To što se slučajno rodio u selu Krakača kod Cazina ne treba biti prepreka Muhamedu Mahmutoviću  ‘piscu’ i hadžiji o trošku Kralja Harema da jednog dana a možda još dok  je živ ne dobije priželjkivanu ulicu u Cazinu ili seoski slijepi put u svojoj Mjesnoj Zajednici. Niti će mu to biti otežavajuća okolnost jer je on svoju domovinu kao muftija Zukorlić preselio iz Švedske u Sarajevo

 

Samozvano piskaralo koje se još naziva i publicistom, autor nekoliko nazovi knjiga o bh ratu iz priča izbjeglica koje promoviše po džamijama i u društvu vehabija i hafiza i u kojima mu je predgovore uglavnom pisao ‘Hižaslav’ Cerić i silni mualimi te akademik Ferid Muhić zagovornik bošnjačke države i odvajanja od Srba i Hrvata, a koje rasprodaje po džematima u Bosni i u dijaspori, reagovao je na sraoni Bošnjaci.net i na svojoj web stranici ‘senzor.ba’ na najnoviju bošnjačku inicijativu da sandžački umrli muftija Muamer Zukorlić dobije ulicu u Sarajevu skupa sa akademikom Muhamedom Filipovićem. Podržava srcem i dušom tu inicijativu više nego u odnosu na akademika Filipovića pa se melanholično obračunava sa sarajevskim novinarima koji odbacuju tu inicijativu o odnosu na muftiju, za kojeg tvrdi da je zaslužniji za ime ulice nego Filipović. Pojašnjavajući svoj stav ovaj ‘osviješteni Bošnjak ‘da ga Allah nagradi’ iz sela Karakača kod Cazina koji je inače i državljanin Švedske i koji je grabeći od džematlija i starih nana i majki koji su izgubili sinove u bh ratu (‘vidiš nano onog goluba što leti to su naši šehidi, možda je i tvoj sin gore i leti’) prodajući im šehidske teme i dileme u svojim knjigama zgrnuo je lovu pa još kupio kuću u Sarajevu i digao se u visine kao i njegovi golubovi, pokisli džamijski vrapci iz njegovih knjiga.

Pravdajući zasluge muftije iz druge države umalo je i sebe predložio za ime ulice iako je još uvijek živ. Tako je poredeći se sa poznatim pjesnikom Dževadom Karahasanom koji živi u Austriji i koji po tim odlukama ‘fine gradske raje’ (kako on posprdno naziva opoziciju u SA-Kantonu) neće imati ‘olakšavajuće okolnosti’ da dobije ulicu u glavnom bh gradu, zaželio još za života spomenik ali je u strahu da će mu to uskratiti jer je državljanin Švedske.
Bizarnije i jadnije ne može, on je to ovako iscrtao.
‘Ne smatram sebe dovoljno velikim da će moje ime, u tu svrhu, nekad neko predložiti ni u rodnom Cazinu, jer pored državljanstva BiH imam i švedsko državljanstvo, što mi je neoprostiv grijeh’ – odvalio je ‘pisac’ u nadi da će mu to ipak biti ‘olakotne okolnosti’ i da samo čekaju da mandrkne pa da dobije ulicu. Ili kakav slijepi put u rodnom selu.

Kakva bolesna narcisoidnost i umišljenost, to se rijetko rađa i viđa, i kakav bezrazložni strah ‘umjetnika’ a da za tim nema potrebe. Na prošlim lokalnim izborima efendija Senad Šepić, prebjeg iz SDA i vlasnik propale političke partije ‘Nezavisni blok’, umalo ga je upisao u velikane, srećom narod je prepoznao njegovu ‘olakšavajuću okolnost’. Kao da se, kao i Muamer Zukorlić, kako Muhamed reče ‘slučajno rodio u Sandžaku’ jer ‘njegova domovina je BiH’, tako su građani i seljaci čak i njegovog rodnog sela Krakača uvidjeli da se Muhamed kao i Zukorlić ‘greškom rodio’ u BiH. Nije osvojio glasove čak ni u svom selu a kamo li za bh Parlament gdje ga je Šepić (bio) isplanirao ugurati. No, znajući ovog uvlakača i munafika nije sve izgubljeno, u BiH je bilo i biće još izbora a narodna pamet je kratkog dometa.

Zaluge Zukorlića stranog državljanina koje Mahmutović navodi kao dovoljan i opravdan razlog da dobije ulicu u Sarajevu (osnivanje pokreta ‘bitno je biti Bošnjak’, pa muftijino glasanje u Srebrenici još onda kad se to moglo u BiH na osnovu lične karte koju je dobio u Sarajevu i bez prijave stana te njegove educiranosti i značaj njegove privatne ‘akademije’) nemaju ama nikakve pa čak ni ‘blage’ veze sa Sarajevom, glavnim gradom BiH. I on je, Zukorlić, zadnja persona koja bi trebala u Sarajevu dobiti ulicu, međutim zahtjev poslanika u skupštini KS Dženana Mulića kojim je zatraženo ime muftijine ulice je zapravo zahtjev Dine Konakovića i jednog dana je moguće da se taj scenario i ostvari. Kad bude dovoljno ruku. Uostalom kad je toliko hodža, begova i vezira dobilo ulice, kad je mogla i dobila ulicu Aziza Šćirbay zaslužna što je bila majka Muhameda Šaćirbaya korumpiranog Alijinog ministra i ambasadora, ili kad su se fašisti Busuladžić i Đozo uglavili i u škole i na ulične table, zašto se ne bi mogao i radikalni muftija pun javnih i porodičnih scandala i sav u korupciji iz druge države uvaliti u isto. Mahmutovićeva laž da je radio u korist IZ je notorna laž, svi znamo da je u zadnjim izborima za Reisa bio glavni oponent Kavazoviću i tražio ‘promjene’ u Islamskoj Zajednici, tražio smjenu sadašnjeg Reisa.

Zapravo, sve upućuje da Mahmutović plačući za Zukorlićem kopa temelje sebi i svojoj budućoj ulici. A kad Mahmutović dobije ulicu u Sarajevu, to će biti događaj stoljeća, već sad se trebamo pripremati za to. Posebno je problematična tvrdnja ovog piskarala da se Zukorlić ‘rodio slučajno’ , dakle greškom u Sandžaku gdje je prvi put i bio sahranjen, vjerujemo da će to Zukorlićevi zemljaci u BiH znati pravilno isčitati. Jer, nije samo Zukorlić sam tako ‘feleričan’, ima ih još u njegovom rodnom Orlju u Opštini Tutin dosta, ali ima takvih mnogo više u Bosni. Statistika kaže da je ‘greškom rođenih’ (Sandžaklija) najmanje 200.000 u BiH i ta greška se teško može ispraviti.
Što se tiče Mahmutovića, njemu ulicu treba dati odmah. Dok se još nije naljutio, jer kad se naljuti onda nam se svima loše piše, toliko je kaže moćan i snažan, a što je pojasnio u jednoj svojoj ‘kolumni’ kad su odbili u vlasti da mu daju 50.000 KM za njegovu ‘knjigu’ u rukopisu, a davali ‘za nekakve kosce u Hercegovini’. Toliko je vrištao da se Šepić Senad tresao od straha i mnogi drugi u US Kantonu. Sad kad ima kući u Sarajevu biće to još lakše, iako je čim ju je kupio ‘zaratovao’ sa pola komšiluka, sjećamo se kako je javno preko mobitela vrijeđao sarajevskog inspektora i državu koja nije prepoznala širenje njegove kuće bez dozvole i propisa.
O njegovom patriotizmu i domoljublju ne treba trošiti ni riječi ni novinske retke.
To se podrazumijeva. Takav Bošnjak se neće naskoro roditi. Ni greškom, ni slučajno, ni bez greške.

*** Zbog svojih mudrosti i internet i novinskih mahalskih obračuna po čemu je poznat Mahmutović je 2015. optužio jednog hafiza (Esnaf Begić, docent na Univerzitetu Osnabruck, op. Cross) da isti ‘širi sihere/vradžbine, da je crni mag i šihribaz pa ga je ovaj hafiz tužio u Njemačkoj a sud odlučio : 250.000 kazne plus naplata troškova 5.000 eura i povlačenje spornog teksta. Mahmutović je u žalbi otišao korak dalje u optužbama i Begića i IZ pa je potvrdom presude dodatno kažnjen sa još 1.000 eura.
Da li je i kad će presuda biti naplativa  ne znamo, ali znamo da se dugo poslije toga Mahmutović primirio i prepao. Njegova web stranica ‘senzor.ba’ gdje je bio uposlio i sarajevskog advokata
(Esad Hrvačić, op. Cross) osuđenog za zloupotrebe u davnoj velikoj aferi ‘Kurir’ skupa sa više lica je imala posebnu rubriku u kojoj je savjete davao upravo ovaj kriminogeni advokat, dugo je hibernirala i prenosila samo kuharske receptei slatke bošnjačke priče i vjerske zanimljivosti. Evo ga, senzor se upalio ponovo i oživio, mora da mu je hafiz sve halalio.

photo : Mahmutović Muhamed i facsimile presude Suda u Osnabrucku, Njemačka, arhiv