Nijedna vjerska zajednica u BiH osim Islamske Zajednice nije organizovana kao državna, potpisivanjem njenog prijedloga ugovora sa državom BiH proces njene državnosti bi bio dovršen, takav ponuđeni ugovor ne bi trebala potpisati nijedna država jer bi u protivnom samu sebe derogirala
1. Još 2006. godine BiH je potpisala ugovor sa Vatikanom (Svetom stolicom) u ime Katoličke crkve u BiH, već slijedeće 2007. sličan ugovor je potpisan i sa Pravoslavnom Crkvom. Islamska Zajednica BiH je te iste godine dostavila bh Predsjedništvu svoj prijedog ugovora sa svojom državom ali ugovor sve do danas nije potpisan i predmet je čestih rasprava, svađa i zakamufliranih nadmudrivanja, od Predsjedništva do Parlamenta, posebno u nagodbama oko podjele vlasti između tri nacionalističke partije u BiH i njihovih ‘lidera’.
IZ BiH prigovara da se ovim izbjegavanjem potpisivanja ugovora namjerno muslimani BiH stavljaju u neravnopravan položaj, poziva se na Konvencije i zaštitu vjerskih prava ove najbrojnije vkerske zajednice u BiH tvrdeći da su već ranije potpisani ‘isti’ ugovori sa drugim vjerskim zajednicama, sa druge strane dolaze primjedbe da ugovori nisu isti i da IZ ovim prijedlogom ugovora preuzima ovlasti države, uz svake izbore u BiH (svake dvije godine) ovo pitanje se poteže i secira do u detalje, međutim kako vrijeme odmiče sve je izglednije da prijedlog ugovora IZ neće još dugo biti usvojen u zvaničnim organima države, iako je nekoliko puta ‘prepravljan’ i ‘korigovan’.
Obzirom da BiH ima Zakon o vjerskim zajednicama BiH ovakvi ugovori uopšte nisu ni potrebni, ali kad je već religija ovladala i državom i zakonima, kad smo po zadnjem popisu 100% skup vjerskih nacija (sto posto smo Bošnjaci, Srbi ili Hrvati) i kad su već potpisani sa Katoličkom i Pravoslavnom crkvom red bi bio da se to ozvaniči sa IZ.
2. Međutim, Islamska Zajednica tvrdoglavo ne odustaje od svog prijedloga koji je dostupan na internetu i iz kojeg se može vidjeti da takav ugovor nije potpisan sa ostale dvije vjerske zajednice, dakle ugovori nisu uopšte isti, stoga će mo još dugo slušati o ‘ugroženosti islamske zajednice i muslimana’, o ‘neravnopravnosti’ i ‘namjernom izbjegavanju’ potpisivanja, iako takav ugovor iskreno kako ga predlaže IZ ne bi potpisala nijedna država, osim ako ne želi samu sebe derogirati, a što bošnjački predstavnici u bh vlasti očigledno žele i namjeravaju.
Nisu sporne stavke prijedloga ugovora o slobodi i prakticiranju vjere, i nije u pitanju ‘specifičnost islamske religije u šta se ne smije ulaziti’, kako to vazi Željko Komšić bošnjački član bh Predsjedništva ‘iz reda Hrvata’ i kakva objašnjenja dolaze i iz SDA i ostalih sličnih partija a posebno iz vrha IZ i Rijaseta, u pitanju su odredbe prijedloga kojih nema u ostala dva potpisana ugovora koje Rijasetu daju čiste prerogative države, koje bi kad bi se takav ugovor potpisao zahtijevao hitne izmjene još nekih postojećih bh zakona, kao recimo Zakona o radu, o državnim javnim službama ili Zakona o porodici te posebno propisi koji regulišu državnu imovinu.
Rijaset hoće da država potpiše da njeni pripadnici vjernici imaju pravo dolaziti na posao odjeveni u skladu sa vjerskim propisima što u startu znači da se u sve javne institucije hidžab uvodi kao pravo svakog uposlenika, hoće da muslimani vjernici imaju pravo da obavljaju svoje molitve pet puta dnevno, što znači da im se ili mora dozvoliti odlazak na molitvu ili u fabrikama urediti prostor za molitve, hoće da se petkom radnici sa posla nesmetano puštaju zbog odlaska na džumu, da im se omogući odlazak na hadž u Saudi Arabia-u, uredi pravo ishrane u skladu sa islamskim propisima. Ove ‘specifičnosti’ koje opravdava Željko Komšić, Denis Bećirević (i mnogi drugi bošnjački predstavnici bh vlasti i lijeve i desne orijentacije) a posebno Izetbegović i njegova vjerska stranka SDA (Izetbegović je već jednu apelaciju o pravu nošenja brade i hidžaba u Oružanim zajedničkim snagama BiH podnio a Ustavni Sud djelimično prihvatio) se mogu tretirati kao pravo vjernika ali u državnim institucijama ili u fabrikama, posebno u realanom sektoru to znači da bi se morale mijenjati odredbe Zakona o radu i mnogi drugi propisi koji regulišu radnu materiju čime se i de facto i de iure islam uvodi u državu i njene institicije. BiH je po Ustavu sekularna država i ozakonjenje takvih prava bi značilo upravo to i ništa više, takva ili slična prava ne traže potpisani ugovori sa ostalim zajednicama.
3. No, više od ovoga, predloženi ugovor ima dvije stavke koje ga u startu čine neprihvatljivim za potpis, a što nemaju ostali ugovori, koji su najintrigantniji i najpogubniji po državu ako se ugovor potpiše. Riječ je o članu kojim se traži da u slučaju bilo kakve istrage ili postupka državnih organa protiv ‘pripadnika IZ’ prvo se o tome mora obavijestiti Islamska Zajednica BiH koja će dati li neće dati saglasnot za takav postupka (čl. 8 i čl. 9 prijedloga), i o prijedlogu da država BiH u roku od 10 godina uz posebno oformljenu Komisiju izvrši povrat otete imovine Islamske Zajednice.
Ovo sa istragama i drugim djelovanjem nadležnih organa i ‘nepovredivosti prostora za molitve’ države je čisto državnički posao i dati takvo pravo ocjene vjerskoj organizaciji bilo bi pogubno po državu i znači njeno derogiranje i razvlašćivanje, dok Rijasetu daje prerogative državnih organa i velike mogućnosti da se izbjegne svako propitivanje poslovanja i kriminala u ovoj Zajednici, čega ima podosta a na sve šute zvanični organi gonjenja. Kao što se time daje i pravo Rijasetu na svako zataškavanje zloupotreba i kriminala pripadnika njene zajednice. Pitanje povratka oduzete imovine Rijasetu znači na velika vrata uvođenje restitucije i raspolaganja ogromnom imovinom na koju ona polaže pravo još od Osmanskog pa preko Austro-ugarskog i Komunističkog sistema. U situaciji kad država BiH uopšte nije donijela takav zakon na nivou države, dati te ovlasti vjerskoj zajednici bi bio prepopasan posao za državu i otvorio bi velike mogućnosti zloupotrebe.
Dakle, predstavnici IZ BiH odlično znaju da ovakav prijedlog ne bi prihvatila nijedna normalna država, pa čak ni BiH ako imalo u njoj ima normalnosti i propisa. Umjesto toga, oni odustaju da prijedlog ugovora usklade sa zakonskim okvirima i svakodnevno u vezi toga raspiruju rasprave i dodatnu nevozu, lažno ubjeđujući javnost kako su jedino oni ostali van ugovora i kako ih se nelegalno maltretira, ugrožava i ignoriše. Plus, Reis svim drugim partijama u BiH osim stranci SDA oduzima pravo da o tome pregovaraju, kako on zna reći ‘trguju’.
4. Čitava bh javnost zna da je IZ BiH posebno njen poglavar Reis i bez ovakvog ugovora duboko involvirana u državu i u sve njene pore, od vrtića do vrha državnih organa, potpisati sa njima ovakav ugovor značilo bi samo zaokruživanje procesa i zvaničnog preuzimanja vlasti u državi na šerijatskim osnovama.
Kao što znamo IZ je oslobođena PDVa, ogromne donacije u ratu i poslije samo su njena tajna. Osim vjere bavi se i građevinom, trgovinom, rentanjem munara za tele. operatere i tv predajnike, bavi se uvozom i izvozom, učestvuje u pisanju propisa koji se njoj prilagođavaju, i po svojoj organizaciji odavno je u rangu države, halal ishranu je uvela u skoro sve javne kuhinje i restorane, vjerskog poglavara posjećuju strane ambasade i domaći političari, sa njim se obavljaju zvanične konsultacije, IZ sklapa umjesto i u ime države Sporazume o suradnji ili o edukaciji sa stranim zemljama, ima svoje islamske vrtiće, penzionerske domove, svoju islamsku Banku, ima ogromnu imovinu sa kojom raspolaže (u zemlji i u dijaspori) bez znanja i upliva države, ima razgrađene organe slične državnim, razne agencije, urede (kao ministarstva) za porodicu i brak, za ekonomiju, za školstvo, ima vojno Muftijstvo u ‘zajedničkim’ Oružanim snagama BiH, ima oko 400 zaposlenih vjerskih funkcionera i službenika i megalomansku zgradu svoje ‘vlade’, ima godišnji budžet koji se mjeri u veličini mnogih bh opština kojeg niko osim vjerskih organa ne analizira niti ima podatke o tome niti to analiziraju revizori, ima kao državni službenici troškove repezentacije i kreditne kartice za odabrane, dodjeljuje stanove kao i država svojim službenicima, ima svoju Centralnu Izbornu Komisiju, svoje šerijatske sudove, šerijatske Zemljišne Knjige i Katastar, čak ima i svoj Ustavni šerijatski Sud. Sve to nemaju ostale vjerske zajednice.
Ali ne samo to. IZ BiH ima i svoja ‘zvanična predstavništva’, jedno u Bruxelles-u a drugo u Washington DCu, to imaju samo države i bh Islamska Zajednica, širom evropske, američke, kandske i australijske dijaspore ima svoje plaćene lobiste koji lobiraju za državu BiH, ima svje medije, internet portale i radio i televiziju…
Šta još ova država u državi – nema?
Eto, još taj dio ‘eksteritorijalnosti’, ozakonjenje toga joj fali. Da je niko ne smije ništa pitati ni istraživati. I da joj se vrati imovina, gradovi zgrade, poslovni prostori i atraktivna zemljišta ili da joj se to plati po tržišnoj cijeni.
Zar to nije država? Islamski Vatikan u Sarajevu?
photo : Upravna zgrada vlade Rijaseta na Kovačima, arhiv
