Denis Bećirević je u bh izborni marketing unio dodatne svježine : slike njegovih posjeta bh gradovima i šetnji po ulicama previše liče na scene zombie SF filmova i serija
Mnoge stvari u bh izbornoj taktici zaslužuju pažnju. SDA i Bakir skupa sa Željkom Komšićem obilaze šehide, groblja, spomenike, veličaju izgubljene i dobivene bitke, huškaju na rat, siju mržnju i stvaraju raskol među narodima, prijete svim svačim, napadaju i EU i Zapad, pucaju od prljavog patriotizma i svojataju i vjeru i državu. Pripomaže im zdušno Islamska Zajednica BiH koja se direktno svrstala na stranu SDA i javno podržava Bakira Izetbegovića u njegovoj kandidaturi za bh Predsjedništvo, to rade svaki dan i internet botovi stranke i Rijaseta. Bez Rijaseta i IZ se ne održi ni jedan skup, ni jedna promocija, ni jedno prisjećanje na rat i spomenike, ima ih čak i kad se otvaraju trgovački centri.
Tzv ‘opozicija’ i još tzv. ‘trojka’ u Kantonu Sarajevo je na liste u Parlamentu izašla zasebno a za kandidata u bh Predsjedništvo istakla Denisa Bećirevića, podpredsjednika SDP stranke i višegodišnjeg uhljeba na državnim jaslama. Iako su tvrdili mjesecima da će njihov kandidiat biti ‘nestranački ekspert’.
Najviše poznatog po tome što je maloljetan nakačen na državnu sisu ijoš sisa, te po pisanju silnih patetičnih pisama i kad treba i kad ne treba. Piše predsjednicima okolnih država, Visokom bh predstavniku ili srodnim strankama u EU, piskara bh tužiteljima, stranim ambasadama. Iako ga Islamska Zajednica ne podržava, oprezan je i pazi na nju, ne kritikuje ju nikad i nikako.
U svojim izbornim taktikama Bećirević je odabrao pomirljiviji ton, manje svadljiv ali prema susjedima i prema Zapadu ništa drugačiji od SDA ili DFa, državu stavlja u prvi plan, pod tu formulaciju ide sve i svašta. Riječju, opozicija kao i u vlasti tako i u ovim dolazećim izborima nema ni strategiju ni planove, čini se da ide u izbore ‘ho ruk’ sistemom, što bi je lako moglo ‘koštati’ rezultata izbora.
No, ono što posebno para i oči i uši kod kampanje Bećirevića to su posjete bh gradovima i šetnje po ulicama. Hoće reći, vidi šta nas je mashanllah, uvijek su neke velike grupe u pokretu, on kao vođa je na čelu kolone. Nekad se mlati zastavama, nekad celularnim telefonima, dok tekstovi pršte. ‘Bećirević prošetao Baščaršijom, Bećirević u Krajini, Bećirević u Tuzli ili Lukavcu…’ Jasno, hoće reći kako stiže svda i kako je svuda dočekan masovno, ne može masovnije …Ulice su pune prepune tuda gdje njegova noga kroči.
I to bi nekako ‘prošlo’ međutim ne znam ko snima nastupe i posjete Bećirovića i ko mu je nametnuo ovaj ‘zombi sil’ juriša i šetnje. Posebno taj ugao snimanja koji straši. Svaka fotografija posjete Bećirevića bilo kojem gradu u BiH je ista i podsjeća na scene iz SF filmova, iz filmova strave i užasa. Kad ono zaražena bića zombiji ili reanimirani leševi na ulici hvataju koga stignu, kojeg stignu načnu ga i onda je njihov. I nemožeš naprosto pobjećiod njih. Ima tu simbolike i baš je ‘cool’, ali opet…. Zombi filmovi su filmovi strave i užasa, kanibalizma i mrtvaca, pa je sama sličnost jeziva.
Istina, ima u ovim ima i podžanrove kroz akcijske komedije, čak ima nekad i romantike. Kao zombi komedija ili zombi apokalipsa. Međutim, za sada Bećirević je samo kod scena uličnog užasa i jurnjave.
photo : gore – slike posjeta Denisa Bećirevića gradovima BiH, dolje – scene iz zombie filmova, sličnost je uočljiva, arhiv
