pozdravu selam’, šegači sa sudijama i tužiocima, ‘to mu nisu dali prikazati u Beogradu pa došao ovdje’, dakle na našu teritoriju, i tako do u nedogled.
Autor je koristeći poznati roman Danila Kiša umjetnički obradio aktualne probleme društva i nacije, sarkastično ih aktualizirao pokušavajući da pronađe staljinističke pristupe u današnjem društvu i ukazujući na mrtvilo i korumpiranost društva.
Ma, kakvi. Čuvari ćudoređa u predstavi vide samo ono što žele vidjeti. ‘Ugroženost bošnjačke nacije i ismijavanje vjere’. Čudi me da nisu organizirani protesti sa zahtjevom da se predstava skine i da se prikazuje kod ‘njegovih’, ‘kod njihovih’. Još nije kasno.
‘svete krave’ SDA produkcije
‘Onaj ko pomene Srebrenicu u negativnom, taj je za mene četnik’, rekao je Emir Suljagić direktor najpoznatijeg groblja, bot i političar u Potočarima, braneći lopova Fikreta Hodžića ‘malinara’ koji je ‘dijete Srebrenice’, njemu je išla kritika ne Srebrenici i žrtvama, ali tu su žrtve uvijek dobar adut. Ako spomeneš hodže pedofile, eto ti belaja, udaraš na Bošnjake i vjeru. Ako kažeš da je Reis megaloman, piše ti se isto, a svi vidimo da njegova firma sve gradi osim prave vjere islama. Udaram na kriminal, ali jok,, muslimani u vjeri ne čine ništa ružno, posebno ne kriminal, dokaz je čitava ‘štala svetih krava’ iz SDA produkcije
Šta još ima još da nije čisto u BiH, da počistimo i da u rahatluku, ‘miruhu’ i zelenilu uživamo?
Ima toga koliko hoćeš, mi smo građanska i multireligijska sekularna država, zar ne?
Istina je, međutim, da islam kao vjera u BiH odavno ne stanuje u našim srcima gdje bi trebala biti, ona je vani. U parkovima, u vlasti, u knjigama, u parlamentarnim klupama. U medijima i u politici, najprljavijem zanimanju na Svijetu.
Zapravo, pravili se mi budnima ili slijepima, ona – naša religija – postaje agresivna svetost, nedodirljiva i daleka naša fiktivna čežnja i želja, stanuje daleko od nas. Džaba nam na stotine džamija i džaba nam sva ta silna bolesna propaganda i mašinerija, osuda komunizma i ateizma od istih onih koji su to nekad bili, istina svaki dan isplivava na površinu.
Svuda osim u BiH o vjeri možeš pisati i pričati kritički a da te ne oglase nevjernikom, svi moramo biti vjernici. Svuda se snimaju kritički intonirani filmovi, igraju se predstave u kojima se satirično prikazuje Vatikan, Isus, pravoslavnna crkva ili židovke vjerske čarolije, samo je islam u tami. Ne znamo kako izgleda naš Poslanik a znamo kako mu izgleda džemper ili dlake sa brade što se čuva i pokazuje, njega smiješ spomenuti jedino uz molitvu, čak i kad se snimaju filmovi o njemu, sat i pol gledaš samo sjenku, tu se ni njegov konj dobro ne vidi. Ne smiješ dirnuti u ‘tradiciju islama’, a tradiciju ti izmišljaju ili prepisuju sa Bliskog Istoka. Ne možeš pisati o ‘marami’ (po novom to je maHrama), o hidžabu, dugim bradama ili feredži šuti, može samo o apelacijama Bakira Izetbegovića, sa burkinijem se ne možeš šegačiti (iako je baš smiješno to moderno kupanje kad si obučen), ne smiješ prozvati hodže za lopovluk i kriminal ili širenje mržnje jer oni su Božje sluge’, nije preporučljivo komentarisati glupe ‘fetve’ silnih hafiza (o odlasku na more samo u februaru, i to u Ulcinj i kad nema kupača, ili dozvoljenosti lizanja ženskih stopala uz tumačenje hadisa …) jer to je ismijavanje ‘naše vjere’, ne možeš nacrtati karikaturu a da ti ne zaprijete bombom ili te neko sačeka na ulici sa mačetom, i tako redom.
Šta će mo onda?
Snimati filmove o herojima ‘gazijama’ tipa Abdić Hamdije ‘Tigra’ ili Nasera Orića (iako znamo ko su oni zapravo), žvjeti ratno doba kako ga doživljavamo već tri decenije, vaziti o ‘šehidima koji će se vratiti’ koji su ‘pogunuli na Božjem putu’ umjesto da pričamo o borcima ArBiH koji su dali život za zajedničku državu Bosnu i nažalost-neće se vratiti, i samo doviti. Pisati pisma i apelacije i učiti dove, nema bošnjačkog političara koji se nije uslikao sa dovom a pola ih ne zna ‘Fatihu’, samo otvaraju usta. Slaviti ‘našeg idola’ Ajvaz Dedu nepoznatog lika od prije pet ili šest stoljeća, stalno dežurati na Kovačima kod Alije uz državne praznike, svraćati usput i kod Cace i Ćele, pratiti ‘fetve’, boriti se protiv Djeda Mraza, vjenčavati se u džamiji – matičar nam dođe onako reda radi, plaćati harač-članarinu Reisu i slijediti ‘našu tradiciju’.
Možemo u pauzi, evo da se i ja malo sa zebnjom našalim, nije zgodno, ponovo odgledati tursku seriju ‘Alija’, čekajući ‘drugu sezonu’. Bar se on, iako ‘naš svetac’ koji govori turski, tamo dobro vidi.
photo : plakat predstave Zlatka Pakovića u Zenici koji je izazvao reakcije u BiH, arhiv
