Ko to kaže ko to laže da ArBiH nije bila ono što je bila : odluka Predsjedništva o 9 heroja bh rata i manifestacija ‘Igman 2022 – I ja sam branio BiH’
* Milion puta će te čuti od bošnjačkih predstavnika u vlasti, od vojnih i vjerskih struktura posebno kako je ArBiH bila u ratu i ostala poslije multietnička i čista, komandanti slavnih i opjevanih brigada (svaka je slavna i svaka je viteška) ponavljaju do besvijesti kako su u redovima ArBiH i u odbrani države BiH učestvovale sve nacionalnosti i religije, te kako su tvrdnje o islamizaciji ArBiH i njeno čišćenje od nemuslimana otpočeto u ratu a dovršeno tokom rata i po završetku – čista propaganda Srba ili Hrvata.
Po njima u vojsci nije bilo islamskog odnosno muslimanskog zvaničnog pozdrava ‘selam’, nije nikada ArBiH postala jednonacionalna i muslimanska, ako je i bilo muslimanskih brigada takvih je bilo kažu i u partizanima.
Milion puta će ti svaka kurva trabunjati o poštenju sve dok ne postane čedna i nevina ali nema od toga ništa, u najblažu ruku može postati ‘starleta’, ljepše i umilnije zvuči.
Tako je i sa tvrdnjom među Bošnjacima o čistoći i mješovitom sastavu ArBiH. Čak ni slavni i voljeni komandanti kao što su Šiber ili Divjak nisu mogli zatomiti tu tezu o poštenju. Umrli su svaki na svoj način odbačeni i prežaljeni, dok su bili aktivni služili su kao snažna ikebana Aliji Izetbegoviću koji ih je pokazivao strancima i Zapadu kao živi dokaz mješovitog karaktera armije, dok im je lukavo pripremao istrage i penzije, kad mu više nisu trebali.
* O učešću nemuslimana u ArBiH još možete ponešto čuti i vidjeti u filmovima bivšeg folkera kasnije dokumentariste i vojnog bošnjačkog filmadžije, možda i od gazije i ljiljana Željka Komšića međutim sve su to tanane i nategnute priče koje više puno ni kod žednih ‘ne piju vode’. Avdo Huseinović je taj filmadžija koji je o nekim nosiocima i dobitnicima ‘zlatnih ljiljana’ zapisao ponešto međutim to je čisto onako da se ‘vlasi ne dosjete’ a Avdija šta zaradi, mora se živjeti. Da ne analiziramo sto puta ponavljanu laž iz bošnjačkih i islamskih medija o multietničkom karakteru koji se protežira i danas uz dodatak ‘zajedničke oružane snage’ (iako se radi o podijeljena i sasvim odvojena tri puka čisto nacionalističkih vojnika) sile nebeske, evo samo dva primjera.
Primjer prve multietičnosti i zajedništva u ArBiH dolazi iz bh Predsjedništva, u odluci Alije Izetbegovića još za njegovog života. Mudar kako ga je sam Bog takvim stvorio a SDA proizvela umalo u Poslanika, donio je odluku o proglašenju ‘Ordena heroja oslobodilačkog rata’ a zatim je sa istima i nagradio devet (9) ratnika među kojima, eto, od tako silne multietike nema nijednog Srbina niti Hrvata. Ni Marsovca ili Eskima, niti bilo koje druge fele osim muslimana, odnosno Bošnjaka. Tako 9 heroja i to Izet Nanić, Adil Bešić, Safet Zajko, Safet Hadžić, Enver Šehović, Nesib Malkić, Hajrudin Mešić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur svjedoče o jednoj od malo većih gluposti i drskosti Izetbegovića koja se svaki dan obija o glavu državi BiH. Jer nema tu ništa zajedničkog i ništa dalje od postekije i Kible u vojsci, kako se onda moglo desiti da su kod očiju slijepi i njegovi nasljednici? A jesu, što će mo vidjeti na slijedećem primjeru.
* Koji kaže da se ne radi o ćoravosti, oni su samo slijedili puteve ‘vođe’ i eto nas kod drugog ‘slučaja’ koji dolazi iz radionice JU Memorijalnog centra Kovači u Sarajevu i manifestacije “Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2022”.
Neko se dosjetio da osvježi sjećanje na bitke za oslobođenje Sarajeva posebno one na Igmanu pa je uz finu lovu osmislio slavlje i teferičenje skoro mjesec dana. Mora da će Šefik Džaferović platiti u ime bh Predsjedništva veći dio ovog računa budući da je na Kovačima među prvima odao počast poginulima i to dovom kako i dolikuje Šefiku i sekularnoj državi BiH. Smiješno je i žalosno izgledao poziv voditeljice u ljetnom afiteatru ‘da odamo poštu Fatihom ili na drugi način’ kad osim učenja dova ne postiji u BiH drugi način.
No, nije riječ o dovljenju i učenju dova ispred spomenika a što su bošnjačke komponenete vlasti u suradnji sa IZ usavršile do besvijesti izjednačavanjem partizana i muslimana vjernika i mudžahedina i partizana i ostalih, za sve ide Fatiha pa kome se sviđa neka prihvati kome se ne sviđa neka ‘razguli’ ili šuti. Riječ je o bilboard-slikama sa preko 40 boraca ARBiH u crno-bijeloj tehnici koje su postavljene u 21 grad na velike bilboard panoe sa natpisom ‘I ja sam branio BiH’ te sa audio i video-snimkama izjava ovih boraca koji ponosno pokazuju bitku za državu u redovima zajedničke ArBiH.
Ali, kao što je i red, među tim slikama nema nijednog Srbina, Hrvata ili bilo koje druge živuće vrste u BiH nacijo, tako da se zna da su BiH odbranili samo muslimani. Ko drugačije kaže taj laže, slike sa bilboarda to potvrđuju.
O čemu mi onda trideset godina trubimo? O zajedničkoj ArBiH? Ili potvrđujemo Miloradu Dodiku kad arlauče kako je armija BiH muslimanska?
* Slike sa Igmana i proslave ‘historijske bitke’ ispred drvene igmanske džamije koja je napravljena još tokom ratovanja, da se obilježi osvojena teritorija potvrđuju ovu bošnjačku neskrivenu podvalu o višenacionalnom karakteru ArBiH pa i države. Tipična džamijska veselica da ne kažem mevlud gdje glavnu riječ vode hodžice, bivši generali i šef džamije Sandžaklija Harun Hodžić. Nema tu čak ni kao ‘fikusa’ ili ukrasa nijednog nemuslimana, folklor je tipičan za Islamsku zajednicu BiH koja je otela i državi i armiju. Nigdje nema zvanične državne zastave, dominiraju naglašeno one ratne sa ljiljan-simbolima koje su zabranjene a od ilahija, kasida i dovljenja ništa drugo ne možeš čuti. Ništa osim ‘dove za domovinu’, još jedne ‘bh tradicije’ građanske države Bosne.
Prizor klanjanja i doklanjavanja na livadi je scena već rado viđena u Pakistanu ili Afganistanu, čudi me da Bakir Izetbegović sa diploma-hanumom nije stigao tamo pa da odvali ‘mashanllah šta nas je’ nema brige za državu.
Uostalom, pogledajmo samo logo-znak manifestacije ‘Igman 2022’ pa će sve biti jasno da ne može jasnije. Usred stilskog slova ‘A’ napravljenog od borova drveta usađen je simbol džamije. Da se nauči i zapamti : ovdje ništa ne raste i ne uspijeva osim džamija. Kao i u svakom amblemu grada ili Kantona džamija kao raketa stremi prema nebu i simboliše bh multietičnost i zajedništvo do sada nigdje zabilježeno i zapisano.
Ma da su bar legendarnog Čedu Domuza koji je poginuo na Igmanu o kojem su ispjevali pjesme i priče stavili na plakat umjesto logo munare, čovjek bi i pomislio da priča o ovom bratskom životu u rovovima i poslije u uniformama ima smisla. Ma jok, umjesto toga nama se nudi slatka priča o njegovj ženi koja je prešla na islam pa se zavila, pa joj čak Alija pomogao da riješi stambeno pitanje, ili o njegovoj kćerki koja ‘nosi hidžab’. Tite mi, da je kojim slučajem Domuz poginuli heroj u jedinici sastavljenoj od robijaša koje je Alija pustio iz zatvora na Igman u rovove u zamjenu za slobodu preživio i on bi vjerovatno proučio ‘šehadet’ (molitva kod preuzimanja vjere islam, op. Cross), tako se to najnormalnije radi u sekularnoj državi Bosni.
photo : scene sa manifestacije ‘Igman 2022’, obratite pažnju na logo znak ‘Igman’, arhiv
