Oživljavanje nikad ukinutog Zakona o feredži i zaru iz 1950. godine : Bosnu preplavili ‘hafizi’, putuju po džematima, zarađuju lovu i unose svježinu u život ‘građanske’ Bosne, feredža i zar su sve vidljiviji
Narodna Skupština Republike BiH je 28.09.1950. godine donijela Zakon o zabrani feredže (burka, pokriva čitavo tijelo žene muslimanke od glave do pete) i zara (nikab, pokrivena glava i vrat, ima prorez za oči), uz dosta otpora i protivljenja vjerskog islamskog klera trideset dana po objavi zakona u ‘službenom listu’. Na demonstracijama otporu tom činu komunističkih vlasti u Travniku parole sa natpisima ‘kad se svi Srbi i Hrvati osunete, muslimanke će se otkriti‘ kao i na drugim sličnima, bilo je otpora ali ubrzo je zakon ušao u upotrebu i sve do bh rata, bez obzira na prizivanje sunećenja pokrivanje žena muslimanki nije problematizirano. Žene, posebno starije su nosile marame ili šamije kojim se pokrivala kosa, ostalo je nestalo.
Programima SDA i Alije Izetbegovića, već pred rat u BiH a posebeno u toku rata i kasnije šerijatizacijom vojske i državnih organa, Islamska Zajednica BiH je vratila na društvenu i političku scenu i zar i feredžu, sve kroz promociju ‘islamskih vrijednosti’ i ‘tradicije’ sa kojom je na velika vrata stiglo i oživljavanje ovog nikad zvanično ukinutog propisa.
Naime, nezavisnošću država BiH je neke zakone ukinula i donijela nove, ovaj Zakon o zabrani zara i feredže je preuzimanjem ostao na snazi jer nije ukinut kao i mnogi drugi, ali se i pored toga njegove odredbe ne poštuju.
Uz preferiranje niza šerijatskih propisa kao obavezu žena muslimanki ‘hidžab’ (stilizovano pokrivanje kose i dijela glave) Islamska Zajednica BiH je donijela čitavu industriju islama uz ‘halal industriju’ i širom otvorila vrata još uvijek zabranjenom zaru i feredži, tako da BiH sve više po izgledu i imidžu liči na nekadašnju BiH prije 1950. i još više – na današnje države kao što su Iran, Afganistan ili Pakistan.
Do unazad dvadesetak godina vijest u medijima tipa ‘Hidžab u poslaničkim klupama’ ili ‘Prva pokrivena načelnica u istoriji’ bila je zaista prvorazredna poslastica, danas je to u BiH čista ‘normala’. S tom razlikom što se hidžab sve više pretvara u zar ili feredžu, kako na tv plakatima uz izbore, u izgledu voditeljica po islamskim tv kućama tako i po izgledu vjernika u džamijama.
Sve bi to bilo potaman, moglo bi se to i podvesti i pod Konvencije o ljudskim i vjeskim pravima da BiH po svom Ustavu i Zakonima o vjerskim zajednicama nije multietnička, sekularna i građanska država po čemu je vjera odvojena od države, ovako, u stvarnosti, ništa od toga nije tačno. Jer u BiH se niti poštuju propisi ili Ustav, niti se može govoriti od odvojenosti religije i države. Naprotiv.
Ono još posebnije, Islamska Zajednica uz SDA je čitavu državu okupirala pa obavezno uz vjerske simbole, dodaje i državne dok s razlogom, sve veću pažnju poklanja djeci i uvlači ih u vrtloge vjere.
Slika koju ovdje donosimo dolazi nam iz Sarajeva i iz Centra za Kur’an (eto, imamo i to pored specijalne ‘Škole Kur’ana) i sve to nam potvrđuje. ‘Titulu hafiza’ je pred Komisijom jučer dobilo dijete, curica od deset godina.
Zapravo to je samo dio slike, ostatak smo isjekli da ne diramo u privatnost uslikanih, tako što smo prikazali samo jednu od članica Komisije Islamske Zajednice BiH za polaganje ‘hifza’ uz državnu zastavu.
Ova Komisija u IZ BiH radi punom parom i čitava BiH i dijaspora su načisto preplavljeni hafizima (onima koji Kur’an nauče napamet i recitovanjem pred Komisijom dobiju takvo zvanje), a nakon što polože taj ispit, hafizi krenu u klasični biznis. Po džematima BiH i dijaspore posebno, večerima učenja Kur’ana i ‘druženjem”, po čemu smo već prepoznatljivi. Odprilike ovako : uz dobru dnevnicu, avionsku kartu i smještaj hafizima najčešće porodično, sin i kćerka, muž i žena, uz to ide i plaćeni izvođač ilahija, uči se i pjeva, vazi o državi, gledaju se filmovi o genocidu, najčešće oni Avde Huseinovića uz ratne uniforme, ljiljane i tekbire – to obavezno, džematlije donose hranu i piće. I svima dobro. Veoma čest gost na tim druženjima sa hafizima u Canadi i USA je ‘akademik’ Muamera Zukorlića Emir Ramić iz fantomskog ‘Instituta za izučavanje genocida’ u džamiji u gradu Hamilton Canada, koji će skupa sa Reisom za Ameriku Ćemanom pristvovati ‘druženju’ u White Heaven, Pennsylvania od 18. do 20 februara ove godine. Ulaznica je 70 dolara po osobi, plus plati piće i večeru i ‘druži se’.
Crkva konvertovan u džamiju u gradu Utica NY (Bosnian Islamic Association of Utica NY, INC) po paradi ovih porodičnih halki hafiza prednjači u tom porodičnom biznisu. Tako sin Abdusamed Šljivar pjevucka ilahije a babo Šaban ef Šljivar dijeli savjete, ili hanuma i hafiza Alili Lamija uči ‘našu mladost’ islamu skupa sa mužem hafizom Azizom Alili. Hodža ove crkva-džamije je inače oženjen hafizom, pa mu to dođe zgodno. Kad može džemat plaćati njegovu ženu i hafizu, što ne bi i goste ‘uvažene hafize’.
Islamska Zajednica BiH uz partnerstvo sa političarima je odavno državu BiH poistovijetila sa sobom i otela je od svih drugih ‘nevjernika’. Državna zastava se u dijaspori obavezno vijori na džamijama i patriotizam i ljubav prema svojoj državi niko ne može osporiti.
Međutim, neka mi bude oprošteno, ovakva slika vjerske Komisije nikako se ne uklapa u građanski i sekularni imidž BiH. I bez provjeravanja obrezivanja svih ostalih osim muslimana, to se ovdje vidi.
Džaba vam takva država, nisu čak ni muslimani svi osunećeni.
Najzad, ako su i ostali bez dijela ‘one stvari’, nisu bez pameti, pa da ne vide o čemu se radi.
photo : polaganje ispita pred Komisijom Rijaseta i pod zastavom BiH, 30.01.2023, arhiv
